By Komentar Ivana Bekavca pod naslovom AGITPROP I HRVATSKI REVIZIONISTI je objavljen na portalu HKV-a, a prenio ga je i portal dragovoljac.com:
https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37564-agitprop-i-hrvatski-revizionisti
Tekst je dan u Prilozima, a za ovaj moj komentar je bitan dio:
U Hrvatskoj se, u sferama koje upravljaju medijima, pojavio i novi oblik upozoravanja javnosti na neprihvatljive knjige. Ovdje ćemo ukratko prikazati kako izgleda jedan aktualni ‘obračun’ s knjigom koja već svojim naslovom izaziva i bijes među nekim protagonistima javnoga života: ‘Jasenovački popis – lažne žrtve’.
Jedne dnevne novine u Zagrebu, na vrlo su poseban način prikazale njezinu javnu promociju. U tom prikazu ne piše ništa o sadržaju knjige, osim onoga što u njezinu naslovu vidimo. Nije napisano kako su autori dokazivali postojanje lažnih jasenovačkih žrtava. O broju tih žrtava prijepor traje od davnih, prvih javnih objava. Govorilo se o milijunu, i više; nekoliko stotina tisuća; nekoliko desetaka tisuća, ali i znatno manje. Novinama, koje o tomu pišu nije problematičan ‘oktroirani’ broj, nego njegovo provjeravanje. U središtu je pozornosti prikaza knjige o kome govorimo prostor u kome je održana promocija. Korisnik toga prostora je Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata…
Već sam napisao svoj komentar tog predstavljanja:
VELIKI HRVATSKI ‘POVJESNIČAR’ ANTE TOMIĆ JE I ‘EKSPERT U RAČUNARSTVU’
Iako sam i sam već pisao o tom predstavljanju ipak me je tek tekst g. Bekavca podsjetio na moju knjigu
- Pečarić,Revizionisti u HAZU, Zagreb, 2020, str. 348.
Jedno poglavlje te knjige je posvećeno knjizi koju smo napisali dr. sc. Stjepan Razum i ja:
- Pečarić, S. Razum,Razotkrivena Jasenovačka laž, Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb 2018.
U Prilozima dajem neke dijelove iz tog poglavlja o tadašnjoj hajci i na mjesto predstavljanja te knjige (pogledajte sam naziv prvog teksta iz tog poglavlja) i pozivanja na zabrane i predstavljanja i knjige.
To je kasnije dovelo i do objavljivanja knjige na engleskom jeziku:
- Pečarić, S. Razum,Jasenovac – A lie uncovered, Lulu.com, 2021. pp. 506.
Zanimljivo je da sam tada sve to doživio kao njihovo obilježavanja 20. obljetnice pojave moje knjige:
- Pečarić,Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Hrvatski povijesni institut, Zagreb, 1998.
Knjigu je kao što se vidi objavio Hrvatski povijesni institut, da bi dvije godine kasnije novo izdanje objavio „Element“, ali je tada tiskan i drugi dio knjige:
- Pečarić,Srpski mit o Jasenovcu I. / Skrivanje istine o beogradskim konc-logorima, Drugo izdanje Element, Zagreb, 2000.
- Pečarić,Srpski mit o Jasenovcu II /: O Bulajićevoj ideologijigenocida hrvatskih autora, Element, Zagreb, 2000.
Zahvaljujući Hrvatima iz Australije tiskane su obje knjige, kao jedna, na engleskom:
- Pečarić,Serbian myth about Jasenovac, Stih, Zagreb, 2001.
Na sličan način je na jednoj beogradskoj televiziji obilježena i 30. obljetnica moje knjige iz 1998. o čemu sam napisao i knjigu:
- Pečarić,Hrvatski ‘luđak’ i srpski znanstvenici, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/jlphsz.pdf
Zapravo oni su bili u strahu da su hrvatske vlasti odlučile djelovati u interesu hrvatskog a ne srpskog naroda i potajno financirali moju knjigu i samo Društvo koje piše o istini o logoru Jasenovac:
- Pečarić,Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, Zagreb, 2023., str. 472.
Internet izdanje:
https://drustvojasenovac.files.wordpress.com/2023/06/trostrukijasenovac-za-cip.pdf
Na Prvoj srpskoj televiziji u emisiji JUTRO NA PRVOJ su zato sudjelovali ministar Vlade republike Srbije Đorđe Miličevićem, predsjednik Srpske lige Aleksandar Đurđev i Predrag Marković, ‘istoričar’, ravnatelj Srpskog instituta za modernu povijest i član upravnog vijeća RTS-a.
Kako sam ja to povezao s 30. obljetnicom moje prve knjige možete vidjeti na linku jer je moja knjiga dana na Internetu.
Dat ću i završetak teksta g. Bekavca jer sam slični komentar i sam dao već u samom naslovu svog komentara o predstavljanju:
Što, dakle, o knjizi autora Nikole Banića i Mladena Koića pod naslovom „Jasenovački popis – lažne žrtve“, komentator Jutarnjega lista nije htio reći u svom osvrtu na jednu njezinu promociju? Nije htio reći argumentiraju li tvrdnje o lažnim žrtvama. Nije objasnio zašto bi prikazivanje lažnih žrtava stvarnim žrtvama bilo prihvatljivo, a pobijanje neistinitih navoda neprihvatljivo; nije htio reći u odnosu na koju istinu su oni revizionisti, koju Istinu Banić i Koić revidiraju; nije rekao da su autori i obrazovanjem doista kompetentni (doktori znanosti) istraživati podatke iz jasenovačkoga popisa i o rezultatima pisati.
A postoji još jedna sličnost knjige dvojice doktora znanosti Banića i Koića i moje s s dr. Razumom. Uz autore je i jednu i drugu knjigu predstavio najveći stručnjak za istraživanje logora Jasenovac Igor Vukić.
Evo dijela njegovog govora s predstavljanja naše knjige:
Igor Vukić:
POZDRAVNI GOVOR NA PREDSTAVLJANJU KNJIGE RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ
(…)
Knjiga koja je pred nama izazvala je svjetski odjek i pozornost i prije no što je ovdje prvi put predstavljena. Bila je dovoljna samo najava da se jave dežurni osporavatelji koji bi željeli da povijesna slika logora o Jasenovcu ostane onakva kakvu su oni projektirali. I da im služi za njihove interese pokoravanja i discipliniranja hrvatskog naroda, svih hrvatskih građana, a i naroda u susjednim državama.
Ali najave ovog događaja, objavljene na elektroničkim stranicama novina kao što su New York Times, Washington Post, slovački Teraz ili beogradski Telegraf, izazvale su kontraefekt.
Umjesto zabrana knjige, koja po hrvatskim zakonima gotovo i da nije moguća, ove su prijeteće najave samo pojačale zanimanje za knjigu i općenito za naš rad.
O tome se u ovoj knjizi i radi. Ona je poziv na javnu raspravu i ujedno jedan iscrpni izvještaj o tome kako se situacija u pogledu rastjerivanja propagandne magle mijenjala u posljednjih 20 godina.
Toliko je prošlo od objave knjige „Srpski mit o Jasenovcu“ koju je 1998. napisao naš akademik Pečarić. Bio je to njegov pokušaj da u tada još monolitni blok jasenovačkih laži zabije bar jedno dlijeto i napravi bar malu pukotinu.
U knjizi su obavijesti i o drugim njegovim radovima s ovom temom, a osobito o lobističkom pothvatu kojim je 2012. godine uspio spriječiti da historičar Ivo Goldstein postane član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Uživat ćete čitajući akademikove komentare i intervjue koje je davao tim povodom.
Uzgred, prije koji tjedan Ivo Goldstein uspio je postići da ga imenuju inozemnim članom Akademije nauka Bosne i Hercegovine. Dakle postao je ipak akademik. I pored svih javnih upozorenja na nedostatke Goldsteinova znanstvenog i stručnog rada. Ne želimo ništa loše reći o Akademiji nauka BiH, ali nam je ipak žao što se u Sarajevu nije našao neki Pečarić pa da i bosansku akademiju sačuva od tako drastičnog snižavanja kriterija.
Sve zajedno podsjeća na slučaj iz jednog slavonskog gradića u kojem je prije godinu-dvije gradonačelnik odlučio za vrijeme svojega mandata napokon diplomirati na fakultetu. I kad je to postigao, u lokalnom tjedniku, koji je naravno, pun gradonačelnikovih slika, izašla je vijest o tome. Novinar je u članku još i točno napisao da je gradonačelnik postao „akademski građanin“. Urednik je na taj članak stavio naslov: Gradonačelnik postao akademik!
(…)
Cijeli govor kao i niz drugih tekstova dan je u spomenutom poglavlju knjige o dvojici revizionista iz HAZU (akademici Franjo Tuđman i Josip Pečarić).
A Igor Vukić je zapravo vizionarski najavio već tada ovo predstavljanje o kome je pisao i dr. Bekavac. Naime kao što vidite on se narugao još tada izboru Iva Goldsteina za dopisnog člana ANU BiH, a na predstavljanju je sam spomen ovog člana te akademije izazvalo salvu smijeha prepune dvorane jer je danas u RH, a i šire, taj njihov akademik poznat po svom epohalnom otkriću u svezi s logorom u Jasenovcu pa je tako dobio i ime IVO DROBILICA.
Inače na početku knjige o revizionistima u HAZU dan je i tekst:
TOMISLAV VUKOVIĆ O SUDSKIM TUŽBAMA DR. GOLDSTEINA: UHODANI OBRAZAC ZA PRETRPLJENE ‘BOLI’
I sam sam doživio isto, ali je moj slučaj mnogo zanimljiviji. Svjedoci su mu bili supruga i kćer one su svjedočile o njegovim pretrpljenim bolima:
Tako je svjedokinja Sanja Petrušić-Goldstein iskazala da se tužitelj uzrujao zbog knjige te se uvijek uzruja kada pročita što piše (tuženik je amater povjesničar, op. J.P.), a tada počinju i zdravstveni problemi tužitelja. Nakon takvih natpisa počinju prijetnje, ružni komentari, tj. takvi natpisi generiraju komentare na internetu, ljudi se grozno izražavaju i nasilni su. Onda dođu prijatelji i postavljaju pitanja o tome da je tužitelj iznio teze o genocidnosti hrvatskog naroda, pa se on jako uzruja jer mora objašnjavati da to nije tako te da on nije izdajnik hrvatskog naroda. U komentarima se piše da se iseli iz Hrvatske, da nisu Hrvati, da su izdajice i slično. Takve prijetnje traju već 20 godina, a tužitelj je aktivan kao javna osoba od 1991.
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
To sam već naveo i u mom komentaru s predstavljanja.
Ali zašto je ovaj prilog poseban u obrascu koji koristi Ivo Drobilica?
Pa zato što me je on tužio zbog moje knjige o Puhovskom:
- Pečarić,Druker / Predsjednik o Puhovskom,Portal dragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
Zato ponavljam komentar koji sam već tada napisao:
Doista je strašno kada vidimo da je zbog knjige o Puhovskom: Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija.
Mogu se samo upitati, sto sam propustio učiniti u svom komentaru:
Kome su se one narugale: mužu, ocu, sutkinji, hrvatskom sudstvu, hrvatskim političarima….?
Kada sam ga zaustavio u izboru u HAZU nje doživio tako nešto nego zbog knjige o Puhovskom. Nije valjda zato što je Predsjednik RH Puhovskog nazva DRUKER?
Osim u hrvatskom sudstvu može li se naći još netko tko će povjerovati u tako nešto?
Morat ću ovo ponavljati jer nisam toliko inteligentan da sam razumijem ovako nešto. Valjda ću dobiti neko suvislo objašnjenje.
Meni bi bilo logičnije da je tako nešto Ivo Drobilica doživio kod neizbora u HAZU kada je – u vrijeme kada mi je tata poznati povjesničar AMATER i Ivin suradnik kao posebni savjetnik tadašnjeg predsjednika vlade i posjetio Predsjedništvo HAZU-a. Vjerojatno je ispravnije reći da je Ivo Drobilica suradnik svog tate -povjesničara AMATERA – jer mu je tata bio posebni savjetnik Zoranu Milanoviću koji je eto sada kao Predsjednik RH Puhovskog nazvao DRUKERom. Znamo da je Ivo dobio na Izbornoj skupština manje od 1/3 glasova što je najmanje u povijesti HAZU, a to ga nije tako pogodilo kao knjiga o Puhovskom.
Je li možda pomislio da je Predsjednik države pod tim DRUKER mislio i na njega. Valjda mu je sada lakše kada je vidio da ga je Predsjednik i dalje želio za veleposlanika (poslije neizbora u HAZU dobio je utješnu nagradu: postao je veleposlanik u Parizu gdje se proslavio fotografijom jednog od najvećih zločinaca u svjetskoj povijesti onom JB Tita).
O tome pogledajte knjigu:
- Pečarić,Milanović hvali Grlić-Radmana, dragovoljac.com, 2023:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/MilanoRadman.pdf
Josip Pečarić
PRILOZI
- BEKAVAC: AGITPROP I HRVATSKI REVIZIONISTI
- studenoga 2023.
Suvremeni medijski agitprop
Knjige mogu svojim autorima donijeti veliku slavu i novac, ali i neprilike. Nisu prošla ni vremena njihova prešućivanja, skrivanja, zabranjivanja, spaljivanja i sklanjanja od čitateljstva na različite načine, zbog iznošenja sadržaja koji moćni ne odobravaju. Objavljene knjige, neovisno o sadržaju, na sličan način kreću prema čitateljstvu kroz različite medije javnoga komuniciranja, ali i na tribinama, promocijama, izravnim razgovorima promotora sa zainteresiranom publikom. Neke se knjige i prešućuju u javnom prostoru. U Hrvatskoj se, u sferama koje upravljaju medijima, pojavio i novi oblik upozoravanja javnosti na neprihvatljive knjige. Ovdje ćemo ukratko prikazati kako izgleda jedan aktualni ‘obračun’ s knjigom koja već svojim naslovom izaziva i bijes među nekim protagonistima javnoga života: ‘Jasenovački popis – lažne žrtve’.
Jedne dnevne novine u Zagrebu, na vrlo su poseban način prikazale njezinu javnu promociju. U tom prikazu ne piše ništa o sadržaju knjige, osim onoga što u njezinu naslovu vidimo. Nije napisano kako su autori dokazivali postojanje lažnih jasenovačkih žrtava. O broju tih žrtava prijepor traje od davnih, prvih javnih objava. Govorilo se o milijunu, i više; nekoliko stotina tisuća; nekoliko desetaka tisuća, ali i znatno manje. Novinama, koje o tomu pišu nije problematičan ‘oktroirani’ broj, nego njegovo provjeravanje. U središtu je pozornosti prikaza knjige o kome govorimo prostor u kome je održana promocija. Korisnik toga prostora je Udruga Specijalne policije iz Domovinskog rata koja promiče temeljne vrijednosti Domovinskog rata i ulogu Specijalne policije MUP-a RH u Domovinskom ratu. Pisac osvrta uzima samo dvije riječi iz toga naziva: ‘specijalna policija’.
Odvažni ustanak
To što se u prostoru za povremena okupljanja te Udruge predstavlja knjiga o žrtvama logora u Jasenovcu, komentator Jutarnjega lista će u svom tekstu ovako prikazati: “U izrazito nesklonim okolnostima specijalni policajci i njihovi prijatelji odvažno su ustali s teorijom kako neprijatelji hrvatskog naroda maliciozno napuhuju ustaške zločine.” (Jl, 11.11.2023.). ‘Izrazito nesklone okolnosti’ ovdje treba razumjeti kao ozbiljno neraspoloženje prema znanstvenom revizionizmu. Ali komentator to pokazuje na dosta primitivan način. Dakle, to što se knjiga predstavlja u prostoru njihove Udruge, komentator razumije kako su ‘specijalni policajci i njihovi prijatelji odvažno /su/ ustali’ s nekom teorijom. Odmah komentira i fizički izgled prostora. Izložene slike po zidovima te prostorije znakom su mu da je to ‘kao nekakva galerija’. Nisu, dakle, potpisani autori knjige tvorci ‘teorije’, nego su ‘specijalni policajci i njihovi prijatelji’, među kojima možda mogu biti i autori knjige, odvažno ustali s jednom ‘teorijom’. Komentator polazi od pretpostavke da se ‘teorija’ gradi na uvjerenju da ‘neprijatelji hrvatskog naroda maliciozno napuhuju ustaške zločine’.
Zlonamjernom uvećavanju broja žrtava, kako mu se čini, suprotstavili su se specijalni policajci, koje spominje i kao slikare koji ‘uljenim bojama maljaju autoportrete, mrtve prirode i krajolike’ i slike izlažu na zidovima svoga Doma specijalne policije. Tvrdi, dakle, da Udruga nije samo ustupila prostor kojim se koristi, nego su njezini članovi ‘odvažno ustali’ s jednom ‘teorijom’. Komentator je posve zaokupljen pokušajem trivijaliziranja javnoga predstavljanja knjige o Jasenovcu. Tvrdnja da su ‘specijalni policajci i njihovi prijatelji odvažno /su/ ustali’ s nekom teorijom pokušava skrenuti pozornost s činjenice da postoje ljudi s imenom i prezimenom, dr. Nikola Banić i dr. Nikola Koić, koji su prikupili i obradili građu važnu za razobličavanje ‘maliciozno napuhanih ustaških zločina’.
‘Nijekanje holokaausta’
Autori spomenute knjige iznose provjerljive argumente, a ne ‘teorije’. Znanstvenici su, a ne specijalni policajci, koji su im za predstavljanje ustupili prostor svoje udruge, odlučili ponuditi utvrđene i provjerljive činjenice, a ne ‘teorije’.
Takav pristup usmjeruje pozornost na pitanje o motivima koji vode komentatora Jutarnjega na iskazivanje takva nepoštovanja i autora i ljudi koje optužuje da su s prijateljima složili jednu ‘teoriju’. Koju teoriju? Odgovor je jednostavan: nema nikakve teorije, nego se u knjizi argumentirano osporavaju lažni prikazi ‘jasenovačkih žrtava’, koji se ponavljaju već osamdesetak godina. Spomenimo i naslov komentatorova teksta: “Povijesni revizionisti došli su, evo, i do centra grada. Istina, nijekanje holokausta bilježi se i na takozvanom naprednom Zapadu, ali tiho i skrovito i na rubovima društva. Tek nešto vidljivije od pedofilije.”
Pod tim je naslovom knjiga ‘Jasenovački popis – lažne žrtve’, autora Nikole Banića i Mladena Koića, predstavljena kao djelo ‘povijesnih revizionista’, a Udruga specijalne policije, kao, navodni, suautor je stala uz tu revizionističku ‘teoriju’. Ni u osnovnim crtama nije, dakle, prikazano kojim se znanstvenim aparatom služi, nudi li kakve dokaze o ‘lažnim podatcima’, ili samo ‘poriče’ žrtve’? Pisac teksta u Jutarnjem pokušava poniziti i uvrijediti specijalne policajce navodeći da ti ljudi ‘čak i čitaju’: “Nikad ne biste pomislili da se u krupnim, mišićavim muškarcima kriju takve nježne umjetničke dušice, ali oni, čudima nikad kraja, čak i čitaju. Oni su ljubitelji lijepe riječi.”
Čudimo se tom primitivnom pokušaju vrijeđanja ljudi koji su u njegovoj svijesti krivi već zbog toga što su omogućili promociju knjige, koja se sadržajem naslova njemu čini odbojnom, ‘revizionističkom’. Kakve veze ima prostor u kome je javno promovirana jedna knjiga s njezinim sadržajem. Kakve veze imaju korisnici toga prostora s onim što je u knjizi napisano? Piscu osvrta na spomenutu promociju dovoljan je razlog za sve to već u naslovu knjige:”Jasenovački popis – lažne žrtve”. Dočekuju je, kako piše, ‘izrazito nesklone okolnosti’.
Spominjanje, nijekanje i osporavanje
Navodi da se u Domu specijalne policije događalo nešto strašno: “ozbiljno se tvrdilo kako su žrtve fašizma srbokomunistička i judeomasonska prevara”. Iz te tvrdnje, nije razvidno radi li se o poricanju žrtava, ili dvojbama povezanim s brojem tih žrtava u odnosu na rezultate istraživanja i dostupne činjenice. Nije razvidno je li i autoru komentara nedopustivo umanjivanje broja žrtava kao i njihovo uvećavanje, neovisno o dostupnim, provjerljivim podatcima? A udar na ‘specijalce’ i njihovu udrugu nedvosmislena je poruka budućim promotorima knjiga koje ne pišu komentatorovi istomišljenici. To su, naravno, i poruke nakladnicima, s naznakom koje se knjige, s obzirom na temu i sadržaj, smiju objavljivati s naklonošću dominantnih medija, a koje će doživjeti sudbinu poput ‘Lažnih žrtava’.
Sama je najava rasprave o lažnim žrtvama komentatoru dovoljnim znakom da treba upotrijebiti ‘najubojitije’ oružje. Spominjanje ‘lažnih žrtava’, u njegovoj je svijesti znakom ‘nijekanja holokausta’: “Nijekanje holokausta nije nepoznat fenomen, bilježi se i na takozvanom naprednom Zapadu, ali tiho i skrovito i na rubovima društva.” Ne čini mu se važnim objasniti zbog čega bi se smjelo uspoređivati ‘nijekanje’ s osporavanjem nekih podataka i dokazivanje da su drugi podatci točni. Dokazivanje uz predočavanje argumenata nije ‘nijekanje holokausta’ ili zlodjela u Jasenovcu?
Je li osporavanje, primjerice, onoga što tvrdi G. Greif ‘nijekanje zlodjela’? Jovan Ćulibrk, episkop pakračko-slavonski naziva (2023.) revizionizmom “podršku lažnoj priči s profesorom Gideonom Greifom, koji se pojavio u Srbiji. Svi povjesničari znaju tko je on, da je cirkusant, jer Greif govori o 1,4 milijuna žrtava Jasenovca. Znači, ne više o 700.000, nego o milijun i 400 tisuća, a struka šuti.” Iz te episkopove tvrdnje o G. Greifu, nije jasno bi li tvrdnja o 700.000 žrtava logora Jasenovac bila nerevizionistička tvrdnja.
Pitagorin poučak i ‘istine’ o Jasenovcu
“U Domu specijalne policije jednom će se valjda predstaviti i knjige u kojima se opsežno osporava valjanost Pitagorinog teorema ili trećeg zakona termodinamike, pa čak i, zašto ne, zakon gravitacije.” (A.T., Jutarnji list). Pisac te rečenice polazi od vlastitoga uvjerenja da su ‘istine’ o Jasenovcu, napisane u Jugoslaviji, ili u Javnoj ustanovi spomen-područja Jasenovac, u rangu s istinom poput one koju iskazuje Pitagorin poučak. Koja se ‘znanstvena istina’ poricala u Domu specijalne policije u Zagrebu na predstavljanju knjige ‘Jasenovački popis – lažne žrtve’?
Je li istinita tvrdnja o milijun i četiristo tisuća žrtava logora Jasenovac, koju iznosi G. Greif, ili je istinita ‘nepobitna’ brojka o 700.000 koja je prihvaćena u srpskoj javnosti? Javna ustanova spomen-područje Jasenovac objavljuje brojku od 83.145 žrtava. Ima ljudi koji pitaju: kako se broj od 59.188 koji je objavljen 1964. za vrijeme komunističke vlast povećao na 83.145 (2007.)? Koja je od tih ‘istina’ na razini istine Pitagorina poučka?
U nekom drugom tekstu je objavljena i bilješka da ni u jednom trenutku autori popisa Javne ustanove spomen-područja nisu rekli da je taj popis konačan, nego upravo suprotno – da nije konačan, ni potpun, da se postojeći uneseni podaci neprestano dopunjuju, a eventualne pogreške ispravljaju. Ali A. Tomić piše da se Istina zna i da se prema njoj treba odnositi kako se odnosi prema Pitagorinu poučku. Škola u kojoj je to naučio nije dopuštala nikakve dvojbe, ni tada ni bilo kada. Koja Istina obvezuje komentatora Jutarnjega lista? Koliko je bilo žrtava u logoru Jasenovac? “Oni najobjektivniji istraživači smatraju da je njihov broj prešao milijun”, ustvrdio je patrijarh Irinej u Donjoj Gradini, 2019. Uz to je rekao “da se vapaj djece čuo do samog neba, ali ne do Zagreba i crkvenih predstavnika Katoličke Crkve i to ne što nisu mogli čuti, već nisu željeli.” Znači, broj koji je prešao milijun žrtava logora u Jasenovcu ne uzima istinitim samo G. Greif, nego i ljudi patrijarha Irineja. Hoće li i njih J. Ćulibrk nazvati cirkusantima? Ovdje AT-a ne ćemo spominjati.
Novi Agitprop
Ne znamo koje su znanstvene metode primijenili ‘najobjektivniji istraživači’ tih žrtava, ali znamo da je bilo dosta istraživača koji su osporavali takve ‘procjene’, uzimajući ih samo izrazom bijesa i mržnje prema Hrvatima, koji su proglašavani krivcima za ta zlodjela. Jezik i intencije komentara AT-a, jezik je ‘Agitpropa’ nakon 1945. koji je prenosio poruku o Istini, uz prijetnje i sankcije za neprijateljsku propagandu. Istinito je ono što tvrdi ‘Partija’, a sve što se tomu protivi je obična fašistička propaganda. Enormno uvećani broj jasenovačkih žrtava, uključujući i ‘najobjektivnije istraživače’, nakon prikaza žrtava Drugoga svjetskog rata upotrebljavan je u političkim obračunima. Popis žrtava u Jasenovcu se krivotvorio sve do danas. Ni u znanstvenoj zajednici o tomu nema konsenzusa.
Titova se država pokušavala sagraditi, oslonjena na savezničku ratnu pobjedu nad nacifašizmom, prema staljinskom modelu totalitarne vlasti, bez ikakva demokratskoga legitimiteta. ‘Kohezivna’ formula, nazvana ‘bratstvo i jedinstvo’, postala je krinkom za prikrivanje politike osvetničkoga srpstva. Tomu je najviše pridonosio mit o Jasenovcu kao simboličkom mjestu stradanja Srba. Taj je mit trebao prikriti i strašna zlodjela koja su četnici počinili izvan Srbije, u Hrvatskoj i BiH. U tomu su i uspjeli. Mit o stotinama tisuća i više umorenih u Jasenovcu trebao je zatamniti sve četničke zločine.
Srbi kao ‘žrtve’ prigrabili su prava na dominaciju i osvetu. Važna komponenta nove stvarnosti bila je abolicija četnika 1944. koji su mogli, ako su htjeli, pristupiti Titovim partizanima. Mnogi su to i htjeli, jer su i na samom početku ‘ustanka’, prema svjedočenju Titovih generala, na kapama nosili petokrake, oznake Staljinovih ljudi. Čekali su Ruse. Sad je petokraka, na četničkim glavama, značila – vlast. Nakon 1944. i formalno su komunisti i četnici bili pod istim kapama. To je Titu znatno pomoglo i pri eliminaciji suparničke, izbjegličke vlade. Međutim, te je ‘dugove’ kasnije trebalo i vraćati.
Početni izračuni
Jedan student matematike dobio je 1946. zadatak izračunati broj poginulih osoba na području Jugoslavije kako bi ti podatci bili predani na mirovnoj konferenciji radi dobivanja ratne odštete. Izračunao je 1,706.000 demografskih gubitaka.Visoki državni dužnosnik je na mirovnoj konferenciji u Parizu 1947. govorio da je to broj poginulih u Jugoslaviji. Od tada se taj navod uzima jedinim službenim brojem poginulih u Drugom svjetskom ratu tijekom postojanja Jugoslavije. Student koji ga je izračunao (V. Vučković) napisao je 1985. u srpskom časopisu ‘Naša reč’ u Londonu da je broj od 1,706.000 zapravo demografski gubitak, a ne stvarni broj žrtava koji je procjenjivao na oko 1,000.000. Kako su SAD još 1954. izjavile da je Jugoslavija imala “samo” milijun poginulih, Njemačka je odbila isplatiti ratnu odštetu za njih 1,706.000. Konačni je popis žrtava dovršen 1964. Spominje se oko milijun poginulih (zajedno s poginulim pripadnicima kvislinških postrojbi). Taj je popis odmah po dovršetku proglašen državnom tajnom. Prvi put će izaći u javnost 1989. (J. Tomasevich).
, ,
Na okrutna postupanja u ratu, među kojima je bilo i proganjanje samo zbog etničkoga podrijetla, naslanjala se i poslijeratna ekstremna demonizacija, progon i uništenje poraženih, prema politici komunističke vlasti. I povećavanje broja žrtava logora u Jasenovcu stavljano je u korpus hrvatske krivnje, a ne počinitelja zlodjela. U pismu biskupa HBK patrijarhu SPC Irineju (18. 11. 2018.) zapisani su i ovi redci: “Za zločine, kako u hrvatskom tako i u srpskom te u drugim narodima, krivi su pojedinci s imenom i prezimenom pa je na njima odgovornost za ono što su počinili.”
Dokažite svoju nedužnost
Vladika bački Irinej odgovara HBK-u:”Uostalom, neka ista gospoda izvole dokazati i pokazati da nema ustaški nastrojenih biskupa u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji. Sudeći prema njihovim izjavama u hrvatskoj javnosti, lako se može zaključiti da oni nisu manjina u okviru svoje crkve u Hrvatskoj.” (Večernje novosti, 9. 2. 2019.). Vladika bački koristi se formulom koja u pokušajima demonizacije Hrvata dobro funkcionira već blizu jednoga stoljeća: dokažite svoju nedužnost, svi vi kao narod, a ne samo kao pojedinci optuženi za zlodjela. Protiv kolektivne krivnje nastupa i jedan hrvatski ‘antifašist’ koji je rekao? ‘Mi nikada nismo izjednačavali hrvatski narod s NDH, ali ne ćemo nikada prihvatiti da su žrtve Jasenovca i Bleiburškog polja isto.’ Ipak, ima dosta ljudi koji su uvjereni da su nedužne žrtve – uvijek nedužne žrtve. Često se citira navod iz ‘Lažnih žrtava’ da je samo u “jednoj jedinoj grobnici u Teznom nađeno /je/ tridesetak puta više ubijenih nego u svim dosadašnjim iskapanjima u logoru Jasenovac i u Donjoj Gradini (str. 644).”
Usmjerit ćemo nešto više pozornosti ‘osporavanju prava na osporavanje’ enormnoga uvećavanja broja žrtava. Zanima nas koji moral i koja logika navodi danas javne medije u Hrvatskoj na stav o tomu kako postoje ‘konačne istine’ o kojima se ne raspravlja. Pretpostavljamo da bi bilo korisno kad bi se u istraživanjima povjesničarima priključili najbolji znalci iz drugih struka, koji za istraživanje imaju korisnih znanja, a ako bi to koristilo i inozemni, uz domaće, koji bi mogli pridonijeti kvalitetnijim analizama i preciznijim zaključcima. Možda je ipak došlo vrijeme da se konačno ulože ozbiljniji napori. Više je znakova da i digitalno doba može ponuditi korisnih alata za raščišćavanje mnogih dvojbi, od kojih neke dolaze isključivo iz propagandno-političke, a ne znanstvene sfere.
‘Najobjektivniji istraživači’
Prvi korak je razdvojiti političku motivaciju, kojoj nije cilj istina, jer je sve unaprijed zadano, od povijesne istine utvrđene znanstvenim istraživanjima. Što više istraživanja uz pomoć znanstvenih metoda, a što manje dodira s ‘najobjektivnijim istraživačima’ koji su Jasenovac koristili za druge svrhe, za utvrđivanje ‘istine’, poput one koju je (1990) nakon ‘preciznog izračuna’ o 1.110, 929 žrtava u Jasenovcu, ‘pretežito Srba’, otkrio srpski istraživač R. Bulatović. Nikakvi zaključci ne će zaustaviti srpske političke spletke i neistine, koje su dovele do stotina tisuća i više od milijuna žrtava logora Jasenovac. Svejedno, na Hrvatskoj je privesti kraju ta lutanja i zaustaviti se na znanstveno utemeljenim i provjerljivim činjenicama. Konačnu i potpunu istinu, po svemu sudeći, u ovom slučaju neće biti moguće otkriti.
Na komemoraciji u Memorijalnom centru Gradina, 2012. predstavnik Židovske općine Banja Luka Jakob Danon sažeo je svoja znanja i izvore: “sve međunarodne komisije svjetskog glasa su doslovno rekle da je u najvećem kompleksu logora smrti Jasenovac, pobijeno preko 700.000 ljudi, žena i djece, mahom Srba, Židova, Roma i neistomišljenika.” Otkud ta brojka? Kako bi se prikazao što veći broj ustaških žrtava, krivo su prikazivali vrijeme, mjesta i okolnosti njihove smrti. Među žrtve logora Jasenovac upisuju se i osobe umrle na prisilnom radu u logorima Njemačkoga Reicha, primjerice u Norveškoj, poginule u savezničkim bombardiranjima, umrle u zbjegu u El Shattu i u zbjegovima u južnoj Italiji, zatim osobe koje je ubila njemačka i talijanska vojska, žrtve četničkih pokolja, i partizane poginule u bitkama na Neretvi i Sutjesci, pa i one koji su poginuli kao domobrani i ustaše. (V. Geiger).
‘Pretpostavljeni’ broj žrtava
Što se o žrtvama logora u Jasenovcu uči u Srbiji? “Znam da se u Srbiji stalno provlači brojka od 700.000 žrtava Jasenovca? Danas se zna da je žrtava 80 i nešto tisuća, poimence se zna tko je stradao. Strahota je da se uopće govori o broju žrtava, broj nije bitan. Važno je zašto se nešto dogodilo”. (O. Kraus, 2018.). Opet nam je pred očima različito razumijevanje pojma ‘znanje’. Lako je provjeriti učestalost spominjanja brojke o ‘700.000 žrtava’, ali je dvojbena uporaba pojma ‘znanje’ i uz navod o ’80 i nešto tisuća’ žrtava, jer se, vrlo vjerojatno, ipak radi samo o pretpostavci. Uz tu pretpostavku koristi se pojam ‘znanja’, ali se na iznošenje argumenata za drukčije ‘znanje’ odgovara onako kako je Partija (komunista) odgovarala na sve što se nije poklapalo s njezinom ‘istinom’, neprijepornom i konačnom.
“Ivo Goldstein uporno u javnosti iznosi mišljenje da se o logoru Jasenovac ‘istina manje-više zna, uključujući i približan broj žrtava’. Goldstein štoviše ustvrđuje da se ‘u krugovima skrupuloznih istraživača računa da je poimenični popis uglavnom dogotovljen u trenutku kada je na njemu zabilježeno 90 do 95 % pretpostavljenih žrtava. Danas smo praktički došli do tog stadija u istraživanju ili ćemo do njega doći u sljedećih nekoliko godina. Tako bi se konačno mogla zaključiti mučna diskusija o broju jasenovačkih žrtava’. A Ivo Goldstein trebao bi, naravno, biti taj tko će određivati koliki je „pretpostavljeni” broj jasenovačkih žrtava i što je „istina” o Jasenovcu, a što nije.” (V. Geiger). Spomenuli smo samo neke od prijepora koji predugo traju.
Pretjerivanja ‘bradatih fanatika’
Tekst o kome pišemo, doista je usporediv s tekstovima komunističkih agitpropovaca (Agitprop, komunistička služba za agitaciju i propagandu), odmah nakon Drugoga svjetskog rata, još dok su Staljinovi ljudi bili tu i poučavali kako se vodi prava revolucija. “Tvrdnje da se s brojem fašističkih žrtava mnogostruko pretjeruje pripada nekakvim bradatim ludama bez moći i utjecaja, fanaticima iz opskurnih izvanparlamentarnih strančica koje na izborima ne prelaze jedan posto …” (A. Tomić, Jutarnji list). Početni je komentatorov stav da se uopće ne pretjeruje s ‘brojem fašističkih žrtava’.
‘Bradate lude’ i ‘fanatici’, prema komentatorovu sudu, tvrde da se pretjeruje s brojem žrtava i nastoje to potkrijepiti adekvatnim argumentima. Tako i dolaze do ‘lažnih žrtava’. Komentator nije ni ‘bradat’ ni ‘fanatik’ pa se izruguje s pokušajima istraživanja i utvrđivanja činjenica. On ne vidi zašto se ljudi iz ‘opskurnoga svijeta’ suprotstavljaju, brojkama koje iznose, primjerice, G. Greif i R. Bulatović. Istinitost ili neistinitost ne ovisi o tomu je li njegov autor ‘bradat’, ili je ‘fanatik’, nego o slaganju ili neslaganju iskaza i činjenica.
Ratne i poratne okolnosti
U ovakvim prijeporima, neistinitim nazivamo ono što nije utemeljeno na provjerljivim činjenicama, neovisno o tomu iznose li ih komunisti ili antikomunisti. Htjeli smo vjerovati da je prošlo vrijeme kad je nešto postajalo ‘istinitim’ samo zbog toga što je to ‘Partija’ tvrdila. Gore citirani tekst pokazuje da smo bili na krivom putu. ‘Partija’ se danas drukčije zove i služi se drukčijim metodama utjerivanja ‘istine’ u glave ljudi na transhumanističkom putu. Posumnjati u tu ‘istinu’ ili je opovrgnuti provjerljivim podatcima, u ‘ono’ je vrijeme značilo izložiti se progonu. Danas se to drukčije radi. O prvoj razini otpora ‘revizionizmu’ brinut će suvremeni medijski agitpropovci.
Nisu manipulacije takva ranga započele dolaskom komunističkoga totalitarizma na vlast, niti su druga dva totalitarizma, nacistički i fašistički postupala drukčije, nego su drukčiji današnji tragovi osamdesetogodišnjega (80) komunističkoga oblikovanja ‘istine’ u hrvatskom iskustvu i četverogodišnjega (4) ustaškoga totalitarizma. Komunistički je totalitarizam i vremenski dvadeset (20) puta dulje vladao od ustaškoga. Na jednoj su strani rane Lepoglave, Stare Gradiške, Gologa Otoka, a na drugoj Jasenovca i drugih logora u NDH. Ni posljedice nisu iste, ni okolnosti nisu bile iste, ratne i neratne. Ako tvrdimo da su neka pretjerivanja posljedicom političke propagande, ni u kom slučaju ne poričemo da je počinjeno, ili opravdano, zlodjelo koje se dogodilo na bilo kojoj strani. Strašnih je zlodjela i kolektivnih stradavanja bilo u ratnim vremenima, ali i poratnih osveta i oblikovanja političkih ‘istina’ koje su odgovarale komunističkoj strani.
Stigmatiziranje Hrvata
Krivnja za žrtve Jasenovca nije pripisivana ratnim politikama, vojskama i pojedincima koji su zlodjela počinili, nego je pripisivana narodu Hrvata. Jasenovac je, u protuhrvatskoj retorici, označavan mjestom stradanja više od milijun ljudi, uglavnom Srba. Kasnije se ta brojka počela smanjivati, do nedavnih izjava dr. Veljka Đurića Mišina, direktora Muzeja žrtava genocida u Srbiji da nije voljan govoriti o brojevima “jer ima daleko važnijih činjenica”, ali te činjenice “još uvijek nisu raščišćene u povijesnoj znanosti”. A. Tomić misli drukčije.
Netko je već napisao da su svi rezultati objavljeni u knjizi ponovljivi i provjerljivi bilo kojem zainteresiranom čitatelju, budući da se temelje na javno dostupnim izvorima podataka kao što su digitalne baze javnih ustanova (Yad Vashem, Američki muzej holokausta, arhiv Arolsen), popisi žrtava njemačkih, talijanskih i srpskih logora, jugokomunistički i srpski popisi žrtava, osmrtnice, povijesne knjige s popisima žrtava različitih događaja Drugog svjetskog rata, biografski leksikoni, enciklopedije, novinski zapisi, videozapisi s mrežnih usluga…
Što, dakle, o knjizi autora Nikole Banića i Mladena Koića pod naslovom „Jasenovački popis – lažne žrtve“, komentator Jutarnjega lista nije htio reći u svom osvrtu na jednu njezinu promociju? Nije htio reći argumentiraju li tvrdnje o lažnim žrtvama. Nije objasnio zašto bi prikazivanje lažnih žrtava stvarnim žrtvama bilo prihvatljivo, a pobijanje neistinitih navoda neprihvatljivo; nije htio reći u odnosu na koju istinu su oni revizionisti, koju Istinu Banić i Koić revidiraju; nije rekao da su autori i obrazovanjem doista kompetentni (doktori znanosti) istraživati podatke iz jasenovačkoga popisa i o rezultatima pisati.
Ivan Bekavac
https://www.dragovoljac.com/index.php/politika-i-drustvo/37564-agitprop-i-hrvatski-revizionisti
O RAZOTKRIVENOJ JASENOVAČKOJ LAŽI
KNJIGA RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ
“PROMOCIJA REVIZIONISTIČKE KNJIGE U CRKVENOJ DVORANI”
| Naslov: | Predstavljanje knjige + Bujica |
| Datum: | Tue, 8 Jan 2019 18:30:38 +0100 |
| Šalje: | Josip Pecaric <[email protected]> |
20 godina od moje knjige “Srpski mit o Jasenovcu”
Evo 20 godina je prošlo od tiskanje moje knjige “Srpski mit o Jasenovcu / Skrivanje istine o Beogradskim konc-logorima”.
Knjiga koju smo napisali dr. Razum i ja je na neki način i obilježavanje te okrugle obljetnice.
U vrijeme kada je tiskana organizirao je radio “Slobodna Europa” moj dvoboj s dr. Milanom Bulajićem iz Beograda.
U ovoj knjizi je ponovno tiskan cijeli taj razgovor koji je svojevremeno oduševio australske Hrvate tako da su organizirali tiskanje te knjige i nastavka iz 2000. na engleski-
Zanimljivo je da se u tu proslavu uključio i bilten “Novosti”.
Čini mi se da su oni jedini do sada najavili to predstavljanje:)))
https://www.portalnovosti.com/promocija-revizionisticke-knjige-u-crkvenoj-dvorani
Promocija revizionističke knjige u crkvenoj dvorani
U dvorani isusovačke crkve, u kojoj se održavaju mise za poglavnika Antu Pavelića, organizira se promocija knjige Josipa Pečarića i Stjepana Razuma
Ni nova 2019. godina neće proći bez promocije povijesnog revizionizma i to na njenom samom početku. Pobrinulo se za to Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac koje sljedećeg četvrtka – 17. siječnja 2019. godine u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Zagrebu organizira predstavljanje nove knjige ‘Razotkrivena jasenovačka laž’, akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma. Promocija će se održati u dvorani isusovačke crkve u Palmotićevoj ulici u kojoj se redovito održavaju mise zadušnice za ustaškog poglavnika Antu Pavelića.
Izdavač knjige Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac je, kako smo u nekoliko navrata pisali, udruga čiji se članovi otvoreno zalažu da se iz preambule Ustava izbaci ZAVNOH i uvrsti NDH. Osim ove, izdali su i knjigu ‘Jasenovački logori – istraživanja‘ autora Vladimira Horvata, Igora Vukića, Stipe Pilića i Blanke Matković. U njoj se, među ostalim, navodi: ‘Zatočenici u logor nisu dovođeni da bi bili ubijani. Uzroci smrti bili su bolest, odmazde i kazne na pojedine prijestupe te partizanski i saveznički napadi… Nitko u logor nije dospio, niti bio ubijen, samo zato što je Srbin ili pravoslavac… Desetljeća u kojima se o Jasenovcu nije moglo normalno istraživati i razgovarati stvorila su od tog logora propagandni mit protiv kojeg se teško boriti’. Članovi Društva, osim genocida počinjenog nad Srbima otvoreno negiraju i holokaust.
I autore nove knjige u izdanju ove udruge, javnost poznaje po aktivističkom revizionističkom djelovanju.
Pečarić je ugledni matematičar koji se u slobodno vrijeme bavi revizijom povijesti, a široj javnosti je poznat jer je 2015. godine dao podršku protuhrvatskoj inicijativi da ustaški poklič ‘Za dom spremni’ postane službeni pozdrav koji bi se koristio u Hrvatskoj vojsci.
Drugi autor, Razum, katolički je svećenik zaposlen u Hrvatskom državnom arhivu, koji se bavi crkvenom poviješću. Razum je na svom Facebook-profilu tijekom 2017. godine, kako smo već pisali, u nekoliko navrata objavio video-uratke u kojima se rehabilitira politika Adolfa Hitlera i negira postojanje plinskih komora u Auschwitzu. Jedan od njih upotpunio je i statusom: ‘Ne radi se o podmetanju samo Hrvatima u Jasenovcu, već se to isto radi i Nijemcima s Auschwitzom’.
Upitan za komentar o tim postupcima, Razum je tada odgovorio: ‘Bogu sam zahvalan što živim u Republici Hrvatskoj, koja je slobodna i demokratska država, a blagodati toga su da slobodno mislimo, slobodno govorimo, slobodno se koristimo Facebookom, slobodno komentiramo, slobodno istražujemo, slobodno se bavimo znanstvenim radom, slobodno propitujemo, slobodno se čudimo, slobodno čestitamo… Nadam se da nisam neko vrijeme ‘prospavao’, u kojem bi neka od ovih sloboda bila ukinuta. Ako bi to bilo točno, molim Vas, upozorite me na to, kako bih se mogao prilagoditi novim zakonskim okolnostima.’
BUJICA:
https://www.youtube.com/watch?v=ECO3MkP7aU8
U jučerašnjoj Bujici je dan i razgovor s Stjepanom Tuđmanom.
Nedavno smo zajedno bili nazočni kod otkrivanja spomenika hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu.
O tome sam pisao i svojim kolegama akademicima još 15.12.:
“3.Predsjednik je naveo imena akademika koji su bili na otkrivanju spomenika predsjedniku Tuđmanu.
Mene nije spomenuo!
Valjda zato što su oni pozvani zato što su akademici, a ja sam pozvan zato što sam Josip Pečarić.
Prijatelj i autora i obitelji Tuđman. Da je malo bolje pogledao vidio bi da Stjepan Tuđman sa kćerkama nije sjedio u prvom redu gdje su mu rekli već u sedmom do mene!
Neobično mi je što nije primijetio da sam se zajedno sa hrvatskim generalima i članovima obitelji Tuđman slikali s kardinalom Bozanićem, koji me je veoma srdačno pozdravio. Vjerojatno je i znao da ja tamo nisam zato što sam akademik.
Zato se moram zahvaliti Predsjedniku, koji vjerojatno i ne zna da sam neizravno i spomenut u govorima jer je Bandićeva zamjenica u svom govoru citirala pismo Henrya Kissingera predsjedniku Tuđmanu koje sam ja dao u Proslovu knjige „Za hrvatsku Hrvatsku“ iz 2001. g. Na predstavljanu je bila nazočna i gđa Tuđman koja je poslije toga i pronašla to pismo.
Na misi za Predsjednika bio sam, kao i ranije, s hrvatskim generalima. Misu je predvodio biskup Vlado Košić, koji je blagoslovio i konferenciju MIA 2018. i govorio o mom domoljubnom radu. Sve to imate u knjizi koja nije spomenuta u izvješću Predsjednika. Priznajem, ni ja nisam primijetio spomenute akademike (osim akademika Reinera) na misi za Predsjednika!”
U jučerašnjoj Bujici kao da su znali dali su sliku s tog događaja kao potvrdu onog o čemu sam pisao: VIDJETI PRILOG!
Pozz
Josip
| Naslov: | I Srbi i Židovi vas pozivaju na predstavljanje knjige „Razotkrivena Jasenovačka laž“! |
| Datum: | Thu, 10 Jan 2019 08:54:25 +0100 |
| Šalje: | Josip Pecaric <[email protected]> |
Za tjedan dana je predstavljanje knjige „Razotkrivena Jasenovačka laž“!
I Srbi i Židovi pozivaju na predstavljanje knjige:
https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2019&mm=01&dd=09&nav_category=167&nav_id=1490991
https://www.teraz.sk/najnovsie/chorvatsko-csw-ziada-zakazat-knihu/371357-clanok.html
Zato vam ponovno šaljem prikaz knjige iz Hrvatskog tjednika:
Iz tiska upravo izašla NOVA KNJIGA akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma
RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ
Dr. Razum je prije šest godina raskrinkao i srušio komunističke dogme o logoru Jasenovac, a što danas svojim radom potvrđuju i drugi istraživači
Piše: A. ČERNIVEC
Razotkrivena jasenovačka laž naziv je nove knjige akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma koja je iz tiska izašla prije nekoliko dana. Riječ je o je zbirci objavljenih i neobjavljenih tekstova akademika Pečarića i dr. Razuma, koje su o jasenovačkoj zbilji i mitu pisali od 2012. do 2018. Niz članaka započinje razgovorom objavljenim u Hrvatskom listu, budućem Hrvatskom tjedniku, davne 2012. Predgovor i pogovor za ovu knjigu napisala su dvojica istaknutih hrvatskih povjesničara dr. sc. Jure Krišto i dr. sc. Mato Artuković.
Dr. sc. Stjepan Razum predsjednik je Društva za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac, pročelnik je odjela Nadbiskupijskoga arhiva u Zagrebu Hrvatskoga državnog arhiva, koji je izazvao pravu paniku u ‘antifašističkim’ i velikosrpskim redovima kada je dao intervju pod nazivom ‘Vrijeme je da srušimo velikosrpski mit o Jasenovcu’ u Hrvatskom listu 9. kolovoza 2012. Taj intervju nalazi se i u knjizi ‘Zabranjeni akademik’, iz 2012. gdje je dano cijelo poglavlje na kraju knjige ‘Dr. sc. Stjepan Razum, povjesničar i arhivist’. Pored intervjua, u knjizi se nalazi i tekst glavnoga urednika Hrvatskoga tjednika Ivice Marijačića pod nazivom ‘Ne može se komunističkim dogmama protiv razuma i Razuma’ (Hrvatski list, 30. 8. 2012.) koji predstavlja komentar na napade na dr. Razuma. Da se doista radilo o pravoj panici, pokazala je činjenica što su protiv dr. Razuma ustale takve povijesne ‘veličine’ kao što su bili veleposlanik Republike Srbije u RH, kao i tadašnji Predsjednik RH Ivo Josipović. Možemo reći da je u tom intervjuu dr. Razum dao načela na kojima se zasniva udruga Društvo za istraživanje trostrukoga logora Jasenovac čiji je on predsjednik, a svi ti napadi koji su nakon toga uslijedili na dr. Razuma samo su pokazali kolika je bila potreba za osnivanjem jednoga takvog društva. Sve ono što je uslijedilo nakon toga, sva ona otkrića oko logora Jasenovac samo su potvrdila sve ono što je još prije šest godina govorio dr. Razum.
U predgovoru koji potpisuje dr. sc. Jure Krišto, znanstvenik emeritus, zanimljivo je kako se on nije osvrnuo na sadržaj knjige već je želio odgovoriti na pitanje je li danas dopušteno istraživati povijest logora Jasenovac. Dr. Krišto piše kako ‘danas postoji stanovit broj znanstvenika koji tvrde da su pronašli nove dokumente i na temelju toga zaključili kako ocjena Jasenovca kao logora za likvidacije nije posve vjerodostojna. Piše kako jedni tvrde da nema niti može biti bilo kakvih dokumenata na temelju kojih se o Jasenovcu mogu donijeti drukčiji zaključci od poznatoga: da je bio logor za sustavno uništenje velikoga broja ljudi, dok drugi tvrdi da oni koji na temelju nekih novih dokumenata zaključuju suprotno nisu sposobni stručno tumačiti te dokumente i donositi takve zaključke. Takve vrste neslaganja postoje oduvijek i ne bi trebale biti problem u znanstvenoj zajednici, ali postoji jaka struja među znanstvenicima i laicima koja zabranjuje istraživanje o logoru Jasenovac i pogotovo da plodove svojih istraživanja objavljuje i na druge načine širi. Zato je nametanje ‘ispravnoga mišljenja’ i zabrana drukčijih znanstvenih zaključaka odioznije od bilo čega drugoga, zaključuje među ostalim dr. Krišto.
Nadalje ističe kako ‘oni koji znaju što je ispravno mišljenje, posežu za argumentom da istraživanje o Jasenovcu predstavlja revidiranje povijesti i popravljanje slike o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, niječući njezin ‘zločinački karakter’. Naravno da će nova saznanja o Jasenovcu utjecati i na razumijevanje ND Hrvatske’, ali drži kako to ne smije biti razlog za zabranu istraživanja logora Jasenovac i propagiranja eventualnih novih saznanja. ‘Uostalom, zar se upravo o logoru Jasenovac i o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj nije izreklo i napisalo bezbroj paušalnih ocjena i najobičnijih laži! Zar ne bi bila odgovornost svih znanstvenika u svijetu da se takve laži razobliče ako i kad za to postoje čvrsti dokazi! Tu pokazujemo staru boljku lakoga zaboravljanja i nedavnih događaja…. stoji među ostalim u predgovoru dr. Krište.
Knjiga Razotkrivena jasenovačka laž akademika Pečarića i dr. Razuma može se naručiti putem e adrese:
Hrvatski tjednik, 27. prosinca 2018., str. 34
OTVORENO PISMO PROF. MATKA MARUŠIĆA
Dobio sam izvrsno reagiranje na moj tekst s nizom linkova o tekstu srpskih Novosti i upletanja notornog, u Srbiji odlikovanog, Efraima Zuroffa:
„Zuroffa su obavijestili da se oglasi: poznata špranca. Možemo li očekivati sljedeći četvrtak policiju u Palmotićevoj i zabranu promocije?
A.
Zamolio sam Predsjednicu da mi sugerira odgovor na ovaj upit. Poslao sam joj i niz linkova iz svijeta koji prenose Zuroffov poziv na zabranu knjige (Hitler je nepoćudne knjige palio, zar ne?):
https://www.apnews.com/11edaa150f63423989db3540cbbdbd69
https://www.nytimes.com/aponline/2019/01/09/world/europe/ap-eu-croatia-book.html
https://www.timesofisrael.com/jewish-rights-group-urges-croatia-to-ban-pro-nazi-book/
https://www.660citynews.com/2019/01/09/jewish-rights-group-urges-croatia-to-ban-pro-nazi-book/
https://www.whig.com/article/20190109/AP/301099870?template=art_print#
http://www.tribtown.com/2019/01/09/eu-croatia-anti-semitism/
A netko tko je u Srbiji nagrađivan sigurno impresionira hrvatske političare. Oni daju i silne novce srpskim Novostima, pa će biti zanimljivo njihovo reagiranje na poziv Novosti-Zuroff. Zapravo je zabavno vidjeti kako hrvatske političare impresionira ovakvo reagiranje u svijetu na Zuroffovo poziv na „paljenje“ knjige.
A ono što mi mislimo napisao je don Kaćunko:
„Pošteni i pametni Židovi se stide organizacije “Simon Vizental” (kako Srbi pišu), jer ih samo sramote svuda po svijetu, mlateći lovu na račun “holokausta” – zato treba pročitati knjigu INDUSTRIJA HOLOKAUSTA, autora židovskog povjesničara Normana G. Finkelsteina! Naime, ako Zuroff&com prihvate ISTINU o Jasenovcu, oni automatski bankrotiraju, ostaju bez love kao pijavice bez krvi i ugibaju… Zato se oni ‘krvavo’ bore protiv “negiranja ustaških zločina” i “revizije povijesti”. A zapravo, oni ustraju u širenju LAŽI, čime pokazuju da su u službi Onih koji služe Sotoni – “ocu laži” i “čovjeko ubojici od početka” (kako ga je definirao Isus Krist, kome slava u vijeke vjekova, amen!).„
A kako bi hrvatski političari trebali reagirati uči ih – a tko bi drugi –
profesor emeritus dr. sc. Matko Marušić svojim otvorenim pismom Zuroffu:
https://kamenjar.com/matko-marusic-otvoreno-pismo-gospodinu-efraimu-zuroffu/
Ali jesu li hrvatski političari i njihovi savjetnici dovoljno inteligentni da bi shvatili kako trebaju učiti od prof. Marušića?
Vaš,
Josip Pečarić
PRILOG:
Matko Marušić:
Otvoreno pismo gospodinu Efraimu Zuroffu
(…)
| Naslov: | MARUSICEVO PISMO ZUROFU |
| Datum: | Sat, 12 Jan 2019 16:45:38 +0100 |
| Šalje: | Josip Pecaric <[email protected]> |
Dragi svi,
Pismo profesora Marušića objavili su i:
Slično don Angelu reagirao je i dr. Burić:
| Naslov: | MARUSICEVO PISMO ZUROFU |
| Datum: | Fri, 11 Jan 2019 11:16:44 +0100 |
| Šalje: | Jure Burić |
| Prima: | [email protected] |
MARUSICEVO PISMO ZUROFU
Ovako: kratko i jasno!
Gospodine ( ako to uopće jeste) Zurof!
Ja neću biti uglađeni ali stvarni gospodin- kao prof. Matko Marušić.
Ja ću biti izravan : Vi ste jedno nesretno “zborilo” i piskaralo koje Hrvatskom narodu neprekidno čini veliko zlo. Vaša mržnja prema mom narodu vrijeđa, boli, umara i provocira. Ona zabrinjava, jer je uvijek ista i računati na Vašu savjest i ljudski moment je iluzija.
Zapamtite – u mojoj domovini nećete Vi i Vaši istomišljenici stvarati zakone i donositi zabrane, pogotovo ne one po kojima bi trebalo spaliti ili zabraniti javno objavljivanje napisanih knjiga ma kakav sadržaj u njima bio- poglavito ne onih koji koriste snagu dokumenta- dakle argumenta u svojim sadržajima.
Ako nemate potrebu demantirati napisanu laž koju sam i ja kao učenik morao poput papagaja ponavljati kako je u Jasenovcu pobijeno 700.000 ljudi, ponajviše Srba, onda nemam ni ja potrebu prema Vama gajiti nikakvo ljudsko poštovanje.
Vi ste za mene obična kukavelj, koja sije zlo.
I polagat ćete račune za svoja nedjela, ako ne na ovome svijetu, a onda zasigurno na onom gdje će Vaš ZEMLJAK suditi, pa i za one presude koje Vaši preci izrekoše.
Mislite malo na ovo i na vrijeme se popravite.
Dr Jure Burić
Naravno naši političari daju puno novaca Novostima. Oni im to i vračaju. Evo najnovije naslovnice:
Zapravo nije ni čudno što napadaju knjigu RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ.
Zapravo ona je na neki način i tiskana kao spomen na moju knjigu SRPSKI MIT O JASENOVCU,
koja je bila odgovor na knjigu dr. Bulajića TUĐMANOV JASENOVAČKI MIT.
I optužba za REVIZIONIZAM je doista zgodna.
U knjizi Goldsteinovih HOLOKAUST U ZAGREBU imate cijelo poglavlje o najpoznatijim našim revizionistima.
Znate tko je uvjerljivo najveći revizionist?
FRANJO TUĐMAN!
Uvijek sam bio ponosan što su meni dali najveći prostor poslije Tuđmana.
Poslije toga moja akademija je htjela tatinog sina u akademike!
A današnja vlast podržava sve koji pričaju o revizionizmu. A vodi ih Tuđmanova stranka. Vjerovali ili ne!
I tako se prikriva istinski revizionizam: REVIZIJA POVIJESTI DOMOVINSKOG RATA!
Da nije tako svi bi došli na predstavljanje knjige RAZOTKRIVENA JASENOVAČKA LAŽ.
Pozz
Josip Pečarić
(…)
PISMO OBITELJI TUĐMAN
| Naslov: | Pismo obitelji Tuđman |
| Datum: | Mon, 14 Jan 2019 05:11:02 +0100 |
| Šalje: | Josip Pecaric <[email protected]> |
| Prima: | miroslav tudjman, st.tugjman, Ivan Tolj, [email protected] <[email protected]>, Ured Predsjednica <[email protected]>, [email protected] <[email protected]>, [email protected] <[email protected]>, [email protected] <[email protected]>, Hrvatski generalski zbor <[email protected]>, Kabinet Predsjednika <[email protected]> |
Poštovani članovi obitelji Tuđman,
Pozivam vas na predstavljanje knjige “Razotkrivena jasenovačka laž”, čiji smo autori dr. Stjepan Razum i ja. Predstavljanje će se održati u četvrtak, 17. siječnja 2019., u 20 sati, u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31., u Zagrebu. O knjizi će govoriti novinar i publicist Igor Vukić i mi autori.
U Prilogu vam dostavljam i tekst o napadima na knjigu iz Slobodne Dalmacije koji završava sa sekcijom „Josip Pečarić: I Tuđmana su prozivali za revizionizam“.
U knjizi, koja evo izlazi dvadeset godina poslije moje knjige „Srpski mit o Jasenovcu“ – polemične knjige s knjigom „Tuđmanov Jasenovački mit“, a u njoj je ponovno dan i moj „dvoboj“ s autorom te knjige dr. Milanom Bulajićem.
Svojevremeno je general Ivan Tolj – oduševljen tim razgovorom – ustvrdio da je u njemu sve rečeno. Toga smo se prisjetili i poslije otkrivanja spomenika našem predsjedniku (šaljem vam i zajedničku sliku s kardinalom Bozanićem).
U knjizi „Holokaust u Zagrebu“ oca i sina Goldstein, s kojom sam također polemizirao, a i niz takvih tekstova je ponovno tiskano u ovoj knjizi, postoji poglavlje o revizionistima u Hrvatskoj povijesti. I Prvi i najveći revizionist im je dr. Franjo Tuđman. Kao sramota HAZU ostat će činjenica da je kasnije prof. dr. Ivo Goldstein predložen za redovitog člana. Poznato je da sam se i tada tome (srećom uspješno) suprotstavio.
Svjedoci ste i činjenice da danas revizionizma u Hrvatskoj doista ima tj. postoji revizionizam povijest Domovinskog rata. Na stalnom udaru su i Domovinski rat i Predsjednik Tuđman.
Zato bi prirodno bilo da prozvane vlasti jednostavno odgovore zahtjevima za zabranu svojom nazočnošću na ovom predstavljanju. Zato ću ovaj poziv proslijediti i njima.
S poštovanjem,
Akademik Josip Pečarić
PRILOG
LOVAC NA NACISTE Zuroff pisao Plenkoviću: zabranite knjigu akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma
Nakon zastupnika SDSS-a Milorada Pupovca i Borisa Miloševića koji su poručili kako najavljena promocija knjige „Razotkrivena jasenovačka laž“ akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma kod njih “izaziva zebnju”, u srijedu je zabranu knjige zatražio i Centar “Simon Wiesenthal”.
Sporna knjiga izdana je nešto prije Božića, izdavač je Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, a promocija je planirana za 17. siječnja u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu.
U knjizi se na petstotinjak strana ponavljaju već prije objavljene teze dvojice autora poznatih po aktivističkom revizionističkom djelovanju i tvrdnjama da je broj jasenovačkih žrtava preuveličan. U odnosu na njihove prethodne knjige sad su dodana i poglavlja s reakcijama na knjigu Igora Vukića „Radni logor Jasenovac“ koja iznosi iste teze.
Istraživanja povjesničara
Poznati lovac na naciste Efraim Zuroff jučer je od hrvatskih vlasti zatražio zabranu ove knjige, kao i ostalih djela koja negiraju povijesne činjenice i ustaške zločine počinjene za vrijeme NDH. Iz Centra “Simon Wiesenthal” navode kako se u knjizi negiraju masovna ubojstva Srba, Židova, Roma i hrvatskih antifašista u Jasenovcu.
– Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, koje sponzorira ovaj događaj, osnovano je radi skrivanja strašnih zločina koje su na Balkanu počinili ustaše. Ove zločine potvrđuju povijesni dokumenti, svjedočanstva preživjelih i brojna istraživanja uglednih povjesničara.
Djela poput “Razotkrivene jasenovačke laži” u Njemačkoj ili Austriji odmah bi bila zabranjena – navodi Efraim Zuroff. Također podsjeća da je Hrvatska članica Međunarodnog saveza za sjećanje na holokaust te da bi sukladno tome trebala poduzeti sve korake kako bi spriječila negiranje holokausta i povijesnih činjenica.
Ogorčen je i Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca i antifašista, koji podsjeća kako je još prošlu jesen zajedno s manjinskim saborskim zastupnicima Miloradom Pupovcem i Veljkom Kajtazijem, te Ognjenom Krausom, predsjednikom Koordinacije židovskih općina, uputio predsjednici Republike, predsjedniku Sabora, predsjedniku Vlade i državnom odvjetniku dopis u kojem upozoravaju na alarmantno širenje, dopuštanje i podršku revizionizmu i negacionizmu u Hrvatskoj.
U dopisu su tražili da se odlučno osudi i suzbije širenje mržnje prema pripadnicima naroda žrtava i antifašistima, kao i širenje neistina o zločinačkoj NDH sazdanoj na rasnim zakonima.
– Tražili smo da se prema tim pojavama i naša država odnosi kao Njemačka i Austrija. No, do dana današnjeg nismo dobili ni od jedne institucije odgovor na taj naš dopis. Jasno je da se ni nakon 28 godina otvorenog revizionizma iz pozicija vlasti i školskog sustava u kojem se djecu ne uči dovoljno o antifašizmu društvo nije spremno suprotstaviti tome – žali se Habulin.
Vlaho Bogišić, leksikograf i književnik, koji se kao član Programskog vijeća HRT-a već susretao s ovakvim kritikama, pogotovo nakon gostovanja Igora Vukića na HRT-u, kaže kako on ne misli da se u suvremenom društvu knjige trebaju cenzurirati i zabranjivati.
Ja sam krležijanac
– Kao krležijanac mislim da knjigama nije mjesto u sudnici, ni u cenzorskom uredu. Evo pogledajte primjer Šešeljevih knjiga, on je napisao pedeset protuhrvatskih, skandaloznih i strašnih knjiga. One nisu zabranjene u Hrvatskoj. Mogu se slobodno prodavati i reklamirati.
Moje je mišljenje da ni jedna javna institucija kao što je, recimo, HRT nipošto ne smije takve knjige reklamirati, međutim, to ne znači da se one trebaju spaljivati – kaže Bogišić i zaključuje kako sve što nije protivno zakonu može izlaziti, pa i najgore budalaštine.
Josip Pečarić: I Tuđmana su prozivali za revizionizam
Jedan od autora sporne knjige akademik Josip Pečarić odgovara kako su oni koji prozivaju njega, Stjepana Razuma i Igora Vukića na isti način prozivali i Franju Tuđmana za revizionizam.
– Točno je 20 godina prošlo od tiskanje moje knjige ‘Srpski mit o Jasenovcu’. Ova nova knjiga koju smo napisali dr. Razum i ja na neki je način i obilježavanje te okrugle obljetnice – kaže Pečarić.
Piše Anita Belak-Krile
SUTRA PREDSTAVLJANJE KNJIGE
| Naslov: | SUTRA PREDSTAVLJANJE KNJIGE |
| Datum: | Wed, 16 Jan 2019 10:04:29 +0100 |
| Šalje: | Josip Pecaric <[email protected]> |
Poštovani,
Pozivamo Vas na predstavljanje nove knjige
“Razotkrivena jasenovačka laž”,
akademika Josipa Pečarića i dr. Stjepana Razuma
Predstavljanje će se održati u četvrtak, 17. siječnja 2019., u 20 sati u dvorani crkve Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj 31.
O knjizi će govoriti
novinar i publicist Igor Vukić
te autori, akademik Josip Pečarić i dr. Stjepan Razum
Veselimo se vašem dolasku!
Društvo za istraživanje trostrukog logora Jasenovac
___________________
Pozive sam uputio i hrvatskim vlastima. Nisam dobio odgovor.
Neobično mi je vidjeti da vlastima ne smeta to što nas revizionistima proglašavaju oni kojima je najveći revizionist HRVATSKI predsjednik Franjo Tuđman.
Nisam primijetio ni da su portali objavili gornji poziv. A tolika reklama i u uglednim svjetskim novinama.
Smetnuo sam s uma da je Zroff nagrađen i u Hrvatskoj:
https://narodne-novine.nn.hr/search.aspx
Odluka o odlikovanju Efraima Zuroffa Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom
PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE
Na temelju članka 97. Ustava Republike Hrvatske i članka 2. stavka 1. Zakona o odlikovanjima i priznanjima Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 20/95, 57/06 i 141/06), donosim
ODLUKU
kojom se odlikuje
Efraim Zuroff
REDOM KNEZA TRPIMIRA S OGRLICOM I DANICOM
za osobit doprinos borbi protiv povijesnog revizionizma i reafirmiranju antifašističkih temelja suvremene Republike Hrvatske i uspostavljanju dobrih odnosa između Republike Hrvatske i Države Izrael.
Klasa: 060-04/10-05/01
Urbroj: 71-05-04/1-10-01
Zagreb, 15. siječnja 2010.
Predsjednik
Republike Hrvatske
Stjepan Mesić, v. r.
