By Veliki hrvatski kolumnist Zvonimir Hodak u naslovu svoje najnovije kolumne govori o jednom povjesničaru:
Bez da ikome išta sugeriram, ovo je moj izbor na izborima: Takvih ljudi je izuzetno malo.
Naravno o dr. sc. Josipu Jurčeviću:
Njega se ne smiju odreći
One koji čitaju moju kolumnu, a tih je iznenađujuće puno, zanima za koju opciju sam se opredijelio. Bez sugeriranja bilo kome, to je za mene Domovinski pokret, ali uz jedan važan uvjet: ako se pri vrhu jedne od njihovih lista nađe ime dr. prof. Josipa Jurčevića. Jura je ne samo moj dobar dugogodišnji prijatelj, nego i vrstan povjesničar i publicist. Napisao je desetke relevantnih knjiga o zločinima od 1945. do danas kao i o mnogim povijesnim događajima i razdobljima najnovije hrvatske povijesti. Čovjek je čista suprotnost našim istoričarima tipa Markovine, Jakovine itd. Na žalost, takvih povjesničara kao što je Jura kod nas je izuzetno malo. Vrhunski je intelektualac, skroman, pošten, otac sedmero djece i svjestan domoljub, istaknuti član Domovinskog pokreta.
Ako takvu osobu Domovinski pokret ne stavi negdje u vrh neke od svojih lista, onda ne zna prepoznati prave ljude za politiku koju propagira pa se za njega onda ni ne isplati glasovati jer je fake. Ovo je minimum što mogu učiniti za mog Juru jer zaslužuje puno više priznanja negoli ga je do sada dobio u politici…
Za razliku od Hodaka, ja ću moći i izravno glasovati za svog imenjaka prof. Jurčavića jer je gornji tekst u “Bujici” pročitao veliki hrvatski glumac i veliki domoljub također moj imenjak Joško Ševo, a profesor Jurčević potvrdio: – Bit ću kandidat Domovinskog pokreta na izborima za Hrvatski državni sabor, zahvaljujem svom prijatelju Zvonimiru Hodaku na potpori!
Naravno, ipak je Hodak u boljoj poziciji od mene iako je Jurčević u mojoj izbornoj jedinici.
Kako to?
Vrlo jednostavno. Meni bi bilo draže da sam bio i prilici glasovati za prof. Jurčevića da je bio kandidat za izbor u redovitog člana HAZU.
Ali nisam mogao glasovati za jer je prije 12 godina kandidat bio prof. dr. sc. Ivo Goldstein danas poznat kao dr. sc. Ivo DRobilica kako ga danas nazivaju zbog njegovog nadaleko čuvenog ‘otkrića’ drobilice u Jasenovcu. A dr. Jurčević je magistrirao na temi Jasenovca i objavio knjigu:
Josip Jurčević, Nastanak Jasenovačkog mita, Zagreb 1998.
Vjerojatno je poznato da dr. sc. Ivo DRobilica voli govoriti o amaterima u povijesti iako mu je najvažniji suradnik bio otac neškolovan AMATER povjesničar.
A i dana je kandidat za redovitog člana akademiji dr. sc. Stanko Andrić koji o povjesničaru akademiku Franju Tuđmanu govori slično prethodnom kandidatu za akademika dr. sc. Ivu DRobilici. Ipak današnji kandidat je po tom pitanju postigao mnogo više jer je – kada je postao ravnatelj Hrvatskog institura za povijest u Slavonskom Brodu koji je osnovan zahvaljujući akademicima Tuđmanu i Kostoviću, tadašnjem ravnatelju Hrvatskog institura za povijest u Zagrebu dr. sc. Mirku Valentiću i dr. sc. Matu Artukoviću mogao preći s riječi u djelo.
Kako to?
Pa prethodni ravnatelj i osnivač Instututa dr. sc. Mato Artuković je u Instututu postavi bistu Utemaljitelja RH akademika Franje Tuđmana, a njegov nasljednik dr. sc. Stanko Andrić (inače njegov H-indeks je – vjerovali ili ne NULA) je tu bistu uklonio:
U prošlom tekstu sam pokazao da nisu svi koji pripadaju tom krugu u koju je i Goldstein, pardon DRobilica, Jakovina, Markovina ili Klasić koji isto misle i kao Andrić (istina priglupo):
Jurčević je konkurirao i za ravnatelja JUSP Jasenovca ali naravno nije izabran. Ipak je on napisao i knjigu o istini o Jasenovcu, kasnije i doktorirao na pitanjima žrtava, pa to političarima u RH nije po volji jer znaju da u Srbiji ne bi bili zadovoljni da oni podržavaju takvu politiku koja ne odgovara ni njima u Srbiji, a očito i mnogima u RH. U Prilogu dajem najnoviji tekst – Andrić, DRobilica i slični rekli bi amatera, ali zapravo istinskih stručnjak doktora računarstva Mladena Koića i Nikole Banića koji svoju struku koriste i pokazuju koliko su smiješni takvi ‘istoričari’ kojima Tuđman ponajviše smeta što je upravo kao povjesničar pokrenuo pitanje Jasenovca i robijao zbog toga.
Ali nije samo to razlog zašto je Andrić, a ne Jurčević kandidat za akademika.
Vidje li ste što o Tuđmanu i govori Andrić, a i pokazuje činom uklanjanja biste Utemeljitelj RH. A Jurčević je bio jedan od četvorice govornika na obilježavanju stote obljetnice rođenja akademika Franje Tuđmana.
Pa ne možete hvaliti nekoga koji je kao povjesničar znao kako stvoriti državu i kao vojnik je obraniti i biti izabran u Akademiju, zar ne?
Akademik Josip Pečarić
PRILOG
BANIĆ I KOIĆ: VEĆ 50. PUT MIJENJAJU SE PODACI NA JASENOVAČKOM POPISU
16.ožujka 2024.
Nastavlja se praksa promjena podataka na mrežnom jasenovačkom popisu na kraju radnog tjedna ili u razdoblju prije ili nakon velikih crkvenih blagdana i državnih praznika. U zadnjih osam godina jubilarna 50. arhivirana serija promjena podataka na mrežnom popisu Javne ustanove Spomen-područja (JUSP) Jasenovac dogodila se u petak 1. ožujka 2024. godine, pišu Mladen Koić i Nikola Banić za Hrvatski tjednik.
>Banić i Koić: Još lažnih jasenovačkih žrtava stradalih u Auschwitzu
Ožujak je mjesec u kojem se najčešće mijenjaju podatci na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac
Ova je osim malog „jubileja“ značajna i po tome što se dogodila na godišnjicu najveće promjena podataka u jednome danu od kada stanje na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac sustavno prati program PATROL, odnosno na godišnjicu druge najveće promjene podataka uopće nakon poznate epizode s 14.000 klonova.
Ovime se još jednom pokazalo da je ožujak mjesec u kojem se najčešće mijenjaju podatci na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac i to čak dvostruko više od prvih sljedećih po brojnosti – travnja i lipnja. Na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac se hvale da provjeravaju podatke za svaku žrtvu. Stalne promjene podataka o navodnim žrtvama pokazuju da su to prazne priče ili oni svoj posao obavljaju vrlo loše.
Istina prema agresorskoj vojsci
S popisa su maknuta trojica koja se tamo nisu niti trebali nalaziti pa je sad ukupan broj navodnih žrtava na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac 83.817. Predmetne promjene su na uobičajenoj kvalitativnoj razini JUSP-a Jasenovac u rangu političkog aktivizma kojemu znanstvene činjenice nisu nužnost, već štoviše smetnja. S popisa su maknuti kako se navodi u prethodnoj inačici mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac u rubrici „narodnost“ po jedan Hrvat, Srbin i Musliman.
S mrežnog jasenovačkog popisa maknuti Rade Bitanga je „Srbin“ prema knjizi „Hercegovina u NOB“ (1961.) u izdanju Vojnoizdavačkog zavoda JNA iz Beograda. U Hrvatskom tjedniku od 1. veljače 2024. godine pisali smo o literaturi koju koriste kreatori mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac, a u kojoj je uz rijetke izuzetke uglavnom zastupljena jugokomunistička i srpska memorandumska literatura kojom se dokazuje 700.000 jasenovačkih žrtava.
Velika laž gradila se na mozaiku laži objavljenih u toj literaturi. Gomila laži iz raznih izvora neminovno dovodi do proturječnosti, ali ponekad i do istine. Tako prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) Radoslav Bitanga nije Srbin, već Hrvat iz Hercegovine i njegova smrti nema veze s ratnim logorima Jasenovac i Stara Gradiška. U nezavisnoj Hrvatskoj poražena agresorska vojska takozvana JNA uz asistenciju djelatnika javne ustanove na hrvatskom državnom proračunu i dalje kroji povijesnu istinu. Po nakaradnoj političkoj inkluzivnosti Hrvatska je prvak svijeta. To svakako nije pohvala.
Riječi koje nisu istinite
U 50. seriji promjena je s popisa izbrisan i Ale Lelić iz Rovina kod Bosanske Gradiške za kojeg se u prethodnoj inačici mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac tvrdilo da je ubijen u logoru Stara Gradiška. U mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac u ovom slučaju prije brisanja bila su navedena dva izvora podataka. To su bili podatci komunističkog subnora iz Bosanske Gradiške i knjiga zvučnog naziva „Riječi koje nisu zaklane IV“ koju su uredili Radovan Trivunčić i Ana Požar u izdanju JUSP-a Jasenovac iz 1983. godine.
U ovoj seriji promjena s mrežnog jasenovačkog popisa je izbrisan i Stjepan Telišman kod kojega i nije pisalo da je ubijen, već da je nestao. Jedini izvor podataka je bio projekt „Dotršćina“ iz sredine 1980-ih. U slučaju Lelića i Telišmana znakovit je izostanak spominjanja komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64), najčešćeg izvora podataka za mrežni popis JUSP-a Jasenovac.
U tom popisu ratnih žrtava Ale Lelić i Stjepan Telišman uopće nisu spomenuti kao žrtve rata 1941. – 1945. Znači prema nespominjanju u jugokomunističkom popisu iz 1964. godine može se zaključiti ne samo da nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, već nisu tijekom rata stradali ni na nekom drugom mjestu. Kreatori popisa su brisanjem ovih lažnih jasenovačkih žrtava istovremeno kao nepouzdane diskreditirali podatke iz jugokomunističkog projekta „Dotršćina“ te sve partizansko-subnoraške izvore i propagandističke pamflete bombastičnih naslova u izdanju Spomen-područja Jasenovac.
>Banić i Koić: Prekobrojne žrtve i manipulacije što je sasvim normalno?
Dva Hrvata manje
U ovoj 50. seriji promjena osim trojice manje na popisu su promijenjeni i podatci kod Zvonimira Lesića. Njemu je na temelju neke izjave nepoznatog autorstva „narodnost“ iz Hrvat promijenjena u Židov. U digitalnom arhivu Yad Vashema je jedan zapis prema organizaciji preživjelih Židova iz Jugoslavije za Zvonimira Lesiga.
Zapis je iz 1988. godine, odnosno nakon završetka jugokomunističkog projekta „Dotršćina“. Ne računajući „Srbina“ Bitangu su uz brisanje Telišmana ovo dva Hrvata manje na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac.
Supek i Kaleb o žrtvama
Prema poznatom jugoslavenskom komunistu hrvatskog podrijetla Ivanu Supeku među žrtvama je „najviše Hrvata ljevičara, pa Srba, Cigana i Židova…“ i dodaje kako su svi ostali brojevi „fantastična pretjerivanja“. (Banić i Koić, 2023., s. 131) Nije Supek usamljen u svojim tvrdnjama jer je Hrvate kao najbrojnije žrtve iz Jasenovca spomenuo još jedan poznati jugoslavenski komunist hrvatskog podrijetla Vjekoslav Kaleb. Nakon 50. promjene u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac „narodnost“ Hrvat upisana je 4.275 puta i to 3.648 puta za logor Jasenovac i 626 puta za logor Stara Gradiška.
U jednom slučaju se ne spominje niti jedan od ta dva logora pa nije jasno zašto se uopće nalazi na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Prema Supeku i Kalebu bi onih iz tri najčešće spominjane „narodnosti“ na popisu moralo biti manje od Hrvata, a nije, nego ih je nekoliko puta više. Srba preko 48.000, Roma preko 16.000 i Židova preko 13.000. Tko to kaže, tko to laže?!
https://narod.hr/hrvatska/banic-i-koic-vec-50-put-mijenjaju-se-podaci-na-jasenovackom-popisu
Josip Pečarić
