Razgovor s Mladenom Pavkovićem, braniteljem – branitelja!

Predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.) Mladen Pavković  dobro je poznat u braniteljskim krugovima, ali zbog sve svestranosti i daleko od toga, pa stoga nije  čudno da se svako malo i o njega netko „okrzne“.

Iza njega su i brojne humanitarne akcije, autor je velikog broja knjiga o stvaranju hrvatske države, ali i dokumentarnih filmova, izložbi…. Neponovljiva ličnost, kao da je isklesan od kamena.

Ovih dana razgovarali smo s Pavkovićem, osobito o jednom sudskom procesu kojeg trenutačno vodi.

Podnijeli ste, kažemo predsjedniku UHBDR91. i poznatom novinaru i književniku,  kaznenu prijavu protiv generala Marinka Krešića, predsjednika Hrvatskog generalskog zbora, s kojim ste, kao što smo čuli, bili i prijatelj. Zašto ste to učinili, što se dogodilo?

• U svezi ovog predmeta već je održano nekoliko rasprava na Općinskom kaznenom sudu u Zagrebu. Tužio sam ga uz ostalo što je u niz medija izjavio klevetu i laž da sam ja, zamislite, „osuđen na tri godine zbog silovanja maloljetnice“ da sam zbog toga tolike godine odležao u zatvoru, zatim da sam „pedofil“, jednom riječju čovjek bez morala. Ove užasne i sramne optužbe, koje nemaju veze s istinom i pameti, navodno  je čuo od pojedinih svojih kolega iz tzv. Hrvatskog generalskog zbora, čiji su, po riječima Ljube Ćesića Rojsa, pojedini članovi ovakve gnjusobe govorili i na njihovim sastancima. Umjesto da se ovaj zbor, koji je sve drugo samo ne častan, i kojeg su napustili časni i pošteni članovi i generali, od Tolja, Domazeta Loše, Kapulara, Ćuka, Šiljega, Primorca,  Galića, Jelavića, Ademija, Sačića, Vladanovića, pa sve do Hebranga i Glasnovića bavi braniteljskom problematikom, oni su se uz ostalo dobrim dijelom bavili samnom. Jakih li generala, čija druženja zaobilaze i generali poput Gotovine, Markača i sličnih njima. O generalima Gotovini, Markaču te o Dariju Kordiću objavio sam, dok su bili na robiji, i knjige, održao oko 300 tribina i pregršt humanitarnih akcija, u BiH, Hrvatskoj, Austriji…, gdje se govorilo o njima, ali osim Tome Medveda na ovim skupovima nikada nisam susreo ni jednog koji je danas u tom tzv. Hrvatskom generalskom zboru.

Što mislite, što je razlog tome, tim više što niste član ove udruge, imate čin natporučnika Hrvatske vojske, a uz to ste i nevjerojatno aktivni kad su hrvatski branitelji i stradalnici u pitanju?

• Jedan dio članova ove udruge, u kojima ima i časnih i poštenih, ne može se reći, dobro zna kako su i na koji način dobili visoke vojne i ine činove, brojna odličja i još brojnije privilegije koje nisu ničim zaslužili. Tzv. ratne puteve skrivaju kao zmija noge. Koliko je od tih Krešićevih članova, uključujući i njega, bilo na čelu neke ratne brigade? Kako je uostalom moguće da imamo više od 130 generala, a da nitko ili malo tko zna, gdje su se uistinu borili, gdje su prolili krv? Kako to da većina naših generala, pretežno iz ove udruge, ima PTSP-i i status ranjavanja u ratu? Krešić je na jednoj raspravi samnom izjavio da ima 11 ratnih odličja, a već na drugoj raspravi se ispravio i rekao da ima „samo“ 7 odličja i 4 medalje! Znači neki od njih i ne znaju koliko zapravo imaju odličja, medalja i priznanja! Ti koji su poput nekog Tomičića najglasniji u ovoj udruzi protiv mene i te kako znaju da ja znam što i oni znaju, a što nije za javnost dobro za njih!

A, zbog čega ste vi ustvari osuđeni na koprivničkom sudu, o kakvoj optužbi se ustvari radilo?

• Mene su 2013. godine optužili, slušajte sad dobro, da sam „poljubio jednu punoljetnu djevojku“!!! To i ništa više, što se po zakonu smatra – bludnom radnjom! Nakon toga su pojedini ovdašnji novinari napisali, a ostali prenijeli, kako ona nije željela da je poljubim, ali ja sam joj, zamislite, uspio staviti i jezik u usta!? Kako ni jedan ovdašnji novinar nije bio sudionik Domovinskog rata o tome su pisali „feljtone“ i iživljavali se na meni i mojoj obitelji. Kad je podignuta ova „teška“ i lažna optužba moja supruga i ja liječili smo se od raka, ona u Zagrebu, a ja u Koprivnici, što su oni i te kako dobro znali, tako da sam zbog toga bio malo na sudu, malo na kemoterapijama, a supruga na zračenjima. Suđenje je trajalo punih 6 godina. U moju korist je svjedočilo oko petnaestak svjedoka, a „žrtva“ naravno nije imala ni jednog, što sud uopće nije uvažio. Ja sam i tu „žrtvu“ tužio zbog uvrede i klevete, ali moja tužba je ekspresno odbačena! Podnio sam kaznenu prijavu i protiv njezina oca, koji je naravno, svjedočio u njezinu korist, i lagao, i on je, za čudo, uvjetno osuđen na 4 mjeseca zatvora. Ja sam zbog toga što sam obavio ovo „teško“ kazneno djelo-„poljubio djevojku“ dobio 7 mjeseci uvjetnog zatvora na rok kušnje od godinu dana. Na pravomoćnu presudu u Rijeci sam čekao još dvije godine, a oni su uz šturo obrazloženje samo potvrdili presudu koprivničkog suda! Dakle, to je bilo to „silovanje“ o kojem su se „jake“ novinarske snage i pojedini „generali“ raspisali, a razlog je bio jedino taj da se oblatim kao hrvatski branitelj i predsjednik braniteljske udruge. Pojedini branitelji su prošli daleko gore nego ja i moja obitelj, a dobar dio hrvatskih branitelja to  neprestano gaženje i maltretiranje nisu mogli podnijeti pa su se radije – ubili!  O tome sam čak  objavio i knjigu! A stradalim braniteljima sam diljem Hrvatske podigao i tridesetak spomen obilježja i križeva.

Tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bili ste pripadnik 117. Koprivničko-križevačke brigade te dragovoljac Taktičke grupe „Jastrebovi“ koja je do zadnjeg dana ratovala u Bosanskoj Posavini…

• U Bosanskom Brodu, prigodom povlačenja, 7. listopada 1992., kad sam zajedno sa zamjenikom zapovjednika naše ratne postrojbe Midhatom Srabovićem bio u izviđanju na koji se način naši suborci mogu povući dobio sam metak! Zbog toga nikada nisam tražio da budem „ranjenik“, već sam više zahvaljivao Bogu što me ostavio na životu. Naši položaji bili su i u Kolibama Gornjim, gdje je rođen general Marinko Krešić, ali ga tamo navodno nikada nitko nije vidio, a niti je on sam govorio i pisao da je branio svoje selo, kao što je recimo, moj veliki prijatelj, legendarni Marko Miljanić ostao do zadnjeg dana u svojoj Škabrnji.

Što kažete na činjenicu da su hrvatski branitelji danas umnogome razjedinjeni?

• To je istina i to je neoprostivo. Kad je bilo najteže ti su ljudi disali kao jedan. Politika je ta koja nas je razdvojila, jer im ne odgovara jedna velika i jaka braniteljska udruga. U nas su odlično zbrinuti stradalnici Domovinskog rata. Da je utemeljitelj RH i prvi hrvatski predsjednik ostao živ branitelji bi dobili sve po zaslugama. Ovako, razni gradonačelnici i župani, bez dana sudjelovanja u obrani Domovine, „vozaju“ nas kao piliće! – čuli smo uz ostalo od Mladena Pavkovića, o kojem hrvatsko-američki redatelj Nikola Knez iz Texasa trenutačno snima i dokumentarni film.

Razgovarao i snimio: Milan Pišković