By Danima sam zatečen i zatočen među četiri zida
u ovoj sobi, u nekoj zgradurini podno Sljemena.
Nit ja mogu komu, nit itko može meni.
Svi smo na samoću osuđeni,na strah od smrti
od neke, Isuse, opake korone, koja dođe iz Kine.
Ide ta strašna zlokobna nevidljiva kolona korona
diljem suzne dolin i stiže do moje postojbine.
Koliko je samo puta prevalila ta sila nemila
od Huana do Zagreba, do Moskve, Toronta, Melburna,
Punta Arenasa, Berlina, Teherana, Pretorije, Kinšase,
Toronta, Rima, Londona, Pariza, Sarajeva, Mostara,
Tokija, Firence, Livna, Duvna, Osla, Kijeva, Olova…
Oko mene kao da je sve zamrlo, nekama nestalo
od kad se pojavila korona, ovaj strašni kineski virus,
ovaj mali gad, koji ljudima zadaje veliki jad.
Kao da su sva vrata zatvorena, svi odjeci mrtvi
u ovom ratu s opakim gadom iz bezbožne Kine.
Božji Sine, u ovoj zimu punoj poniženja i boli nepreboli,
u ovom nevremenu buljim prema Sljemenu
dok mi se priviđa moje drago i malo selo Borčane,
podno kamena brda Liba i ispod visoka neba.
Kao da me neko doziva, ili se to meni pričinja,
da u mojoj rodnoj, napuštenoj, osamljenoj
i pustoj kući, neko tiho plače i ječi, dok vjetar,
s Vrana i Čvrsnice udara bičevima od studeni,
po starim, ozeblim vratima moje rodne kuće.
Tu, na domak jasena prag je doma očeva.
Tu sam u ganjku i uranku na ploču iz matere pao
one strašne zime, krvave ratne 1945. godine.
Na kamenu zaživio, san usnio, vatre u snu kreso
i zore slobode kovo u svamuća nade umiruće,
i samo na tom kamenu slobodan i sretan bio.
Božji Sine, Isukrste, i dobri moj Gospodine,
moj san se skamenio od teške spoznaje
o koroni i našoj zloj sudbini dok se ne zbude,
na nebeskoj galiji,u astralnom mraku i ljujdinjaku,
ono što si,Isuse, davno obećao, da ćeš doći,
uskrisit nas i stvoriti novo nebo i novu Zemlju…
Božji Sine, kineski virus napada samo ljude.
Neće lako obračunat s mojim žilavim životom.
Bezbožni virus se osilio, pa sada harači ljudinjakom
…engleski, francuski, ruski, turski, američki virusi…
Isuse, Kinezi, Ameri, Turci, Rusi, Korejci, Japanci,
Laponci,Englezi, Francuzi, Nijemci, Aramejci, Danajci…
budisti, kršćani, muslimani, teisti, ateisti, komunisti
nacisti, fašisti, masoni, globalisti, antikristi…
Isuse, nisu oni ni virusi vlasnici topline zemne,
svježine zraka i bistrine voda i ljepote moga roda.
Branit će me od tog silnog zla svaki grumen tla,
svaki kamen, oblutak na žalu, zrno na sprudu,
pramen magle u tami šume, kap rose na vlati trave,
zrake sunca, blagost mjesečine, plamen ognjišta,
divotu života, toplinu rodnog doma, hladni spokoj groba!
Što može naudit korona suzi, smijehu i leleku,
mojoj duši, mojoj ljubavi, mojoj vjeri u Tebe,
kiši, bjelini snijega, oblaku, stećku na proplanku
Vran planini, gorskom potoku, divoti ljeta,
nebu poljupca u oku djeteta,
dok ga majka u zagrljaju cjeliva!?
I neka otac korona zna da ne zna:
Kamo god sam sam išao nosio sam kamenu zipku,
križ od krvi i kosti, kosu britku, kuće podno brda,
gangu i krvava podnebesja u beskraju nebesa,
osmljene stećke u planini punoj noći i samoće,
orače u brazdi, kosce na livadi, moja željo živa,
polje u cvatu i oblake iznad zapuštenih njiva.
Isuse Kriste, korona kosi u ovoj suznoj dolini.
Zaskočila je moje rođake, prijatelje i znance.
Živimo u straho od te nevidljive sile nemile.
Božji Sine, sve tako brzo mine što je negdar cvalo,
mirisalo, što se vukom, mravom i čovjekom zvalo.
Isuse, u ove teške i tegobne dane
i duge noći nesnom silovane,
u ovo vrijeme boli i vele jada
u meni se porobudilo dijete,
o veliki ljudski svijete,
pa se žali Isusu i moli Bogu.
Ništa drugo nije ostalo.
Ništa drugo i ne mogu.
Ante Matić – Borčanac
