By Propovijed dominikanca patera Dominika Gerbica na svetoj misi u Prozorju kod Dugog Sela koju je prošlu nedjelju prenosila Hrvatska televizija izazvala je u javnosti sasvim očekivano veliku buru jer je pater Dominik praktički prekršio znakovitu šutnju Hrvatske biskupske konferencije o ozbiljnoj krizi koja trese državu posljednjih nekoliko godina. Uz to što je ta kriza sadržajno višestruka, ona je i moralna kriza pri čemu svoju odgovornost snosi i Crkva u Hrvata, odnosno kolokvijalno rečeno Kaptol kao simbol te crkve.
Treba podsjetiti da je kardinal Josip Bozanić još 1997. godine u Božičnoj propovijedi upozorio na “grijehe struktura”, što se naravno odnosilo na odgovornost vlasti za krizu koja je poslije smrti predsjednika Tuđmana čak eskalirala do današnjeg stupnja. Međutim Crkva u Hrvata nakon te upozoravajuće izjave nije otišla korak dalje očito zbog toga što Kaptol ovisi o 300 milijuna kuna godišnje iz Državnog proračuna. S druge strane u postupku beatifikacije blaženoga Alojzija Stepinca Kaptol je praktički izdao “Stepinčevu crkvu” ostajući nijem na agresivnu eskalaciju Srpske pravoslavne crkve koju je tako izravno predstavio svojim intervjuom na Hrvatskoj televiziji novoizabrani patrijarh Porfirije. Kriza je zbog grijeha nečinjena” pogodila i samu Crkvu u Hrvata u kojoj su tek pojedini svećenici spremni stati uz očekivanje vjerskog i šireg puka. Upravo se propovijed patera Dominika Gerbica dogodila u pravom kriznom trenutku.
Kriza je naravno prije svega politička jer postojeći ustavni okvir nametnut 2000. godine pod vlašću SDP-a i Ivice Račana jednostavno ne odgovara težnjama hrvatskoga društva i izazovima vremena s kojom je ono suočeno. Najočitiji primjer te krize je grubo krašenje članka 1. Ustava Republike Hrvatske u kojemu jasno stoji da “vlast proizlazi iz naroda i pripada narodu”, te da “narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem”. Vlada Andreja Plenkovića pored niza drugih primjera flagrantno je prekršila ovaj uvodni članak Ustava osporavajući narodu da referendumom traži promjenu nakaradnog izbornog zakonodavstva koje omogućava vladajućima nedemokratsko očuvanje vlasti.
Dvije ključne rečenice koje je u propovijedi izgovorio pater Dominik imale su upečatljivu političku težinu, pa je bilo za očekivati da će se uzburkati postojeća hrvatska javnost. On je prije svega osvrnuvši se na predstojeće lokalne izbore rekao da je ”da’ za HDZ, SDP, Možemo i sve lijeve, ujedno i ‘ne’ za Hrvatsku”, te da su se “neki tamo bradati sveštenici opasnih namjera (usudili) govoriti nama tko su naši sveci, tko su naše svetinje, tko su naši velikani” te da su svećenici “jedan sabor koji je veći i jači od državnoga”. Prisjetio se ne bez razloga i “blaženog, a svetog, Alojzija Stepinca, koji je dao svoju krv i položio svoj život štiteći svoje stado od komunističke nemani”, aludirajući na neokomunističku klimu koja institucioonalno vlada u Hrvatskoj.
Ovakve izravne ocjene i procjene društvene klime u državi nije se dosad usudio izreći ni jedan katolički svećenik, pa je promptno reagirala Hrvatske televizija izjavom kojom se ogradila od njegove propovijedi, što gledajući čisto pravnički nije bilo u njenoj ovlasti nego u ovlasti Hrvatske biskupske konferencije. Pogotovo to nije bilo u skladu s politikom koju u posljednje vrijeme zastupa HTV, što je najočitije došlo do izražaja intervjuom u središnjem dnevniku što ga je dao novi patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije kao eksponent četničke velikosrpske politike, ali se u tom slučaju HTV nije ispričao javnosti zbog političkih ocjena što ih je izrekao patrijarh..
Da vodstvo Hrvatske televizije ne odustaje od svoje zapadnobalkanske, da se ne kaže Yutelovske uređivačke politike pokazao je sastanak tzv. Programskog vijeća koji je bio zakazan ranije. Uloga je Programskog vijeća HRT-a da “zastupa i štiti interes javnosti provođenjem nadzora programa i unapređenja radijskog i audiovizualnog programa”. Vijeće bira Hrvatski sabor i sastoji se od 11 članova, od kojih dva imenuje HRT-a. Na čelu Programskog vijeća Zdravko Kedžo s diplomom zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti koji hrvatskoj politici lifgeruje niz liberalno-ljevičarskih diplomaca. Članovi su Stipe Alfier (HRT)Nikola BaketaVlaho Bogišić, Đemal Bratić, Lidija Gašparović, Ivica Lučić, Zorislavb Lukić, Robert Markt, Ozana Ramljak i Dean Šoša (HRT). Po sastavu Programsko vijeće nije ništa drugo nego poslušni organ vladajuće stranke odnosno diktatorski rukovođenog premijera Andreja Plenkovića koji u svojoj misiji da promijenio Hrvatsku doveo u središnji televizijski dnevnik “bradatog sveštenika opasnih namjera” patrijarha Srpske pravoslavne crkve Porfirija.
Ako Programsko vijeće “zastupa i štiti interes javnosti provođenjem nadzora programa” trebalo je na toj sjednici koja se samo usput bavila najnovijim slučajevima uzeti u obzir predstavku što ju je uputila skupina intelektualaca, generala i akademika, jer oni ipak predstavljaju određen interes javnosti. U toj predstavci traže se personalne smjene na HTV-u zbog nastupa patrijarha Porfirija, ali i gostovanja Ive Goldštajna u Stankovićevoj emisiji. Programsko vijeće je jednostavno tu predstavku ignoriralo i prihvatilo mišljenje uredmika HTV-a Stipe Alfiera kako je u pogledu nastupa patrijarha Porfirija riječ o “prestižnom materijalu!, te da “HRT može biti samo sretna što je imala intervju s Porfirijem”.(?!). S ovakvim HRT-om i poslušnim politički instaliranim Programskim vijećem ne treba se čuditi protuhrvatskoj uređivačkoj politici koja je zavladala na javnoj dalekovidnici, pa je tako urednik Renato Kunić najavio na jesen seriju o NDH kojui je pripremio već poznati novojugoslavenski “istoričar” Hrvoje Klasić.
Vjekoslav Krsnik
