By Tradicionalna Europa posljednih osam desetljeća diše uz pomoć respiratora, baš kao da ju je pogodio opasan virus. U slučaju Eurpe ne radi se o popularnom Covid-19 virusu, već govorimo o virusu multikulturalizma i raznolikosti.
Od kada svijet postoji, razvija ga europska civilizacija. Tvorci prvih povijesnih, astronomskih, filozofskih i matematičkih zakona i zapisa bili su Europljani, stanovnici drevnih “poganih” civilizacija. Baš u tom politeističkom razdoblju, gospođa Europa zasjala je najvećim sjajem i sjala je, sve do trenutka kada je njen sjaj zasjenila religija mira koja je takav, oduzeti sjaj obećala u nekoj drugoj dimenziji, kao i nagrade za našu ovozemaljsku “dobrotu i milosrđe”.
Europski čovjek je tijekom povijesti imao uspona i padova, no pod utjecajem religije stari kontinent je trajno bacio na koljena. Crkva je proganjala i ubijala “drevna znanja”, prodavala oprost grijeha i kao i položaje unutar same institucije. Europskom čovjeku je propovijedala ljubav, poniznost i siromaštvo, dok je sama bila suprotnost svega onoga što je nametala tadašnjem europskom puku.
Jedino što je danas drugačije su brojke na kalendaru i materijal za progon.
Spaljivanje “vještica” i znanstvenika čija se znanost kosila s crkvenim naukom, zamijenjeno je “cancel” kulturom. Popularni izraz koristi se jer se sve više iz javnog prostora “brišu” ljudi čije je mišljenje oprečno nametnutom narativo.
Ovog puta nema ritualnog spaljivanja po trgovima, mučenja da se natjera čovjeka na nekakva priznanja, kazne za neslaganje s vlastima su puno gore.
Isključenje, oduzimanje prava na rad, izražavanje mišljenja i djelovanja, postali su svakodnevica za ljude koji nisu pristali svijet gledati kroz ružničaste naočale.
Uz to, europsko, da budem preciznija, bijelo stanovništvo, masovno se prisiljava na cijepljenje genetski modificiranim cjepivima, što nije slučaj kod populacije druge boje kože i ostalih genetskih obilježja.
Današnji Europljani su zasuti gomilom lažnih informacija koje pohranjuju u svojem mozgu i prema kojima organiziraju svoj život. Ponašaju se kao da im je prosječan IQ kao temperatura u sobi u Sibiru, negdje u siječnju kada Rus ostavi otvoren prozor. Ljubav i milosrđe pokazuju prema “migrantima” koji dolaze u Europu poput virusa. Maleni obojani paraziti napadaju organizam domaćina sve dok ga u potpunosti ne unište, a pod propagandu skrivanja tamnog virusa najviše padaju europske žene pogođene četvrtim valom feminizma, kao i europski “wannabe” muškarci.
Kada gledamo sliku Europe danas, uhvati nas nostalgija za poganskim europskim narodima. Njihove različitosti su bile predivne, stil ratovanja, odjeća i običaji razlikovali su se od naroda do naroda. Kao takvi, u duhu svog vremena, gradili su Europu i uzdizali je na tron civilizacije kako su god znali i umjeli, i znate što?! Oni su tada, s kopljem u ruci, bili uspješniji od nas koji imamo računala i atomske bombe.
Svojim kopljem, kasnije brodom, parnim strojem, izmjeničnom strujom, automobilom, avionom stvorili su kulturu i civilizaciju čije se kćeri dive majmunolikom došljaku i daju im se pogođene njihovom “proživljenom” tragedijom zbog bijele, europske nadmoći.
Možda bi bilo dobro vratiti se u vremena kada smo ratovali kopljem, lukom i strijelom, pa napraviti pomnu analizu religije koja dolazi iz plemena protiv kojeg se od početka Europljani bore i ne pristati na nju. Trebao bi se pratiti razvoj događaja kako bi se izbjegao današnji scenariji u kojem su novi Europljani tamniji od ugljena, gluplji od kamena, a divlji kao kokoške koje se ustanu s jaja. Racemix je postao svakodnevica, tako da posljednje vrate bijelog Europljanina možete pronaći samo u najvećim europskim “rupama”.
Europske žene više nisu žene, a ni muškarci više nisu muškarci.
Golema kriza identiteta vidljiva je u našoj svakodnevici jer smo izgubili osjećaj za stvarnost, a sve više padamo pod propagandu koja je od nasilnog i borbenog muškarca stvorila biće koje se hrani sojom. Od europske majke, žene mistične ljepote stvorila se gomila neonskih kokošurina koje mašu svojim krilcima u čast budućih tamnoputih silovatelja dok hrane svojih 12 mačaka.
Za sprječavanje tragedije današnjih razmjera dovoljno se vratiti osamdeset godina unatrag i upozoriti jednog heroja da ga truju ljekovima, planiraju atentate i podmeću noge u obrani posljednje europske utvrde i tradicije karakteristične za Europljane, one tradicije kojoj je križ samo alat za obračun s izdajnicima zbog kojih je Europa danas na koljenima.
Iva Svaguša
