Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Već je sedmi dan potrage za nestalim mladićem Matejom Perišem iz Splita, ali po izjavama beogradske policije nema naznaka o bilo kakvom tragu i sudbini nestalog Splićanina. U ovih sedam dana moglo se prema službenim informacijama, ali po i pisanju beogradskih kontroliranih medija zaključiti nekoliko temeljnih činjenica. Među tim činjenicama je najvažnija, a za to ne treba biti nikakav stručnjak nego tek osoba sa zdravorazumskim zaključivanjem, da beogradska policija ne obavlja svoj posao profesionalno i da sama svojim postupcima ne doprinosi rasvjetljavanju slučaja.

U cijeloj priči najvažniji je detalj susret Mateja Periša s taksistom na jednom raskršću. Beogradskoj policiji bilo je potrebno čak pet dana (?!) da identificira tog taksista, a kad je to konačno riješeno još uvijek nije jasno zašto je taksist odbio primiti Mateja Periša, jer se to vidi iz snimke nadzorne kamere. Na toj snimci je jasno da se taksist zaustavio na traženje dotrčalog mladića koji pokušava otvoriti zadnja vrata, a onda se na prednjim vratima obraća taksistu i razmjenjuju nekoliko riječi nakon čega taksi produžuje vožnju. Beogradska policija nakon pet dana potrage za taksistom još uvijek nije objavila ni njegovo ime ni sadržaj razgovora što je vrlo važan detalj jer je taksist bio posljednja osoba koja je vidjela Mateja Periša. Što je još upitnije prva verzija policije bila je da taksist nije htio primiti Mateja Periša jer je navodno već imao klijente koje opet navodno zbog zamagljenog stakla mladić nije vidio. Tu policija namjerno obmanjuje javnost jer da su u taksiju bili putnici automobil se ne bi bio zaustavio nego bi produžio vožnju. O tome jer policija ne otkriva sadržaj kratkog razgovora između taksista i Matzeja Periše može se samo spekulirati pa se tako može pretpostaviti da ga je taksist odbio primiti jer mu se mladić obratio na “ustaškom” jeziku budući da kolokvijalno na uličnoj razini za pretežiti broj Srba u Srbiji pod utjecajem četničke propagande ne postoje Hrvati nego “ustaše”. Važno je što je o toj komunikaciji izjavio  Matejev otac: “Što je rekao, ne znam. Ali vidljivo mi je što je Matej pokazao, da želi ući na stražnja pa prednja vrata. Onda se sagnuo i pitao je li slobodno, tako su mi rekli. Što je dalje bilo, ne znam”.

Na tom momentu, uz to što im je trebalo pet dana da lociraju taksi, njihova reakcija na izjavu premijera Plenkovića ispada u najmanju ruku smiješna, pa je citiramo:  “Svi policijski službenici Policijske uprave Beograda, kao i pripadnici riječne jedinice, ronioci Žandarmerije, UKP-a i svih ostalih poslova, ne tražeći godišnji odmor i radno vrijeme, daju sve od sebe da se problem nestanka riješi i da se sazna istina. To bismo učinili za svakog čovjeka, a jedino nas ne zanima državljanstvo ili nacija čovjeka kojeg tražimo”.

Ovdje se konačno postavlja pitanje i postupaka koje je hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu poduzelo ili nije poduzelo u rješavanju sudbine nestalog mladića iz Splita. Veleposlanik Hidajet Bišćević, trebali kazati da je nelustrirani suradnik Udbe s kodnim imenom “Lux” i diplomat bez autentične diplome, tek se prije dva dana vratio u Beograd. U njegovoj odsutnosti veleposlanstvo se ni na koji način nije oglasilo o potrazi za Matejom Perišem. Treba podsjetiti da hrvatsko veleposlanstvo u Srbiji  ne postoji samo da zastupa i štiti državne interese u dotičnoj državi nego i da štiti hrvatske državljane koji se zateknu u toj državi. Od samog početka bilo je očito da beogradska policija ne vodi profesionalno potragu, jer su prije svega zataškavani podatci da je u disko klubu bilo incidenata a niti su objavljeni snimci nadzornih kamera iz tog disko kluba, ali zato su plasirane u javnost lažne snimke nadzornih kamera kao što je ona o nekakvom plivaču u Savi s očitom namjerom da se potraga, kao što i jest, koncentrira na rijeku. Jednako tako ustrajava se na tvrdnji da je društvo pa i sam Matej bilo drogirano, pa tako predsjednik sindikata policije, a ne neka službena osoba iz istrage, tvrdi da je pronađena droga. Sve su to elementi, a najvažniji je onaj s taksijem, na temelju kojih je Hrvatsko veleposlanstvo trebalo na izvjestan način upozoriti srbijansku stranu  da nije zadovoljno s načinom na koji se vodi potraga. To ne naglašava ni veleposlanik Bišćević nego samo ističe da su njegovi suradnici u njegovoj odsutnosti u dnevnom kontaktu s istražiteljima.

U svakom slučaju i ovaj događaj ukazuje na činjenicu da Beograd nije siguran grad, jer u njemu vladaju mafijaški klanovi koji kontroliraju industriju provoda, pa je tako naknadno utvrđeno da je vlasnik spomenutog disko kluba “Gotik” jedan od vodećih beogradskih mafijaša. Dio te sredine su i navijački klubovi “Delije” i “Grobari”, kojih se treba prisjetiti kad su na nogometnoj utakmici Srbija-Hrvatska izazvali incidente i zapalili hrvatsku zastavu a da na to nisu demonstrativno reagirali tadašnji ministar Željko Jovanović i veleposlanik Gordan Markotić. U takvim okolnostima, a osobito s obzirom na propuste beogradske policije, teško je vjerovati da je nesretni Splićanin još živ.

Vjekoslav Krsnik


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Top tema