Podjeli
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    2
    Shares

Ovu godinu obilježila je strepnje,tuga i strah.
Bilo je takvih godina i prije i rata i oluja, poplave su plavile kuće, klizišta su u trenu odnosile domove, ali nikada toliko strepnje.
Srušena kuća može se izgraditi ako imaš posao, ako imaš zdravlje i prijatelje. Ova godina otuđila je ljude, pukla je krhka spona prijateljstva. Strah od Corone podigao je barijeru, a ima onih koji na svakom koraku dodaju ciglu u zid među ljudima.
Ima tu neodgovornih koji prkose, oni se ne boje, ali to im ne daje za pravo da straše one koje se boje.
Svako je gospodar svog života , ako se vozi tramvajem u njemu ima i onih koji vjeruju da je čovjek bez maske opasnost za njegovo zdravlje, neka nam ne bude teško zbog njih ,ako ne već zbog sebe, staviti tu masku, uzmimo to kao jednu epizodu u našem životu koji eto srećom ide dalje.
Nadajmo se da će doći ponovo vrijeme kada ćemo rušiti barijere koje je stvorio virus, toplim stiskom ruke, zagrljajem, nismo to zaboravili, a što zlo stvara topi se dobrotom u trenu.
I Božić će biti tužan, sva pripremljena hrana, svi ti mirisni kolači ne prijaju tako kao onda kad ih dijeliš sa svojim dragima, porodicom i prijateljima.
Okićen bor  samo je dekoracija ako ga nisu kitile dječje ruke, ako se u ispod ne skriva neko iznenađenje koje bi nekom donijelo veselje.
Život nam je priredio mnoge kušnje, kad je bio rat u svoje smo živote dobili nove prijatelje, došli su nam ljudi o kojima nismo ništa znali i začas su nam postali prijatelji, neki su i to vječno ostali, bez obzira kuda ih je odnio životni put.
No došla su druga vremena,mnoge su porodice zauvijek iselile no postajala je ta krhka veza nostalgije koja ih je za vrijeme blagdana vraćala u kraj iz kojeg su otišli.
Ovog Božića i to je vrlo teško, ostati će ljudi tamo gdje jesu uz uspomene koje imaju. Bit će teško,ali sve ćemo izdržati jer i ova teška nevolja mora završiti.
Ostaje nam nada i mašta namijenjene novim susretima, kada će opet biti veselja bez straha da nekome svojim veseljem možete nanijeti nesreću.
Ljude koji su u tome svemu zaboravili biti prijatelji svima koji strahuju,nećemo zaboraviti niti one koji su svojim besmislenim odlukama plašili, a ne pomagali.
Pamtit ćemo one koji su liječili, a ne one koji su podigli barikade za svoju zaštitu.
Pamtit ćemo policajca koji je ranjen na Markovom trgu kada je branio svojim životom u lošoj opremi političare koji ne mare za uvjete u kojima rade i kako žive oni koji ih brane i čuvaju.
Pamtit ćemo da su radi svoje zaštite uzeli dio grada, a bolesne građane liječe u šatorima.
Možda je to moralo tako biti, da bi spoznali kako nas malo cijene i vole ljudi kojima smo poklonili sve što se gradilo tolike godine, kako olako i s mizernim mirovinom vrednuju naš minuli rad.
Sve nevolje do sada ujedinile su ljude, a ovo je jako velika nevolja.
Nema razloga da iz toga ne izađemo jači i prepoznamo svoju vlastitu snagu, neka nam ovi blagdani posluže da vratimo snagu starih vrijednosti, poštenje, solidarnost, skromnost, ljepotu humanosti.
Objesimo susjedu čestitku na vrata, neka zna da smo tu za njega, samo se tako možemo  oduprijeti ovom ludilu huškanja jednih na druge,  samo tako Božić će imati smisla, samo tako sačuvat ćemo ljepotu blagdana.
Želim vam da ih lijepo provedete, da nam se vrati stari život, radost susreta i druženja i da zauvijek ostanemo jedni uz druge.
Dragica Trumbetaš


Podjeli
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
    2
    Shares
  •  
    2
    Shares
  • 2
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema