By Nerijetko se parafraziraju riječi Karla Marxa, komunističkog ideologa, koje su tada bile izravna reakcija na uspjehe vojske bana Josipa Jelačića Bužimskog tijekom revolucije 1848/49. godine:
„Nema sumnje da Mađari i Bečani tjeraju taj klatež u Dunav. Šibaju te drske fukare, gladuše, desperadoše, čopor ništarija, bitange, skitnice, hrvatsko blato, podle kmetove… Te bijedne pustolove izbljuvala je njihova prezasićena zemlja. Trebalo bi ih potopiti u Dunav i zbrisati s lica zemlje. (…) Hrvati su šljam.“
Poznato nam je, kako su u vrijeme socijalističke Jugoslavije, slijedivši ideje Karla Marxa, komunisti u noći 25. na 26. srpnja 1947. godine demontirali spomenik bana Jelačića u Zagrebu – dok je sve vezano za nacionalnog junaka bilo tretirano kao otpadak povijesti. Tako je i sam dom bana Jelačića, koji je izgrađen 1745. godine, u Petrovaradinu, tom povijesnom središtu srijemskih Hrvata – tijekom tog razdoblja podlegao propadanju…
U međuvremenu, nakon otkupa i dodjele enormnih sredstava za obnovu ove znamenitosti – imamo fasadu s lokotom na vratima, što mi je osobno znalo ostavljati dojam virtualne stvarnosti – godinama gledajući građevinu koja na čudnovat način maltene levitira. Kićena scenografijom videoigre: eksterna estetika postoji, ali ulaz je nedostupan. Danas je taj isti dom samo umivena predodžba – zloupotrijebljen infrastrukturni objekt. Uz postojeće javne sumnje na korupciju te uz navode koji do danas nisu razjašnjeni, praćene aferama, istodobno hrvatska zajednica na području novosadske aglomeracije devalvira u svakom smislu te riječi. Već sam isticao kako je pitanje doma bana Jelačića problem za lokalnu zajednicu, koja je u biti izgubila gotovo jedini prostor – identitetski svjetionik. …I ne samo s gospodarske strane, već puno šire, jer se ovom nefunkcionalnošću dezavuiraju cjelokupna hrvatska povijest i kultura – dok se guši svaki potencijal u sveučilišnom središtu te glavnome gradu Autonomne Pokrajine Vojvodine. Kada promatramo zamandaljena vrata ove imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“, onda se doista moramo zapitati – postoje li ikakve razlike kod današnjih kroatiziranih politikusa i nekadašnjih komunista. Ne treba nas ništa čuditi kada iza svega stoji Hrvatska nacionalna (pro)vizija koja teži biti opskurnom inačicom Hrvatske demokratske zajednice u Republici Srbiji.
Naime, spominjao sam u par navrata i jednu od afera o kojoj se naveliko zbori. Riječ je o tzv. „Dvocjevki“, pa ću iskoristiti priliku da prenesem i tekst objavljen 22. travnja ove godine na Facebook stranici »Hrvati Vojvodine«, što je navod kolega iz mjesne organizacije Novi Sad-Petrovaradin:
NIZ SKANDALA: AFERA „DVOCJEVKA“
Razotkriva se, sada već niz afera, uz koje se veže ime Gorana Kaurića!
U nastavku prenosimo priopćenje koje smo zaprimili od strane vodstva mjesne organizacije DSHV-a Novi Sad-Petrovaradin:
O aferi „dvocjevka“ i novcima od kuće bana Jelačića za SDPS
U Novom Sadu sve više se može čuti kako Goran Kaurić nakon izbora za Hrvatsko nacionalno vijeće planira preći u SDP Rasima Ljajića, i kako je takav transfer već dogovoren. Ono što se postavlja kao pitanje, a sve više se o tome govori u hrvatskoj zajednici u Novom Sadu jeste da je dio novaca koji je malverzacijama „maknut“, a koji je bio namijenjen obnovi rodne kuće bana Josipa Jelačića, čime je rukovodio upravo Kaurić, isplaćivan pojedincima bliskim strukturama u koje Kaurić planira svoj transfer. Naime Kaurić je i uposlenik pokrajinskog tajništva koje je tradicionalno pripada SDP-u. U istome sekretarijatu Kaurić se zaposlio još dok je bio u Demokratskoj stranci, ali je uvijek gajio posebnu naklonost SDP-u i Ljajićevim ljudima, što mnoge demokrate nisu gledale blagonaklono.
Od pojedinih aktivista SDP-a iz Novoga Sada, već kruže priče kako novce za pokrajinski SDP osigurava netko pod kodnim imenom „Dvocjevka“ i kako je upravo „Dvocjevka“ sve sredio sa Zavodom za zaštitu spomenika koji je vodio obnovu te bivšim ravnateljem. Istodobno, sve više se plasiraju informacije kako u pokrajinski sekretarijat novce donosi izvjesna B. koja je uposlena u istom sekretarijatu kao i Kaurić, a koja Kaurića prati po terenu kada su u pitanju politikantske stvari.
Ovo je veoma ozbiljno pitanje za našu zajednicu i osobito kako za hrvatske ali isto tako i srbijanske organe, jer je katastrofalno da se novci, kako se priča u pojedinim krugovima, koje je Republika Srbija osigurala za hrvatsku zajednicu malverzacijama pune džepovi aktivista i funkcionera jedne stranke i plaća nečiji politički transfer. Istodobno hrvatski organi se oko ovoga moraju što hitnije angažirati jer je pogubno da se kulturno blago hrvatske zajednice daje u ruke članu političke stranke koja ne zastupa interese hrvatske manjine.
Nas u MO DSHV Novi Sad‐Petrovaradin ovo ni malo ne čudi (iako zgražava) jer je dotični „Dvocjevka“ Kaurić poznat po ispadima protiv stranke SPP sa kojom je DSHV u koaliciji, a upravo je tu koaliciju dotični „Dvocjecka“ Kaurić nastojao razvrgnuti, koristeći se čak i islamofobičnim rječnikom.
MO Novi Sad – Petrovaradin DSHV – stoji u potpisu…
Naprosto je nemoguće ne povući paralelu između svega priloženoga. Pogotovo onda kada s jedne strane imamo upravo ljude koji naginju idejama onih koji htjedoše zatrti svaki spomen na hrvatsku povijest, dok s druge strane imamo one koji očito svjesno implementiraju upravo ideje onog prvotnog anacion klateža. Mada kada govorimo o internoj zbilji hrvatske zajednice u Vojvodini, moramo priznati da neke od ideja doista jesu inherentne s onim što u praksi pojedinci čine i predstavljaju – od počasne Ray-Ban bojne; pseudo povjesničara, Kaurinovog agitatora te protuhrvatskog propagandista KCNS-a i samoprozvanog dopredsjednika novosadskog odbora DSHV-a Stanojevića; stupanja pod okrilje SRS-a u Mitrovici; afirmiranja nehrvatske „bunjevštine“; opće privatizacije hrvatske zajednice i stavljanja iste pod diktat jedne zgrade u Subotici, itd…
Više o tome pročitajte u prethodnim člancima:
https://bezcenzure.hr/author/npuzovic/
Nikola Puzović
Demokratski savez Hrvata u Vojvodini
Mjesna organizacija Novi Sad-Petrovaradin
