By Ako se kazna može kupiti onda Hrvatska više nema problem samo sa kriminalcima nego i sa „državom“ koja im to omogućuje.
Ako su informacije o najnovijoj akciji USKOK-a točne, onda smo nažalost došli do još jedne nevjerojatne razine institucionalnog rasula. U Hrvatskoj se, prema sumnjama istražitelja, čak i kazna rada za opće dobro može izbjeći plaćanjem mita od 200 do 400 eura. To naime cjenik za lažnu dokumentaciju po kojoj je kazna uredno izvršena!
U središtu najnovije afere, koje već odavno nitko ne zbraja, nalazi se Opća bolnica Zabok, a radi se o osam osoba koje su obuhvaćene policijskim postupanjem zbog sumnje na korupciju. Prema onome štio su mediji doznali istražuju se i navodi o korištenju bolničkih zaposlenika za privatne poslove te pogodovanju u javnoj nabavi. Naravno da se nikoga unaprijed ne može nazvati kriminalcem jer će o krivnji osumnjičenih odlučivat sud, ali sama činjenica da se takve više nego ozbiljne sumnje uopće pojavljuju mora biti ozbiljno upozorenje cijeloj državi.
Navedeno nas vraća na pitanje koje je još nedavno otvorila pravomoćna presuda bivšem predsjedniku Uprave Hrvatskih cesta Josipu Škoriću. Za primanje mita osuđen je na 11 mjeseci zatvora, zamijenjenih radom za opće dobro, uz dodatnu novčanu kaznu od 15.000 eura, ali je i nakon pravomoćne presude ostao zaposlen u Hrvatskim cestama kao savjetnik Uprave! Je li to poruka građanima da se kriminal ne isplati ili da se, uz dovoljno novca i dobre veze, pa čak i posljedice kriminala, mogu pretvoriti u prihvatljiv „poslovni trošak“?
Gdje je u svemu navedenom odgovornost Vlade, Ministarstva pravosuđa, probacijskog sustava i svih nadzornih institucija? Tko uopće kontrolira izvršavanje kazni i tko odgovara kada se država sama pretvori u instrument njihova izbjegavanja? Sve navedeno upućuje kako se mora hitno preispitati cijeli sustav izvršavanja kazni.
Tamo gdje se dokaže korupcija, odgovornost mora biti dodatno i ozbiljno sankcionirana, a zakonske mogućnosti zamjene kazne zatvora radom za opće dobro treba bitno postrožiti. Za dokazano lažiranje izvršavanja kazne i ii kupovanje njezina izbjegavanja moraju slijediti stvarne zatvorske kazne, uz oduzimanje nezakonito stečene koristi.
Dosta je države koja demonstrira strogoću na običnim građanima moraju poštovati svaki propis, plaćati svaki račun i odgovarati za svaki prekršaj, dok se pojedinci ponašaju kao da su iznad zakona i države jer za njih, sudeći po onome što prečesto gledamo i slušamo, zakoni ne vrijede.
Država koja ne može osigurati izvršavanje vlastitih sudskih presuda, makar one bile i kroz smiješan „rad za opće dobro“, ne može se ozbiljno nazivati uređenom pravnom državom, a Vlada koja takvo stanje godinama tolerira ne može se amnestirati od političke odgovornosti. Kada se i kazna može kupiti, onda problem više nije samo u onima koji podmićuju i primaju mito, problem je u sustavu koji im je to omogućio!
Problem će biti i u nama građanima ako već na slijedećim izborima ne smijenimo vlast koja nas gura u siromaštvo i guši se u korupcijskim aferama…
U Zagrebu, 03. 11. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
