By Veliki hrvatski glazbeni umjetnik, svjetskog glasa, Tomislav Mužek, kako pišu jedne dnevne novine (6.3.2022.) gotovo s ponosom ističe: „Rat me zatekao u Moskvi. Rekli su mi da pjevam…“. A na sve to mi mu možemo samo odgovoriti – kako te nije sram? Naime, Mužek je u četvrtak, 3. ožujka, pjevao glavnu rolu u operi Lohengrin“ u moskovskom Boljšoj teatru i doživio prave ovacije. A tog dana, jedan za drugim padali su ukrajinski gradovi, ljudi su ginuli ili samo s djecom i punom torbom bježali pred ruskim agresorom.
Mužek je navodno zvao hrvatsko veleposlanstvo u Moskvi, a ondje mu nisu sugerirali da ne pjeva (sic!). Zatim je izjavio da mu izjava veleposlanika nije odisala takvom panikom da bi morao brzo spakirati stvari i otići. Je li to moguće? Kakav je to veleposlanik koji usred Moskve potiče hrvatskog umjetnika da ostane i da zabavlja agresora, dok su se gotovo cijeli svijet, pa čak i športaši okrenuli protiv rata, masakriranja, ubijanja i protjerivanja nevinih ljudi?
Tog 3. ožujka Rusi su sravnali sa zemljom ukrajinski grad Heoson i, uz ostalo, dobili kontrolu nad glavnim izvorom vode!
- „Principjjelan sam čovjek i, kad potpišem ugovor, volim ga i ispoštovati“ – rekao je iz Moskve Mužek.
Čudi nas da jedan takav umjetnik i intelektualac očito nije bio svjestan što se događa oko njega, već mu je najvažnije bilo zaraditi što više novaca, pa mu stoga predlažemo da sve te krvave rublje, koji je zaradio dok su drugi ginuli, od istih onih koji su ga uzdizali do nebesa, uplati u humanitarne svrhe, da pomogne ukrajinske prognane i izbjegle, kojih je već i puna Hrvatska.
Nešto slično napravio je 1991. i njegov kolega, notorni dramski umjetnik Rade Šerbedžija. Dezertirao je iz Hrvatske, a kad se nakon Domovinskog rata vratio na „doživotno“ upravljanje dali su mu i Male Brijune, jedan od najljepših otoka na Jadranu.
Bojimo se da će i Mužek proći slično, da će i dalje biti ugledan i cijenjeni hrvatski umjetnik, iako, zbog tog vražjeg novca, nije shvatio i prihvatio da s prvim ruskim granatama na Ukrajinu mora napustiti Moskvu i da ne postoji ni jedan ugovor na svijetu koji ga može obvezivati da pjeva i zabavlja agresora.
Stoga, dragi naš Mužek, ti spavaj i dalje…Laka ti noć!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
