By Ministar pravosuđa Damir Habijan odlučno odbacuje tvrdnje da su istražne radnje USKOK-a protiv gradonačelnika Oroslavja Viktora Šimunića povezane sa njegovim javnim prozivkama sportskih saveza. Pritom je naglasio kako se izvidi provode već više od godinu dana, odnosno prije nego se Šimunić počeo baviti „sportskim problemima“.
Ako je tome doista tako, onda se nameće jedno sasvim logično pitanje. Što se to istražuje više od godinu dana ako je riječ o navodnim nepravilnostima vrijednim tek nekoliko desetaka tisuća eura? U državi koja se voli hvaliti digitalizacijom, umjetnom inteligencijom i modernizacijom javne uprave, ispada da je za pregled doslovno nekoliko papira potrebno više vremena nego što je nekad trebalo za izgradnju Pelješkog mosta.
Ako je za par desetaka tisuća eura potrebno istraživanje dulje od godine, koliko je vremena potrebno za milijune koji godinama svakodnevno nestaju kroz razne političko gospodarsko korupcijske afere uključujući i različite sportske saveze, udruge i klubove? 20, 50 ili 100 godina, ili možda čekamo da se korupcija sama umirovi prije nego što je institucije sustignu? Nitko razuman neće tvrditi da je Viktor Šimunić automatski nevin niti da USKOK ne treba istraživati svaku sumnju. Jednako tako nitko razuman ne može ignorirati činjenicu da je povjerenje građana ozbiljno narušeno upravo zbog selektivne učinkovitosti sustava koju svakodnevno gledamo, posebno kada je riječ o javnosti poznatim licima.
Šimunić je posljednjih mjeseci javno upozoravao na nepravilnosti u pojedinim sportskim savezima, no ono što je dosad iznio tek je vrh ledenog brijega. Ljudi koji desetljećima djeluju u sportu dobro znaju da su se kroz razne strukture godinama razvijali obrasci netransparentnog trošenja javnog novca, političkog kadroviranja, pogodovanja i zatvorenih interesnih krugova. Sport je odavno prestao biti samo natjecanje sportaša, a u mnogim segmentima postao natjecanje interesnih skupina za kontrolu proračunskog novca. Kada novac dolazi iz javnih izvora, politika je uvijek u blizini, zato i nije najveći problem sama korupcija u sportu.
Sve dok politika koristi sport za promociju podobnih, kupovanje utjecaja i održavanje mreže interesa, borba protiv korupcije ostat će uglavnom prigodna disciplina. Povremeno će pasti pokoja prijava, otvoriti se poneki izvid i održati nekoliko konferencija za medije, ali će sustav ostati netaknut, a građani će i dalje gledati kako se rekordi ruše samo u jednoj disciplini, disciplini izdržljivosti korupcije. Dok god se korupcija prihvaća kao korisni politički alat, a ne društvenim problemom, sport neće biti područje poštenja nego ogledni primjer kako se javni interes pretvara u privatni profit.
Korupcija u sportu nije izdvojeni otok, ona je odraz stanja u društvu. Sport je ogledalo države, a ogledalo nikada ne laže.
U Zagrebu, 13. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
