By „… Tako je sinoć ovaj dvojac u Mostaru (istočnom) s ushićenjem predstavio tu besmislicu koju nazivaju knjigom te uz niz svojih gostiju iznosili svinjarije protiv hrvatskog predsjednika…“ (Misli se na prvog hrvatskog predsjednika, dr. FRANJU TUĐMANA.) Ove riječi čitam na ABC portalu, a riječ je o knjizi Ive Komšića, a uz njega je bio i Dragan Markovina. Komšić F. Tuđmana okrivljuje za sve što se događalo između Hrvata i Bošnjaka. Znamo kako nam je Komšić poznat još kao „stari komunistički kadar“, kojemu je štošta ostalo nažao pa sada, besposlen, truje tužne ljude lažima iz teške prošlosti i zasipa javnost mržnjom, kao da nam nije dovoljna luda sadašnjost u BiH. Sadašnjost, u kojoj pojedini prijete odcjepljenjem (Srbi), a drugi zveckaju oružjem, lijepe plakate s pozivom na mobilizaciju po Sarajevu (Bošnjaci – unitaristi).
Znano nam je kako su bosanskohercegovački narodi kroz povijest bili izloženi sudbini koju su krojili drugi, „velika svjetska braća“ – velike sile, kako su htjele i kako je njima išlo na ruku. A o tužnim narodima u BiH, najmanje se vodila briga…
Bošnjački vođe, danas, računajući na veću brojnost svoga naroda, odjednom žale za 500 godina turske okupacije u BiH te u tomu traže potporu Turske u želji da stvore „građansku“ državu. Lutaju za svojim identitetom, ni sami ne znaju kojem pripadaju, i sad odjednom žele postati „građani“… Među našim narodom je poznata izreka: „I Turčine, za nevolju, kume!“
Ima u ovim riječima puno istine ako zavirimo malo u prošlost. Kako su nastali? Pođimo od mijenjanja vjere, naziva Musliman (koje im Tito dade), te Bošnjak (koje sami izmisliše) i danas hoće – „građanin“. Sve je to sa svrhom vladanja drugim dvama narodima.
Srbi su izborili, znamo kako, svoju Republiku Srpsku i brane ju pod svaku cijenu… I Dejtonski sporazum je zacementirao ratna postignuća, a Hrvati su i tu ostali „najkraćih rukava“ pa je čak došlo do toga da im Bošnjaci biraju predstavnike u vlasti. Ako im nedostaje broj „ruku“, oni nađu Bošnjaka i proglase ga Hrvatom jer ima ih takvih koji će čas biti Bošnjak, čas Hrvat ili Srbin, po potrebi… Podaništvo je to, svojstveno tim glavama i dokazano kroz povijest. Tuga je to, tuga golema!
Posebna su priča „velika svjetska braća“ i njihovi strateški interesi… Što će i tko prevagnuti? Što će tko izgubiti ili dobiti? To tužnog, običnog, maloga čovjeka u BiH, nitko neće pitati… Zamršeno klupko se malo odmota pa se opet, zamotavajući, još više zamrsi, što se događa i ovih dana…
A Hrvati i njihova sudbina teška? Opet šutnja? Eh, baš je Bosna i Hercegovina domovina tužnih ljudi!
RADICA LEKO
