By Podjeli
Malo – malo nazovu me iz Delimana pošto sam ljetos kod njih kupila usisivač na vodu i parni čistač, pa mi dali nekakvu “zlatnu karticu”.
Elem, kad god nazovu, iako nemam vremena, ja ih saslušam dok izbiflaju sve što moraju vezano za trenutnu ponudu i mislim u sebi kako bi bilo dobro da imam brdo love pa da pokupujem sve što mi nude i da to onda razdijelim, a njima da omogućim procenat kojem grčevito robuju. Danas to bi jedna mlađa žena, zahvalih joj se i obrazložih da mi ne trebaju ni tave ni šerpe ni lonci ni madraci, a da blender već imam…… Onda se ona zainteresovala za moj freaky status. Ispričala mi svoju dramu sa karcinomom, ovisnostima i slabostima, nahvalila Fojnicu i fojnički krompir. Pričala mi o svojoj želji za životom mimo sistema, o kućici u cvijeću, slobodi, o kraju ovog ludila koje nas je snašlo, o karmi………. Na kraju se izgrlismo i izljubismo preko veze. Mislim da to ima samo na Balkanu i da je ovo područje ogroman energetski centar i pokretač promjena.
“Živi, živi duh slavenski…..”
Larisa Rebić
Podjeli
