By 28.11.2020.
….
“Obrana haaškog osuđenika Petkovića zatražila njegovo prijevremeno puštanje na slobodu. ‘Iskreno se kaje…‘”
Naslov je, ovo gore, jednog “slobodarskog” zapisa, u “slobodarskoj SD”, od prije nekoliko dana;
Naslov jednog drugog „slobodarskog“ zapisa, nesto ranijeg, u istoj toj „slobodarskoj SD“, vrištao je ovako:
“Ratni zločinac Kordić diplomirao teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu: Boga je otkrio u ćeliji u Haagu…”
….
Dakle, nekoliko je „prigodnih termina“ u uporabi, u proizvoljnom odabiru, kad se spominje ili portretira nekog od „određenih ljudi“ koji su „iz nekog razloga“ upoznali „hašku pravdu“,
neke se uporno i samo epitetira epitetom „haški osuđenik“, neke druge se uporno i samo
kiti, tj strijelja, sintagmom „ratni zločinac“;
Još se tu znaju naći i druge domišljate sintagme: „osuđeni ratni zločinac“, „nepravomoćno osuđeni ratni zločinac“, „pravomoćno osuđeni ratni zločinac“, „ratni zločinac koji se kaje“,
„ratni zločinac koji nije osuđen ni presuđen“… i tako dalje;
Dakle, već u samom naslovu može se uočiti „kome zvono zvoni“, odnosno „kako kome zvono zvoni“… „profesionalno i objektivno“, jelda..!!
….
Jedan haški uznik najprije je bio „nepravomoćno osuđeni ratni zločinac“, nepravomoćno osuđen na 24 godine, pa je onda, nesto kasnije, postao „pravomoćni haški oslobođenik“,
da, „heroj, a ne zločinac“,
da, „haška pravda“, sa svojom „vrlo preciznom“ vagom Božice pravde, pri prvom mjerenju najprije „pravedno“ odmjeri 24 godine pa potom, pri drugom mjerenju, „ništa manje pravedno“, za ISTI TERET odmjeri – 0 (nula) godina,
„vrlo precizna“ vaga haške Božice pravde, rekoh…
„vrlo vjerodostojna pravedno odmjeravajuća pravda“, to može svatko vrlo lako zaključiti,
„profesionalna i objektivna“, jelda..!!
….
Jedan drugi haški uznik imao je „malo drugačije haško iskustvo“,
da, „heroj, a ne zločinac“ sa „malo drugačijom sudbinom“,
njemu „vjerodostojna pravedno odmjeravajuća pravda“ pri drugom vaganju-mjerenju,
„nekim čudom“, nije odmjerila 0 (nulu);
Tada, prije 3 godine, o tome, do tada nezabilježenom takvom slučaju,
zapisah-napisah kako slijedi:
….
30.11.2017.
….
Jučer su nam opet presudili, nama, Hrvatima,
Opet..!!
Kao šta su nam bili presudili i u Bleiburgu… presudom bez suđenja,
po onoj tradicionalnoj engleskoj: „Give a dog a bad name and kill it“.
(„nadjeni psu loše ime i ubij ga“);
Jučer su presudili i meni, osobno, dvojako
načelno, kao pripadniku Naroda, i
faktično, zapravo, jer i ja sam bio sudionik „famoznog“, navodnog UZP-a,
inkriminiranog UZP-a, u inkriminiranom razdoblju, na inkriminiranom teritoriju;
No, štagod oni rekli, ja sam ponosan na to svoje sudjelovanje u navodnom UZP-u,
jer znam da sam tamo bio s opravdanim razlogom,
jer znam da ništa, ama baš ništa, kriminalno u tom bilo nije,
Naprotiv, znam jako dobro šta se događalo u inkriminiranom razdoblju,
događala se najveća „zelena ofanziva“,
i prema moru i na teritorij koji nastanjuju Hrvati,
pa npr u srednjoj Bosni je Hrvatima bilo doslovno biti ili ne biti,
Buhine kuće, Križančevo selo, Krušćicu…itd … se ni ne spominje,
ritualno odrubljene glave Hrvata su „nebitne“, leševi Hrvata su „nebitni“,
brojke zvjerstava i zločina nad Hrvatima su „nebitne“,
no, to, ovo, sad nije tema,
premda je uvijek tema, i u svemu je tema, i treba bit tema,
kao šta će bit, i treba bit, i ona tema od jučer..!!
….
Jučer su nam opet presudili, nama, Hrvatima,
Opet..!!
Iiiiiiii… je li to iznenadilo??
Rekao bi: bilo je dosta, puno, previše znakova da bi se mogla dogoditi
predvidljiva nepredvidljivost „haške pravde“:
– i prva presuda…
(premda je taj „vjerodostojni“, „časni“ sud, znao dosuditi i 24 godine
u prvostupanjskoj, pa se „vjerodostojno“ posut pepelom u drugostupanjskoj presudi,
mogu li se zornije opisati „kriteriji i mjerila“ tamošnjeg „dijeljenja pravde“..!?)
– i dugi, predugi, nevjerojatno i nerazumljivo predugi proces…
(di je u ovom slučaju bilo toliko proklamirano i forsirano opće pravo na
„suđenje u razumnom roku“..??)
– i to šta je ova presuda ostavljena za kraj…
– i to ko nam sudi..!!
….
Jučer su nam opet presudili, nama, Hrvatima,
Opet..!!
Tužne li zbilje, pretužne…
Aaaa, u ovoj, takvoj zbilji, jedan čovjek izdigao se iznad te otužnosti,
ljudske otužnosti,
jedan čovjek, izdigao se lavljom snagom i odvažnošću..!!
….
U ovoj tužnoj zbilji,
evo jednostavnog primjera … zornog, da zorniji ne može bit,
primjera za usporedbu, i objašnjenje, onog šta čini razliku …
između – hijena i lava..!!
Dakle,
odvjetnik, nizozemski odvjetnik, je u čudu? …nikako ne može shvatiti..??
ne može shvatiti „šokantni suicid hrvatskog generala“..??
„Još malo i bio bi na slobodi“, kaže on… misli on svojom pragmatičnom logikom;
Tako on to vidi … matematički… ali ovo nije pitanje matematike, ni kalendara,
Iiiiii, još je to odvjetnik nizozemac… pripadnik nacije izgubljene u svojoj prostituiranosti,
sjebane nacije… koja je sjebanost dokazala i u Srebrenici,
kad su mogli i trebali pokazati da imaju časti, vojničke časti,
ali nisu … nego su se ukaljali… sramotnom nečašću..!!
A njihov je i predsjednik ovog sjebanog jučerašnjeg vijeća,
koje je sudilo i presudilo nama, u njihovoj sjebanoj zemlji,
I on je najprije bio odvjetnik, na ovom istom sudu, u njihovoj sjebanoj zemlji,
i branio je jednog srbina, dokazanog-stvarnog istrebljivača,
pa se prebacio u sudačke redove… baš nekako logičan put..!!
Dakle, ista žgadija..!!
Iiiiiii, naravno da on, ovaj odvjetnik, ova odvjetnička hulja, ne može shvatiti,
kad-jer je odvjetnička hulja,
hulja operirana i od običnih ljudskih osjećaja, a kamoli uzvišenih,
hulja … hijena… strvinar,
odvjetnik-hulja koji je funkcionirao na istom ovom sudu,
kao još jedan od bešćutnih predatora – na novac,
bez obzira na tuđe sudbine… a da ne spominjem i “pravdu”..!!
Oni su “odrađivali svoje”, za novac… i produživali, oduljivali procese, za još novca,
sudačka i odvjetnička žgadija… na istom zadatku..!!
Iiiiiiiiiii… kako bi on, takav, odvjetnička hulja, mogao i shvatiti:
šta je to ponos… ljudski dignitet, odnosno ljudsko dostojanstvo… moral, čast,
šta je to moralni integritet čovika… ono šta ga čini čovikom,
šta je to vrjednije od novca i „jos samo koje godine zatvora”,
šta je to nepodnošljiva nepravda,
šta je to šta visoko moralna i časna čovika čini drugačijim… šta ga izdvaja,
šta je ono uzvišeno u čoviku… šta ga razdvaja i izdvaja od obične hulje,
šta je ono šta čini razliku između hijena i lava..!!
Da, kako ce hijena razumjeti lava,
kad je hijena obični strvinar… čoporativni strvinar,
a lav je – kralj..!!
….
U svojoj završnoj riječi, prije nego li je znao da će biti osuđen, kazao je:
“Znam da nisam kriv.
Ako vaša odluka bude suprotna, ja ću, poštujući opće načelo opovrgljivosti svakog mišljenja, zaključka ili stava,
otvoreno i hrabro preispitati svoj stav o vlastitoj odgovornosti.
Ako spoznam pogrešku, izdržavat ću kaznu jer ste vi pravični.
Znat ću što sam mogao bolje, kako sam mogao bolje, gdje sam mogao bolje i
kada sam mogao bolje, i to mišlju, riječju, djelom i propustom”.
Kazao je to general još 2011-te.
Preispitao je.
Spoznao je i ostao je pri onom: znam da nisam kriv.
Spoznao je i da oni koji mu sude – nisu pravični.
Zato im se još na početku jučerašnje tragične farse nije ni obratio sa
onim besmislenim, nametnutim: „časni sude“,
nije, on jedini nije … odmah sam to primijetio… i razumio,
zato je i postupio kako je postupio..!!
Čast mu nije dopustila živjeti s tako nepravednom-nečasnom presudom..!!
….
Ja ti, generale, pridružujem poznatu Kantovu:
„Samo dvije stvari, uvijek i iznova, izazivaju moje udivljenje,
zvjezdano nebo nada mnom i moralni zakon u meni“!
Pridružujem ti i moju skromnu misao:
„Pojedinac je osobnim primjerom odgovoran za ukupan moral zajednice“!
Ti si svoju odgovornost ukamenio… uspomeničio..!!
Slava ti generale… tvoj čin nije čin kukavice..!
Tvoj čin je uzvišen..!
Pamtit će se..!
I Sokrat je učinio isto… prije 2400 godina… i pamti se..!
Pamtit ćeš se i ti..!
Stat ćeš uz bok Radićima, njih su ubili meci u beogradskoj skupštini;
Tebe su ubile ove hijene sa bijelim ovratnicima;
Uvijek ćeš biti LAV..!!
Hrvatski narod će te pamtiti kao takvog..!!
Ivanko Dajak
