Što je prekršeno u slučaju Kristiana Josipa Periša
Kristian Josip Periš imao je 32 godine. Bio je magistar kineziologije, atletičar i trener. Dana 21. listopada 2026. godine umro je u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Prema javno dostupnim podacima i opisima snimke nadzornih kamera, došao je po pomoć. Već je bio fizički sputan za krevet. Unatoč tome, više od osam minuta držan je jastukom preko glave, pritiskan koljenima i izložen udarcima. Preliminarni nalazi obdukcije ukazuju na podljeve, oguljotine te frakture rebara i prsne kosti. Četvorica medicinskih tehničara uhićena su zbog sumnje na teško ubojstvo posebno ranjive osobe. Ostali prisutni u sobi za sada nisu.
Ovo nije „teška situacija“ u kojoj su se djelatnici našli. Ovo je sustavno kršenje temeljnih pravila struke, zakona i ljudskih prava.
Prema izvještajima medija, Kristian je tog dana isprva odbijao ući u kliniku. Rekao je policiji i djelatnicima: „Ne želim ući unutra, prošli put ste me gušili i vezali za krevet, ne želim da me doktori diraju, hoću pričati samo s policijom.“ To ukazuje na to da je već ranije bio hospitaliziran u istoj ustanovi i da je tada doživio slično postupanje. Obitelj je pozvala hitnu i policiju zbog pogoršanja stanja. Policija je intervenirala, on je sjedio mirno, a potom je pristajao ući i primiti terapiju. Oko 17 sati policija ga zatiče već vezanog, omamljenog i dezorijentiranog. Između 20:02 i 20:12 snimka iz sobe 1A na Odjelu integrativne psihijatrije bilježi postupanje tehničara.
Mediji su u izvještajima naveli imena djelatnika koji su tog dana bili u kontaktu s policijom: Silvana Jelavić i Dražen Šenjuga, te Lucija Mance Šenjuga. Pozivam Ministarstvo unutarnjih poslova i Ministarstvo zdravstva da javno potvrde ili demantiraju sva imena koja se pojavljuju u medijima i na društvenim mrežama. Ako su mediji objavili imena, javnost ima pravo znati jesu li točna. Suđenje mora biti javno. Svaki detalj mora izaći na vidjelo. Ovo nije privatna stvar ustanove. Ovo je pitanje javnog interesa i ljudskih prava.
Medicinski kodeks i standardi
Medicinski tehničar ne smije raditi ako ne poznaje Kodeks etike medicinskih tehničara i pravila stručnog postupanja. Fizičko sputavanje pacijenta u psihijatriji dozvoljeno je samo kao krajnja mjera, na najkraće moguće vrijeme i uz stalni nadzor. Zabranjeno je koristiti silu koja ugrožava disanje ili nanosi nepotrebne ozljede. Jastuk na glavi već vezanog pacijenta i pritisak koljenima na vrat ili prsa nisu medicinski postupak. To je nasilje.
Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama jasno propisuje da se mjere prisile primjenjuju samo kada je to nužno i razmjerno, uz obvezu stalnog nadzora i vođenja dokumentacije. Zakon o pravima pacijenata jamči pravo na dostojanstvo i zaštitu od ponižavajućeg postupanja. Europska konvencija o ljudskim pravima (članak 3.) zabranjuje nečovječno i ponižavajuće postupanje bez iznimke. Povelja o temeljnim pravima Europske unije obvezuje države članice na učinkovitu zaštitu dostojanstva svake osobe, posebno one koja je u ranjivom položaju.
Odgovornost tehničara
Medicinski tehničar nije „samo izvršitelj“. Dužan je odbiti nalog koji je protivan pravilima struke i zakonu. Dužan je spriječiti kolegu koji postupa nepropisno. Dužan je odmah prijaviti incident. Ako tehničar ne zna što smije, a što ne smije, ne može raditi na psihijatriji. Neznanje nije obrana. Štoviše, rad bez poznavanja kodeksa sam po sebi je kršenje profesionalnih obveza. Prisutnost više osoba u sobi, od kojih su neki samo promatrali ili sudjelovali bez da spriječe nepropisno postupanje, otvara pitanje njihove individualne odgovornosti.
Institucionalna odgovornost
Ustanova mora imati jasne protokole, obuku i nadzor. Ravnateljica Majda Grah i Upravno vijeće, na čelu s Mirandom Mrsićem, odgovorni su da ti protokoli postoje i da se poštuju. Prijava nakon gotovo tri tjedna, iako su snimke postojale odmah, te nepotpun dopis Ministarstvu zdravstva u kojem su izostavljeni najteži detalji, ukazuju na propust u institucionalnoj odgovornosti. Grad Zagreb kao osnivač Klinike ima obvezu nadzora nad radom ustanove. Ako je pacijent već ranije bio izložen sličnom postupanju, a ustanovi to nije bila dovoljna opomena, onda se ne radi o izoliranom incidentu, nego o mogućem sustavnom problemu.
Četvorica tehničara su u istražnom zatvoru. To je početak, ne kraj. Odgovornost ne može stati samo na njima. Ako je pacijent već bio vezan, a sila je nastavljena, postavlja se pitanje zašto su ostali prisutni u sobi ostali samo svjedoci. Postavlja se pitanje zašto uprava, Upravno vijeće i osnivač još uvijek nisu preuzeli odgovornost koja im pripada. Zahtijevam da suđenje bude javno i da se prenosi, jer javnost ima pravo znati kako se postupa s ljudima koji dođu po pomoć u psihijatrijsku ustanovu.
Pritužba Europskoj komisiji
Danas sam podnio formalnu pritužbu Europskoj komisiji zbog smrti Kristiana Josipa Periša u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Pritužba je zaprimljena pod brojem 98731.
Istovremeno sam svim nadležnim institucijama u Hrvatskoj uputio upit što dalje poduzimaju u ovom slučaju.
U pritužbi Europskoj komisiji naveo sam da nadležne institucije nisu osigurale pravodobnu i učinkovitu zaštitu temeljnih prava pacijenta, da je slučaj prijavljen tek nakon gotovo tri tjedna, te da se institucionalna odgovornost za sada svodi isključivo na četvoricu tehničara. Pozvao sam se na članak 3. Europske konvencije o ljudskim pravima i Povelju o temeljnim pravima EU.
Ovo nije zamjena za kazneni postupak koji je u tijeku u Hrvatskoj. Ovo je dodatni pritisak da se odgovornost ne zaustavi na četvorici tehničara, nego da se utvrdi i institucionalna odgovornost uprave Klinike, Upravnog vijeća i Grada Zagreba kao osnivača.
Ravnateljica Majda Grah, predsjednik Upravnog vijeća Mirando Mrsić i Grad Zagreb kao osnivač još uvijek nisu preuzeli odgovornost koja im pripada. Tri tjedna šutnje, nepotpun dopis Ministarstvu i ograničavanje odgovornosti na četvoricu tehničara nisu dostojni države koja se poziva na vladavinu prava.
U pitanju je ljudsko pravo i ljudski život. Dostojanstvo zakona zahtijeva više od uhićenja četvorice tehničara.
Nastavit ću pratiti odgovore.
Mario Perković Hrvatski aktivist










