By - svibnja 1945. Partizanske jedinice ulaze u Zagreb. Jedna postrojba ulazi grad s istoka a dvije s juga.
Priča o tome kako su Zagrepčani s oduševljenjem dočekali „osloboditelje“ samo je jedna od mnogih laži komunističke propagande. Grad je bio prazan, ulice puste.
Već prije su u Zagreb pristigle su vijesti o tome što partizanske jedinice čine na putu prema Zagrebu
pa su tako i mnogi obični građani odlučili pobjeći iz grada. Nažalost mnogi od njih su ipak kasnije
pobijeni na nekom od bezbroj stratišta u Sloveniji. Strah od dobro poznate „pravde osloboditelja“
učinio je svoje. Oni koji su ostali u gradu spustili su rolete i zaključali vrata bojeći se odmazde
„osloboditelja“. Dolaskom u Zagreb oficiri OZN-e II. Armije odmah su uhitili oko 300 takozvanih
neprijateljskih agenata i ustaških funkcionara, oko 150 osoba za koje su tvrdili kako su ustaški
doušnici. Među njima bilo je i običnih građana. Uhapšeno je i ispitano oko 500 osoba iz građanstva od
kojih je 100 navodno kasnije pušteno.
Jasno je da su bježali i oni koji nisu bili vojnici i baš ništa nisu bili krivi, a to su starci, žene i djeca. Nažalost i oni su pogubljeni na mnogim komunističkim stratištima u Sloveniji. Bio je
to najstrašniji poratni zločin u Europi koji su počinili partizani pod zapovjedništvom Josipa
Broza Tita. Nikom od pogubljenih nije bilo osigurano pravično suđenje ni dokazana bilo
kakva krivnja. Bili su pobijeni jednostavno zato jer su bili Hrvati.
Tito je odmah nakon ulaska vojske u Zagreb imenovao Većeslava Holjevca zapovjednikom
grada Zagreba. On vrlo brzo donosi Naredbu prema kojoj je na svakoj kući trebao staviti
popis vlasnika stanova, a na vratima stana popis osoba koje stanuju u tom stanu s naglaskom
onih osoba koje nisu prijavljene u Zagrebu. Na temelju tih popisa su „osloboditelji“ oslobodili
mnoge od imovine i života. U njihove stanove uselili su „osloboditelji“ koji su sa sobom
donijeli i svoje civilizacijske dosege. Peći su ložili parketom, a u kadama su hranili kokoši i
svinje. Jasno je kako su im bili najdraži stanovi u samom centru te u najelitnijim dijelovima
grada. Prisutnost njihovih potomaka i danas se osjeti pri izborima i skupovima na kojima se
blati sve što je hrvatsko. Svog zapovjednika nagradili su podizanjem spomenika čija je
kompozicija vrlo znakovita. Njegov kip stoji u vratima okrenut prema jugu. Simboliziraju li
vrata njegovu naredbu o popisima, a položaj čekanje jedinica koje s juga dolaze „osloboditi“
grad.
SUDAR DVA RAZLIČITA SVIJETA
Zagreb je pao. Bio je to armagedonski susret zapadne civilizacije i krajnjeg barbarskog
primitivizma s istoka. Nije to bio stvarni antifašistički pokret već težnja uništenja hrvatske
države i svega što je hrvatsko. Da je ona bila najbolja i najpravednija na svijetu prošla bi
potpuno istu kalvariju jer nije odgovarala veliko srpskoj ideji o restauraciji Jugoslavije, ili
bolje rečeno velike Srbije na čelu sa zloglasnom komunističkom partijom.
Likvidacije neistomišljenika dosegle su kulminaciju u Zagrebu i na stratištima u Sloveniji.
Bio je to najstrašniji ratni zločin u međunarodnom pravnom sustavu poznat kao genocid.
Istaknuti hrvatski povjesničar dr. prof. sc. Josip Jurčević svojevremeno je izjavio kako je na
području RH do tada otkriveno oko 850 prikrivenih grobišta (stratišta), a u Zagrebu i okolici
oko 120 takvih lokacija. Likvidacije su započete 8. svibnja i trajale su mjesecima. U njima se
po svojoj svireposti posebno istaknula lajbek policija u Šestinama. Prema izjavi pof. Ive
Banca u Zagrebu je tih dana pogubljeno oko 5000 osoba. Neki tvrde da je taj broj znatno veći
no to pitanje treba prepustiti novim znanstvenim istraživanjima. Sasvim sigurno je kako se
nikada neće moći utvrditi točan broj žrtava koje je zločinački komunistički režim učinio na
području bivše Jugoslavije.
ZLOČIN U ZAGREBU JE PONOVNO SLAVLJEN
Šaka moralno mentalnih invalida i ove je godine slavila taj strašni zločin počinjen u Zagrebu.
Nažalost oni se tim zločinom i diče. Mržnja i agresivnost njihovih istupa na ovakvim
skupovima na određeni način govore kako je to trebalo učiniti, a i oni sami bi to učinili pa čak
možda i na još morbidniji način. Tradicionalno se 8. svibnja okupljaju na Trgu žrtava fašizma,
nekadašnjem trgu N s kojeg su njihovi idoli mjesecima autobusima odvozili neistomišljenike
prema Sošicama i likvidirali ih na jami Jazovki. Kroz otvor promjera oko 7o cm pobacali su u
jamu stotine i stotine nevinih ljudi (staraca žena i djece). Činili su to uvijek po njihovom
dobro poznatom obrascu: skini žrtve do gola, likvidiraj ih i baci ih žive ili mrtve u neku jamu,
odaberi mjesto na kojem se žrtve ne bi našle, ako to ne možeš mjesto zazidaj, betoniraj ili
asfaltiraj. Kako bi se mogli svrstati u pravedni antifašistički pokret ti monstruozni zločini
(genocid) morali su biti skriveni. Skrivajući žrtve trebalo je onemogućit okupljanja rodbine i
odavanje pijeteta tim nevinim žrtvama. Nažalost mnoga od tih stratišta ni dan danas nisu
otkrivena, a ona za koje se zna nisu rasvijetljena. To sprječavaju još uvijek živi egzekutori ili
djeca pokojnih monstruma.
TREBA LI NAM REVIZIJA POVJESTI?
Sasvim sigurno će me opet oni koji slave desetog u povijesti mega-zločinca (J.B.T.) prozvati i
svi svrstati u revizioniste povijesti. To mi je drago jer se lažna povijest treba razotkriti i
zamijeniti istinom. Do te istine neka nas dovedu znanstvena istraživanja domaćih i stranih
znanstvenika pa kakva god bila da bila. Dosta je bilo laganja hrvatskog naroda i međunarodne
javnosti. Nije li sramota da se još jedino Hrvatska okrivljava za fašizam iako je u tom
vremenu u hrvatskoj bila šačica fašista, a to su bili Talijani. Nažalost tu neistinitu tezu o
hrvatskoj fašizaciji šire maloumni Hrvati radi vlastitog političkog probitka ne mareći što blate
Republiku Hrvatsku pred cijelim svijetom. Zamislite, za tu svoju prljavu političku igru bogato
su plaćeni od te iste Hrvatske.
Još je bolnija činjenica kako se na fakultetima naših sveučilišta i dalje uči ideološki
osmišljena povijest, povijest koja i nadalje treba stigmatizirati hrvatski narod kako bi
reciklirani komunisti ostali na vlasti.
Vrijeme nezadrživo prolazi. Svjedoka iz perioda II. Svjetskog rata je sve manje. Njihovim
odlaskom bit će teže realnije rasvijetliti ratna i poratna događanja. To dakako odgovara
sljedbenicima partije Tako će se i dalje moći slaviti komunistički zločini a stotinama tisuća
nevinih hrvatskih žrtava uskratit će se pijetet.
Pro Croatia parati!
Zoran Čapalija – Čaplja
