By Prošlog stoljeća, 1965. godine zapoćela je opsežna melioracija Doline Neretve kod Opuzena u području Solina, Volarske i Kozjaka, te je tom prilikom u nepovrat nestalo: Jezero Modrić, Glogocko jezero i Dragaca, a uređeno je korito Male Neretve.
Po obavljenim radovima i dobivenim velikim površinama poljoprivredno obradivog zemljišta 1975. godine na istom su zasađene prve mandarine. Ubrzo se počela napuštati dosadašnja proizvodnja poljoprivrednih kultura na tako dobivenim poljima i sve se više sadila mandarina koja je nudila prosperitet ovom kraju. Sve se više i industrija prilagođavala novoj kulturi pa se zapostavljao razvoj drugih djelatnost na uštrb ovog agruma, no svemu lijepom jednom dođe kraj.
Krajem 20. i početkom 21.stoljeća u svijetu se događaju mnoge političke, društvene i gospodarske promjene koje direktno utjeću i na plasman agruma koji je život značio za ovaj kraj. Odjednom se smanjuje tržište iako se već i prije moglo razaznati kako je hiperprodukcija nasada mandarine počela štetiti samim proizvođačima.
Nagli pad prihoda i gubitka egzistencije generira iseljavanje stanovništva u potrazi za osiguranjem drugog vida životne egzistencije. Mnoge plantaže i dalje rode, ali se ne obiru, a što pak uzrokuje bolesti s kojima se oni preostali proizvođači bore na sve dozvoljene i nedozvoljene načine.
Sječanj je mjesec iako je berba trebala završiti u prosincu, mnoge su plantaže ostale neobrane, grane rodnih stabala savijaju se do zemlje i odbacuju prezrele plodove. Slijedeće godine će se obilježiti pola stoljeća uzgoja mandarine u Neretvanskoj dolini, ali prema ovome što smo vidjeli ove godine možemo se nadati samo više Nepalaca, Hindusa i Filipinaca na rodnim plantažama kako se ne bi obistinio stih pjesme ali prilagođen kulturi: “Mandarina je neobrana – Mandarinu nema tko da bere”.
Antun Berljak
