By O ljudima ili bolje rečeno ljudinama poput Maria Filipija (r. 24. ožujka 1950. u Zagrebu) malo se govori i piše.
A o njegovu radu i životu netko bi trebao snimiti i igrani film!
Riječ je o stopostotnom hrvatskom ratnom vojnom invalidu, koji je u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, prigodom proboja u Vukovar, ostao bez jedne noge i ruke!
Odnijele ih tenkovska granata, 13. listopada 1991.
Nakon toga, prošao je pakao. Naime, rehabilitacija je bila iznimno teška te je kako je govorio „počeo učiti život od početka“.
Njegov „credo“ je da u borbi dobra i zla, zlo ne može pobijediti.
Nu, mnogi na njegovu mjestu već bi se davno predali. Ali ne i on!
Osim što piše, objavljuje i knjige. Sve ga zanima. Sada na veliko priprema novu knjigu o Nikoli Tesli, s kojom se nada da će se „otisnuti“ i na svjetsko tržište. Tijekom dugogodišnjeg istraživanja naišao je na niz korisnih i vrijednih dokumenata o ovom velikom znanstveniku.
Bavi se i fotografijom, od kojih mu je osobito draga ona iz Domovinskog rata, kada je snimio legendarnog generala Antu Gotovinu kako nosi jednog ranjenog hrvatskog vojnika.
Piše i pjesme. Objavio ih je u knjizi „Od mira do rata i natrag“. Voli plivanje (i dalje).
Kao teški ratni invalid već je dva puta pokušao preplivati i kanal La Manche!
Poznat je i kao glumac. Sa svojom monodramom „Kako glumiti normalnog čovjeka“ obišao je dobar dio Hrvatske, ali i Europe.
Svira gitaru i bavi se i pjevanjem.
Kad mu je „dosadno“ ode u svoj voćnjak…
Mario se posvećuje i humanitarnim radom. Često je pomagao i pomaže.
Najveća potpora mu je i dalje njegova obitelj.
Da ovaj Junak kojim slučajem živi u Americi ili bilo gdje drugdje o njemu bi se pisali romani i snimali filmovi!
Ali, na nesreću živi u Hrvatskoj…
Pun je vedrine, nade i vjere, ali i ljubavi prema životu i čovjeku!
Stoga, dobro upamtite njegovo ime.
On je – Mario Filipi!
Mladen Pavković
