By Danas ću svoje izlaganje započeti kvizaškim načinom.
Zna li ovdje netko tko je Ivan Samac? Pitanje vrijedi i za novinare i tehničko osoblje u Saboru, a ne samo zastupnike. Tko je Ivan Samac?
Mislim da bi anketa na Trgu Bana Jelačića završila na nula točnih odgovora od sto prolaznika. A ni ovdje u Saboru ne bi bilo puno bolje. I nije čudno — nitko ga nije izabrao za ulogu koju sada odrađuje, nitko ga nije predstavio javnosti, nitko ga nije potvrdio u ovom Saboru. Ivan Samac je već pola godine čelna osoba Državnog inspektorata — tijela s više od 1200 zaposlenih — jer Vlada nije imenovala Mikulićevog nasljednika, pa je on, kao njegov zamjenik, popunio tu ispražnjenu i nepopunjenu fotelju.
Andrija Mikulić uhićen je i smijenjen krajem studenog prošle godine, pod sumnjom u primanje mita. Od tada Inspektorat čeka novog glavnog državnog inspektora ko ona dva dramska lika svog Godota. Iz tjedna u tjedan zaposlenici iščekuju svaku novu sjednicu Vlade u nadi da će biti donesena odluka. Do danas — nije. Vlada se prema jednoj takvoj instituciji ponaša kao da je najsporednija stvar u državi.
A nije. Uskoro počinje turistička sezona, kada Inspektorat ima pune ruke posla. Sastanci koji su se redovito održavali uoči blagdana i sezone, nisu se održali. Samac, kao vršitelj dužnosti, može potpisivati rješenja i osigurati da inspektori dobiju plaće, ali ne može instituciji dati smjer, jer on nema puni legitimitet prvog dirigenta tog kontrolnog državnog orkestra. Sustav je, kako to opisuju iznutra, u hladnom pogonu.
Zašto vam ovo govorim danas, na raspravi o izboru predsjednice Vrhovnog suda?
Zato što je to ista priča.
Vrhovni sud bez čelnika je četrnaest mjeseci.
Predsjednik Vrhovnog suda nije protokolarna figura. Kad mjesecima nemate predsjednika Vrhovnog suda, ne nedostaje samo jedna osoba. Nedostaje autoritet institucije. Nedostaje netko tko će predstavljati sudbenu vlast, upozoravati na probleme, ujednačavati praksu i braniti neovisnost pravosuđa pred politikom i javnošću.
Državni inspektorat bez čelnika već gotovo šest mjeseci. I u oba slučaja poruka države je ista: nema razloga za žurbu, sustav nekako funkcionira, zamjenik će odraditi posao. A najgore je što institucije tako zaista postaju ovisnice o volji ili nevolji jednog čovjeka – premijera koji tako javnosti šalje poruku “institucije, to sam ja”.
Hrvatska je razvila visoku toleranciju prema institucijama koje tavoruju bez vodstva — dok se ne postignu pravi politički uvjeti, dok se ne sklope pravi dogovori, dok netko ne pristane prihvatiti ponuđenu fotelju.
Institucije možda i mogu tehnički preživjeti bez čelnika. Ali bez vodstva, autoriteta i odgovornosti polako gube smisao. Tada više ne govorimo o funkcionalnoj državi, nego o administrativnom održavanju sustava.
Kolega iz HDZ-a citirao nam je teoriju države. Pet stupova. Pravosuđe je jedan od njih. I upravo o pravosuđu govorimo danas — Vrhovni sud bez čelnika 14 mjeseci, Ustavni sud funkcionalno nepotpun. Ako je pravosuđe stup države, što to govori o stanju zgrade?
Bila sam prošlih dana na konferenciji o demokratskoj otpornosti. Govorilo se o tome kako demokracije rijetko padaju od vanjskih udaraca, češće erodiraju iznutra, tiho, polako, kada institucije gube autoritet i supstancu, kada se javnost navikne da je prazna mjesta normalna stvar. Kada građani prestanu vjerovati da je itko odgovoran za išta.
Ovaj Sabor će u petak glasati o Mirti Matić. Krajnje je vrijeme. Ali moramo se zapitati koliko još takvih Ivana Samaca postoji u hrvatskom sustavu? Je li ovo sustav koji funkcionira, ili je ovo sustav koji simulira funkcioniranje?
Ustavni sud — od 12. travnja vijeća više ne mogu raditi u punom sastavu jer su trojici sudaca istekli mandati. Imamo trojicu kandidata koji čekaju na glasanje, a Ustavni sud — čuvar temeljnih prava svakog građana — postaje funkcionalno nepotpun. I danas ovdje u Saboru čujemo kako se pri izboru ustavnih sudaca primarno gleda tko je čiji, a ne koji su stručni kriteriji za izbor. Podsjetit ću, predložili smo novi model izbora ustavnih sudaca, uskoro ćemo ga formalizirati i kao izmjene odgovarajućih zakona poslati u saborsku proceduru. Pozivam sve da ga prouče, predlože dorade, ako misle da treba, i podrže kako bi se vratili na kvalitetu kandidata, a ne pripadnost i podobnost.
Hrvatska danas nema predsjednika Vrhovnog suda. Nema tri ustavna suca. Nema glavnog državnog inspektora. I sve to istovremeno.
Pitanje koje na kraju treba postaviti nije samo tko je Ivan Samac. Pitanje je imamo li mi zapravo državu ili samo vršitelje dužnosti koji održavaju privid da institucije ove države zaista funkcioniraju.
| Marijana Puljak
Saborska zastupnica Stranka Centar |
