Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Konačno jedan savršeni dan iza nas. Nebo kristalno plavo ,bez ijednog oblaka,sunce toplo, i vijesti optimistične. Od svuda dolaze vijesti da Corona popušta,da će ljudi nastaviti živjeti na način kako smo navikli. Druženje s obitelji bez straha,a nešto što se brzo mora vratiti u normalu je škola.
Djeca su bila strašno zakinuta u proteklom periodu,ostati će rupa u znanju ,to se može nadoknaditi,no ta malena srca pretrpjela su puno straha,straha od bolesti za svoje,straha od nesnalaženja u novim uvjetima učenja ,ali i od potresa.
Gubitak prijatelja s kojima su mogli uživati u svojem svijetu djetinjstva,istim očima gledati na novonastale neprilike učinilo ih je malo prerano sazrele.
Nadajmo se da period oporavka slijedi,da će strahovi nestati,da će svi ponovo u škole,među svoje,obiteljska druženja već su počela, nadoknađuju se zagrljaji među već preboljelima, ponovo se uspostavljaju čvrste veze među generacijama koje je Corona uništila.
Nikakvo bogatstvo ne može nadoknaditi zagrljaj dječjih ruku i bistrinu dječjih očiju.
Optimizam na svakom koraku ,izbori za koji dan ,sve više ljudi vjeruje da kako nevolje dolaze u slijedu,da će i nove prilike doći jedna za drugom u istom takvom slijedu.
Nove ankete bude nadu,naznaka početak pada vladajuće stranke ohrabruje. Nije to puno u brojkama,ali je velika promjena na ljudima.
Bez straha se iznosi nezadovoljstvo s postojećim stanjem a Premijer na povijesno najnižoj ljestvici koja mjeri povjerenje građana.
No on se ne da,uporno zabija autogolove ,publika s aplauzima je davno utihnula.
Jučerašnja izjava kako mi potpomažemo izgradnji Europe izazvala je novi val otpora.
Standard nam se srozao,zadnji smo po svemu na tablicama uspjeha,prvi po korupciji, naše sudstvo postalo je lakrdija,a razina samodopadnosti vlasti prešla je sve granice ukusa.
Napustili smo industriju ,naši dobri radnici koji su mogli proizvoditi nove vrijednosti, postali su dostavljači piza i burgera, vozači taksija ,
više u sivo crnoj zoni nego ikada,a
Plenković se hvali većom zaposlenošću i traži kupca za sve što se može prodati.
Nije dobro i neće biti ako tu naznaku dobrog trenda ne pretvorimo u strmoglavi pad na izborima.
Hrvatska mora opet postati zemlja koja ima radna mjesta za svoje majstore svih zanata, mora imati svoje proizvode od igle do lokomotive,vratiti dostojanstvo građanima i biti svoji na svojemu.
Svoj kruh zarađivati u svojoj zemlji ,imati perspektivu za neka nova vremena.
 Za promjene je potrebna hrabrost, samo malo realnog pogleda na život.
 Ne želimo da nam naša djeca sa završenim fakultetima s torbom na leđima jure gradom kao dostavljači ljudima koji su miljenici vlasti,
a oni s kupljenim diplomama u svojim uredima vode vitalne resurse ove naše Domovine.
Ne želimo da su naše majke , bake prisiljene po Europi čuvati umiruće starce, kako bi svojima u Domovini pomogle platiti režije,ne smijemo se naviknuti da je to normalno i prihvatiti da drugačije ne može biti.
Radnici Podravke u prosjeku zarađuju oko 4200 kuna, menadžeri Podravke dijele bonus od nekoliko milijuna kuna, redovna plaća im je pri tome nekoliko desetaka tisuća kuna veća od prosjeka.
U tim plaćama u tim bonusima sva je nesreća naših građana,puno je tu kruha za radnike pretvorenih u bijesne gliste za odabrane,puno nepotrebnih konja u snažnim automobilima,puno nepotrebnih nekretnina za povlaštene.
Povlašteni svaki dan imaju nove zahtjeve, a ovi na vlasti žure da im udovolje, 30 godina poslije rata imamo novih branitelja i sve više povlaštenih mirovina.
Novi kandidati vladajuće stranke podcjenjuju našu pamet, našu tradiciju i uspomene,
gradili bi opet sebi spomenike bez ikakve kontrole s našim novcem.
 Dragi umirovljenici vaše mirovine više se ne zarađuju u tvornicama ovise o tome koliko će biti potrebno sobarica i konobara,koliko će iz Europe ljudi trebati čišćenje svojih apartmana zakupljenih na našem moru, koliko će trebati čistača da očiste plaže i naše ulice poslije njihovog odlaska.
Pustimo da se dogodi niz dobrih promjena,dobro je počelo,
građani su prepoznali one negativne,ne vjerujte doktoru za kojeg 2% građana misli da dobro radi svoj posao,ne vjerujte stranci koja vodi državu,
a 70% građana ove države misli da ju vodi u krivom smjeru.
Ne idete k frizeru koji vam samo jednom uništio frizuru,ne idete mesaru koji vam je samo jedno prodao pokvareno meso,
ne glasajte za političare koji su vam bezbroj puta ukrali nadu i uzeli dostojanstvo u starosti.
Ne plašite se da su oni veliki,puno malih možemo mi pretvoriti u velike.
Idemo hrabro ovaj tjedan,recimo da smo već vidjeli dno bijede,siromaštva,
nebrige i kaljužu kriminala,nepotizma i bahatosti,
hoćemo puno lijepih dana u nizu.
Držimo se pravca koje nam pokazuje svjetlo na kraju tunela,ono se vidi i mami nas da konačno krenemo dobrim putem.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema