By Tekst Jesu li ‘istoričari’ znanstvenici? (Napadaju Tuđmana – da umreš od smijeha 10.)
https://bezcenzure.hr/vlad/jesu-li-istoricari-znanstvenici-napadaju-tudmana-da-umres-od-smijeha-10/
dan je u knjizi:
- Pečarić,Napadaju Tuđmana – Da umreš od smijeha /HAZU i Tuđmanova bista, dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/AndricHAZU.pdf
U njemu komentiram tvrdnju dr. sc. Stanka Andrića zašto HIP u Zagrebu ne može nositi ime akademika Franje Tuđmana jer će netko sumnjati u objektivnost povjesničara koji rade u tom Institutu jer institut nosi Tuđmanovo ime.
Morao sam se narugati tom njegovom glavnom argumentu jer mu je očito to mnogo važnijeod činjenice da Tuđman jest Utemeljitelj države u kojoj je taj institut. I još je kao znanstvenik i postao akademik, a bio je i ravnatelj tog instituta.
Ne zaboravimo: On zapravo samo objašnjava koja ga je to glupost vodila kada je čim je postao ravnatelj HIP-a Slavonski Brod uklonio Bistu Utemeljitelja hrvatske države.
Koliko se malo razumije i to što piše pokazuje njegov prigovor Tuđmanu što nije završio povijest nego samo doktorirao, a i sam kandidat nije završio povijest već studij latinskog jezika i rimske književnosti i francuskog jezika. Istina bio je Sorošev stipendist za doktorat, pa je valjda to nekakva prednost!? A u Budimpešti i nije mogao naučiti koliko je važno bilo u stvaranju hrvatske države to što je Tuđman bio i izvrstan povjesničar i vojnik. Valjda misli ili su ga tako naučili da je bilo lako stvoriti hrvatsku državu ali se drugima to nije dalo.
Zato me posebno zanima ima li i drugih sličnih Tuđmanu i Andriću koji su doktorirali povijest, a završili neki drugi fakultet.
Vjerojatno ima ih ima još, ali meni je najzanimljiviji dr. sc.Tomislav Jonjić o kome na wikipediji nalazim slijedeće:
Tomislav Jonjić, (Imotski, 19. svibnja 1965.), hrvatski je odvjetnik, diplomat, publicist, povjesničar i političar.
Životopis
Tomislav Jonjić rođen je 1965. godine u Imotskom. Osnovnu školu polazio je u više škola na području Imotske krajine, a srednju školu završio je 1983. godine u Imotskome.[1] Završio je Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je od listopada 1984. do lipnja 1988. godine kada je diplomirao, a doktorirao je suvremenu povijest u lipnju 2015. godine. Sudionik je Domovinskog rata 1991.–1992., od kraja 1992. do kraja 1995. godine ugovorni je diplomat u veleposlanstvu Republike Hrvatske u Bernu (Švicarska), a potom nepune dvije godine savjetnik za međunarodne odnose u Uredu za međunarodne odnose Ministarstva unutarnjih poslova (1995.-1997.). Kao glavni branitelj sudjelovao u dva postupka pred Međunarodnim kaznenim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ – ICTY) u Hagu, te pred Sudom Bosne i Hercegovine. Pred hrvatskim sudovima branio je više hrvatskih branitelja.
Objavljuje od 1990. godine. Objavio je više knjiga, od kojih su četiri znanstvene monografije, te uredio petnaestak knjiga drugih autora. U raznim časopisima i zbornicima objavio više od pedeset znanstvenih i stručnih članaka s područja hrvatske povijesti 19. i 20. stoljeća, prava, književnosti i sociologije, te više desetaka znanstveno-popularnih tekstova. Osim bibliografije navedene na CROSBI-ju (Hrvatska znanstvena bibliografija), objavio je i više od tisuću publicističkih i novinskih tekstova u raznim publikacijama. Član uredništva više političkih i stručnih časopisa, a od siječnja 1997. do 2020. godine, s kraćim prijekidom, uređivao je Politički zatvorenik, časopis Hrvatskog društva političkih zatvorenika. Redoviti je član Matice hrvatske.
Politička djelatnost
Od 2017. godine i osnutka do srpnja 2019. godine bio je članom stranke Neovisni za Hrvatsku, te članom Predsjedništva iste, čija je predsjednica Bruna Esih, a politički tajnik bio je Zlatko Hasanbegović. Nakon razlaza s predsjednicom stranke Brunom Esih Zlatko Hasanbegović je u srpnju 2019. godine s većinom članova predsjedništva napustio tu stranku i osnovao stranku Blok za Hrvatsku čije je predsjedništvo ušao i Tomislav Jonjić koji je bio i predsjednik stranačkoga kluba u zagrebačkoj Gradskoj skupštini. Prije lokalnih izbora 2021. godine napustio je Blok za Hrvatsku, “zbog različitih pogleda na nacionalno-politička pitanja, elementarnu etiku i zakonitost
Djela
- Hrvatska vanjska politika: 1939. – 1942., Libar, Zagreb, 2000.
- Hrvatska povijest, Naklada Bošković, Split, 2002. (2. izd. 2002.) (suautori: Antun Dabinović, Rudolf Horvat, Lovre Katić, Ivan Mužić i Franjo Perše)
- Hrvatski nacionalizam i europske integracije, Naklada Trpimir, Zagreb, 2008.
- Nekoji nazori i zapovijedi sv. otaca papa glede nepravednog proganjanja Izraelićana, Naklada Trpimir, Zagreb, 2010. (pisac predgovora i urednik)
- Iz korespondencije dr. Mile Budaka (1907. – 1944.), Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2012. (suautor ).
- Antun Gustav Matoš: pod Starčevićevim barjakom, AGM, Zagreb, 2019.
- Ivo Pilar: pisac, političar, ideolog (1898. – 1918.), AGM, Zagreb, 2020.
- Hrvatska kronika. Minijature o hrvatskoj politici 1996.-2020., Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
- Sto knjiga i jedan film, Naklada Trpimir, Zagreb, 2020.
- Trgovci hrvatskim kožama. Polemike o nacionalnoj povijesti XX. stoljeća, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
- Sateliti, lakaji & janjičari, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.
- Dnevnik čitanja. Ulomci za povijest plemenite vještine proizvodnje neprijatelja, Naklada Trpimir, Zagreb, 2021.[6]
Nagrade
Zašto je on posebno zanimljiv?
Vidite iz životopisa što je sve radio, ali ipak je na Scopusu bolji od kandidata za akademika jer ima tri rada iz povijesti na Scopusu i h-indeks 1:
Zapravo to znamo igrom slučaja jer su njegova tri rada i sam citat pripisali nekom Jonjiću iz Alma Mater Studiorum Univ. Bologna.
Da, onako slučajno i opet bolji od kandidata za akademika. Vjerovali ili ne!
Ali još je važnije što je i izvrstan odvjetnik, pa mu je logika jača strana. Drugim riječima nikada neće izvaliti takve gluposti kao budući akademik iz povijesti dr. sc. Stanko Andrić..
Vjerojatno bi mu u Akademiji i oprostili što se još 2002. rugao kandidatu za redovitog člana HAZU 2012. Dr.Obilici, koji se u polemici sa mnom pokazao nedovoljno upućenim i nedoraslim, ali zar je trebao taj članak objaviti u knjizi iz 2021.:
Tomislav Jonjić
DNEVNIK ČITANJA
ULOMCI ZA POVIJEST PLEMENITE VJEŠTINE PROIZVODNJE NEPRIJATELJA
Zagreb, 2021.
Evo tog teksta iz 2002.;
„GLAS KONCILA“ O GOLDSTEINOVU PAMFLETU
S obzirom na to da je nedavna novinska polemika dr. Josipa Pečarića i dr. Ive Goldsteina bila polemika neravnopravnih, zainteresirani su u njoj mogli tek ograničeno uživati. Goldstein se je pokazao nedovoljno upućenim i nedoraslim, a javnost je doznala kako je tog „stručnjaka” za hrvatsko srednjovjekovlje, uzgred jezikoslovca, novinara, stručnjaka za sve što na svijetu postoji, a sada i kandidata za šefa katedre suvremene hrvatske povijesti, njegov svojedobni mentor dr. Miroslav Brandt smatrao krivotvoriteljem i manipulatorom, ali ga je CK SKH ipak ustoličio na Filozofskom fakultetu. Doznala je šira javnost i to kako je dr. Neven Budak oštro i negativno ocijenio Goldsteinove rasprave o ranijoj hrvatskoj povijesti, što ga nije omelo da uskoro (jamačno zato što je to politički opasno i pogubno za karijeru!) predstavi pohvalama Goldsteinovu knjigu Holokaust u Zagrebu. Važnije od toga je da se – uz muk svjetovnog tiska! – opširnijim feljtonom na tu knjigu vrlo negativno osvrnuo Glas Koncila. Podlistak potpisan po „Stipanu Bunjevcu” započeo je u br. 46 (1482)/XLI, datiranom 17. studenoga 2002. Pisac minuciozno analizira Goldsteinov „znanstveni postupak” koji se najčešće svodi na poluinformacije, političke natege i politikantske diskvalifikacije, koje računaju na povoljan odjek, jer – kao u rimsko doba – nije lako pisati protiv onog koji može proskribirati. Nije na nama suditi o tome, u kojoj mjeri tjednik koji izdaje pet hrvatskih nadbiskupija govori u ime Crkve u Hrvata, niti je na nama suditi nisu li crkveni ljudi i prije trebali reagirati na stalne potvore Hrvatske i hrvatstva. Malo je, naime, primjera u povijesti da je kvijetistička, defenzivna politika, svojevrsna strategija pasivnosti, rodila ičim drugim, doli fatalističkom demoralizacijom naroda ili, eventualno, radikalizacijom jednog dijela pučanstva što pogoduje nastanku nedemokratskih jezgri i pokreta. Hrvatskoj nije u interesu ni jedno ni drugo. Upravo zbog toga je bilo krajnje vrijeme da se obranom dostojanstva hrvatske narodne i državne misli pozabave oni koji su odgovorni i koji su na to pozvani (jer ne brine Crkva samo o pojedincima, nego i o narodima!), kako se ne bi dogodilo da se time pozabave Dnevnik čitanja 89 nepozvani. Jer, oni bi to nesumnjivo činili na kriv način, upravo onaj kakav Goldstein priželjkuje. (Politički zatvorenik, br. 129, prosinac 2002.)
https://www.tomislavjonjic.iz.hr/JONJIC-Dnevnik%20citanja-2021-za%20tisak.pdf
Ako mislite da je on bio onaj koji mi je pisao o AKADEMIJI REDIKULA varate se!
Meni je jedino žao što nisam ranije znao za ovaj komentar dr. Jonjića jer bi ga uvrstio u knjigu:
- Pečarić,Sanja i Teresa Iva Drobilice,dragovoljac.com, 2024.:
https://www.dragovoljac.com/images/minifp/sanjaiteresa.pdf
Zašto?
Već sam upozorio u knjizi REVIZIONISTI U HAZU, Zagreb 2020. o metodi Dr.Obilice u borbi za njegovu istinu:
TOMISLAV VUKOVIĆ O SUDSKIM TUŽBAMA DR. GOLDSTEINA: UHODANI OBRAZAC ZA PRETRPLJENE ‘BOLI’
U takvoj tužbi protiv mene njegovim svjedokinjama supruzi i kćerki posvetio sam spomenutu knjigu. Evo i ovdje svjedočenja njegove kćerke Terese:
Svjedokinja Teresa Goldstein je iskazala da kada se dogodi ovako nešto onda je reakcija tužitelja užasno emotivna, ali i svih njih. Jedino što je sada bilo drugačije je njegova fizička reakcija, tužitelj je imao stezanje oko srca, to je bilo kao srčani udar, on je urlikao, a osvijestio se nakon nekog vremena. Nije prvi put da se događa ovako nešto, ali je prvi put da je bila takva fizička reakcija. Reakcija tužitelja je emotivna, on se jako uzruja, govori da se može vjerovati da se to događa, a onda to uzruja nju i majku. Čita komentare i dosta ljudi piše da ne žele tužitelja u Hrvatskoj, da se treba iseliti, da ga ne žele živog. Stvarno ima strah da se tužitelj nešto ne dogodi. Sve ovo direktno ili indirektno odražava se i na njezin osobni život i posao, jer na poslu od kolega doživljava komentare u vezi oca, negativne konotacije u smislu da je njezin otac mrzitelj Hrvatske, da je on glupan i da je ona glupa.
Od specijalne vrste antisemitizma, do padanja u nesvijest. A znate li za koju me je knjigu tužio?
Vjerovali ili ne radi se o knjizi:
- Pečarić, Druker / Predsjednik o Puhovskom, Portaldragovoljac.com, 2020.:
http://www.dragovoljac.com/images/minifp/druker.pdf
Iz intervjua koji je dan kao uvodni tekst te knjige a objavljen je na portalima:
https://bezcenzure.hr/vlad/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://kamenjar.com/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://viktimologija.com.hr/wp/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://infokiosk.net/razgovor-mladena-pavkovica-s-akademikom-josipom-pecaricem/
https://www.tjedno.hr/cetnik-je-posteni-cetnik-a-jogoslaven-je-pokvareni-cetnik/
https://hfi.mobi/page-228.html
Dr. sc. Ante Birin je također iz HIP-a i na Scopusovoj list nije u grupi najlošijih kao kandidat za akademika dr. sc. Stanko Andrić. On je 40. s 4 rada i h-indeksom 1.
Međutim s obzirom da je Tomislav Jonjić također doktor povijesnih znanosti kao i Andrić ipak je važno znati kako se on još 2002. rugao kandidatu za redovitog člana HAZU 2012. Dr.Obilici. Dakle deset godina prije (ne)izbora Dr.Obilice u HAZU doktor povijesnih znanosti tvrdio je da se Dr.Obilica u polemici sa mnom pokazao nedovoljno upućenim i nedoraslim, a skoro trećina akademika na tadašnjoj Izbornoj skupštini glasova je za takvog. San Dr.Obilica im se kasnije narugao svojim ‘pronalaskom’ po kojemu je danas čuven
Ali vratimo se logici naših sjajnih odvjetnika. Znate da je veliki hrvatski kolumnist Zvonimir Hodak također odvjetnik. On se iz kolumne u kolumnu ruga ‘istoričarima’ u RH, pa i u ovoj najnovijoj koju dajem u Prilogu.
Spominje i Tuđmana tj. govori o napadima na hrvatskog velikana i utemeljitelja hrvatske države dr. Franja Tuđmana. Nisu u tim napadima jedini kandidati za akademike dr. sc. Ivo Goldstein poznat kao dr. sc. Ivo Drobilica i dr. sc. Stanko Andrić-
Ali Dr.Obilica mora skinuti kapu dr. Stanku Andriću. Andrić je uklonio bistu Utemeljitelja RH,
Pa i ne ćudi zašto je s h-indeksom 0 (NULA) predložen i bit će izabran, a Dr.Obilica nije!
Josip Pečarić
PRILOG
LIJEVOM NAŠOM
DUGO SE ČEKAO PONOVNI DOLAZAK SRPSKOG SVETA: SADA JE UŠAO NA VELIKA VRATA
Hrvatska je puna rigidnih desničara. Sad su pobijedili i na izborima kroz Domovinski pokret i ucjenjuju oko sastavljanje vlade. Tako barem sugeriraju rigidni ljevičarski mediji.
06.05.2024.
Ta nepodnošljiva isključivost Domovinaca da neće SDSS-om u koaliciju napose nervira naše liberale. Desni su pak uvjereni kako je ljevica sklona izdaji nacionalnih interesa. To energično odbacujem jer se tu ne radi, kako neki kažu, o izdaji nego o veleizdaji! Dikan e to onako fino, izbalansirano objasnio: “Lijevi su izašli iz Sabora prije glasanja o raskidu sa Jugom. Prije toga su za svaki slučaj predali hrvatsko oružje JNA. Nedavno su glasali protiv zakona o hrvatskom jeziku. Puno skepse pokazali su i zbog izgradnje Pelješkog mosta kao i LNG terminala na Krku. Uz to, neprekidno lažno optužuju Franju Tuđmana za izazivanje rata u Hrvatskoj…”.
Mnogi su svojedobno “ustali” u obranu dr. Franje Tuđmana. Kad ih je pogledao naglo su “sjeli”… Kad se pojavio krajem osamdesetih, jedni su mislili da zvoni na uzbunu, a drugi su mislili da zvoni na veliki odmor.
Inače, Ivan Kiš podsjeća na laži o tobožnjem dogovoru Tuđmana i Miloševića o famoznoj podjeli BiH. Kiš nas samo podsjeća na kanonadu laži o ratnim zločinima hrvatskih časnika i vojnika u Domovinskom ratu. Na kraju, miljenici ljevice, velikosrpska politika i pobunjeni Srbi, “fasovali” su u Haagu 1300 godina robije, a Hrvati iz Hrvatske su uglavnom ostali bez bodova. Kiš zna tko je odmah u početku privatizirao najvažnije državne firme – naši ljevičari. Podsjeća nas i tko je pokušao spriječiti izručenje naših udbaša Njemačkoj – ljevičari. Sjećam se da je u tom slučaju Ivan Turudić čvrsto bio za izručenje. Valjda mu danas anacionalna lijeva falanga i zbog toga pokušava izmaknuti stolicu glavnog državnog odvjetnika. Srećom, ostat će samo na pokušaju.
FOTO: HINA/Edvard Šušak
Naši ‘levi’
Nadalje, Kiš nas podsjeća da su naši “levi” bili i protiv uvođenja nacionalne valute – kune. Dvije daleko najneuspješnije hrvatske vlade vodili su Račan i Milanović. Kiš ima kompjutersko pamćenje pa nabraja devastiranje hrvatske vojske i obavještajne službe od strane lijevih vlada. Te iste vlade su, a danas i ljevičarski komentatori ismijavaju modernizaciju hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Međutim, ljevičari su uvijek oduševljeni idejom o privatizaciji hrvatskih autocesta, a tlak im skače na 300 kad na hrvatskom grbu vide prvo bijelo polje. Kiš dalje nabraja kako kad negdje vide ZDS doslovno ih hvata “zov divljine”. Gdje god mogu uporno izmišljaju lažnu povijest od 1941-1945. kao tobožnju borbu za hrvatsku državnost. Kad im se spomene Thompson dobivaju mlade te uporno traže zabrane njegovih koncerata. Pune Arene koncertima Prije, Lepe Brene i Bajage smatrajući to “civilizacijskim dosegom”.
Ivan Kiš smatra kako je ljevica kod nas ateistička i anti kršćanska, pa vi sami ocijenite. Naravno, Kišu nije promaklo kako ljevica podržava pobačaj. Možda za neke kasnije rođene ljevičare ne bi bilo ni tako loše da im se to i dogodio. Ljevica, naravno, podržava LGBTIQ+ agendu, ali kad im se spomene Alojzije Stepinac dobivaju ospice. Katolička crkva i katoličko svećeništvo je na stalnom udaru njihovih kritika i podsmjeha, a s druge strane kad se lomi lebac i traži novčić u njemu onda, kaže Kiš, svi su tamo oduševljeni Porfirijem i SPC-om. Ljevičari dobivaju gastroenterološke napadaje kad se spomene povratak naših iseljenika i njihovih potomaka u domovinu.
Nadalje, Kiš smatra, i u pravu je, kad piše da ljevica ima monopol na hrvatsku kulturu. O medijskom prostoru da i ne govorimo. Jedan od povećih zločinaca u povijesti – Tito – njima je ljubav, inspiracija i predmet neprekidne glorifikacije. Naši “lijevi” uvijek nađu pokoju lijepu riječ za propalu tamnicu hrvatskog naroda – Jugoslaviju. Uvijek su spremni, ne za dom, nego za što čvršće veze sa našim bivšim agresorima dočim su im suspektne veze s tzv. zapadom. I na kraju se Ivan Kiš posipa pepelom i kaže: “Ako sam nešto izostavio – ispričavam se jer je toliko toga protuhrvatskog da je teško sve zapamtiti….
FOTO: HINA/Admir Buljubašić
‘Plava noć’
Nastavak ove analize Ivana Kiša donosi: “Uglavnom… s tom i takvom ljevicom… koja nikada nije bila hrvatska… niti će ikada biti, lažna hrvatska desnica priželjkuje suradnju! A ta tobožnja hrvatska desnica u biti su ti jugo-komunistički ostatci, politički diletanti… bezglavi smušenjaci… o kojima je govorio hrvatski velikan i utemeljitelj hrvatske države dr. Franjo Tuđman.
Muškarci vladaju svijetom, žene vladaju muškarcima, a nakon zadnjih izbora još nitko ne zna tko vlada Hrvatskom.
Samo podsjećam na američkog kongresmena Harringtona kojeg su novinari na aerodromu u Moskvi pitali koje su stvari u politici najvažnije. Njegov odgovor je ostao za povijest: “U politici su važne samo dvije stvari: prva je novac, a druge se ne mogu sjetiti…”.
A sad malo o našoj dobroj staroj orjuni. Radio NU u Imotskom objavio je plaćeni oglas o tzv. “Plavoj noći” koja se treba održati u Imotskom 10. svibnja. Odmah se pojavio vrtlog prijetnji i optužbi, nastao je “veliki” skandal. Prijetnje i uvrede zapljusnule su naše društvene mreže. Lokal koji je odabran za taj događaj otkazao je proslavu odnosno podvio je rep. Tako izgleda “Plava noć” u Imotskom. Ljevičarski kritičari i prosvjednici su uvijek na svojim rahitičnim jugo-nogama. Bilo da se tako nešto treba dogoditi u Imotskom, Lici ili Hercegovini, Slavoniji … nevažno je.
Orjuna nikada i nigdje ne spava. Oni čuvaju bratstvo i jedinstvo u Imotskom k’o zjenicu oka. I to onog slijepog…
FOTO: HINA/Daniel Kasap
‘Tko čeka, taj i dočeka’
Izlazi novi roman Ante Tomića. Predgovor piše Dragan Markovina. Oni su čuvari revolucije. I nije istina da revolucija jede vlastitu djecu. Možda je nekada i jela, ali nakon 5. kolovoza 1995.g. oslabili su joj zubi. Jugo-gebisi više ne služe. Sustigle su ih godine, prohujale traktorjade, nema više “krivoustog” da ih isprepada. Dugo se čekao ponovni dolazak srpskog sveta. A tko čeka, dočeka. Na velika vrata srpski svet je ušao u medijski i glazbeni prostor u Hrvatskoj. Cilj mu je, između ostalog, i osvajanje kazališne scene. Zato je počelo predstavljanje razno raznog smeća koje s hrvatskom kulturom nema blage veze. Hajmo konkretno.
Ovih dana je u Splitu, zadnjeg dana “Festivala hrvatske drame – 34. Marulićevi dani” održana predstava za dušu i oči naše jugo-orjune. Bila je to “Uspavanka za Aleksiju Rajčić i Đorđa Kosića u režiji Juga Đorđevića, a u izvedbi ansambla Narodnog pozorišta iz Beograda. Zlobnici su na fejsu to “ploveće kazalište” ocijenili ipak pozitivno objavivši kako je “Putujuća vašarska čerga iz Srbije zatvorila 34. Marulićeve dane u splitskom HNK-u”. Da “zatvorili” su oni Marulića u Splitu mada su karte 5. kolovoza 1995.g. bile drugačije raspoređene, tako da se ovakvi ispadi više nikada ne doživljavaju u Lijepoj našoj.
Zasada samo gostuju sa svojim predstavama na Maruliću, ali ako ne budemo oprezni mogli bi nas sve ubuduće zatrovati toliko da Marulića izvodimo “prevedenog” kako bi ga “ceo svet razumeo”. Ma, svaka čast Srbima! Znaju znanje. Znaju kako našim jugo-nostalgičarima podvaliti svoje namjere. Koliko je samo novaca otišlo u “vazduh” da bi splitska orjuna uživala. Josip Jurčević je nedavno napisao: “Zar smo opet zaboravili? Djelovanje srpskih vjerskih, akademskih i kulturnih organizacija je samo priprema za dolazak srbijanskih tenkova”. Njihov jedan od najvećih “intelektualaca” Voja Šešelj je u času iskrenosti rekao: “Tamo gde je jedan srpski grob, to će uvek da bude Srbija”.
Šešelj nije lutao šumama i gorama s partizanima, ali mu ipak još i danas šumi u glavi.
FOTO: HINA/Denis Cerić
Udarna Pupijeva pera
Kažu i lažu da pobjednici u ratu pišu povijest. Možda je to općenito točno, osim u Hrvatskoj. Nama povijest pišu poraženi. Orjunaško novinarstvo dobiva nagradu ljevičarskog aktivističkog novinarskog ceha. I tako godinama. Ove godine isto. HND-ovci su podijelili nagrade Ivančiću i Šimičeviću za istraživačko i pisano novinarstvo. Viktor Ivančić i Šimčević su udarna pera Pupijevih “Novosti”. Nagradu je navodno zaslužila i Dora Kršul iz krajnje lijevog “Telegrama”. Davora Butkovića su namjerno zaboravili bez obzira što je promijenio novinarski identitet. Uostalom, zašto ih ironizirati. Lijek je poznat. Kad im presahnu izvori financiranja pisat će sami sebi i sami čitati svoje umotvorine…
Jedan od bivših direktora SC Bjelolasica bio je Selim Hrvat. Po nacionalnosti je Bošnjak. Wow, znači još nas ima… nas Hrvata!
Ovih dana je godišnjica kad je umro Tito. Igrači Hajduka i Crvene zvezde su tada histerično plakali. Pala je i tužna pjesma “Druže Tito mi ti se kunemo…”. U Maksimiru su igrali Dinamo i Željezničar iz Sarajeva. Žalio je jedino Ivica Osim. Osim njega nitko… Komentari su tada bili, a i danas su krajnje divergentni. Recimo, Perković Bartoluzzi Ivan pamti: “Hrvat koji je ujedinio sve narode i narodnosti na ovom području. Velik čovjek. Neka mu je vječna slava i hvala”. Bravo Ivane! Tvoj veliki čovjek držao nas je ujedinjene pendrekom i lisičinama. Šteta što nisi na Filozofskom faksu u Zagrebu upisao studij povijesti. Danas bi k’o Tomić i Markovina pisao romane. To su naše mješavine strave i užasa. Da je Tito “veliki čovjek” misle i na jubilarnom 60. Venecijanskom festivalu.
FOTO: HINA/Lana Slivar Dominić
‘Šund’
“Misle” oni, ali misli i “popularna” ministrica Nina Obuljen Koržinek koja je uložila stotine tisuća eurića u Hrvatski paviljon kako bi srpski umjetnici u njemu izlagali radove pune nostalgije za Jugoslavijom. Naša Nina, nakon slučaja Slobodana Praljka, neumoljivo gazi dalje u srčeku svog šefa, a po našim srcima. Sreća što nismo u Gazi. Nina je inače specijalistica za šund. Knjigu s konceptom obrane pred Haškim sudom pok. Slobodana Praljka proglasila je šundom i tako ušla u noviju hrvatsku povijest – šunda. Međutim, za nju sigurno nije šund “umjetnička intervencija” izložena pod brojem 0013 na Venecijanskom festivalu pod nazivom “Wake Me Up in Yugoslavija” ! Ne znam je li se u međuvremenu autorica, srpska umjetnica Darija S. Radaković, probudila.
Ona je 2019.g. osmislila tu “umjetničku intervenciju”, ali s obzirom na “istoriju” (osobito onu nedavnu iz Srbije), prije ili kasnije će netko “intervenirati”. Sigurno ne oni iz Venecije, ali treba biti strpljiv da bi bio spašen. Pa i od istočnih intervencija. Ako bude vojna intervencija, onda smo mirni. Na traktorima bi se ovaj puta moglo pjevati onu “Put putujem”… Međutim, ova Radakovićkina “intervencija” pod plaštem Venecijanskog bijenala je puno opasnija jer ju mi podržavamo i financiramo. Samo se jedan dan probudiš i nađeš se opet u Jugoslaviji. Zamisli, izroniš ujutro iz hrvatskog sna, kad se iznad tebe u krugu tiskaju Ante Tomić, Vedrana Rudan, Boris Dežulović, Gerovac, Jurica Pavičić, Markovina, Jakovina, Hrvoje Klasić, Katarina Pejović, Kekin i njegova žena, itd. Ima da se smrzneš od užasa.
Ni tjedan dana od izbora Most je odletio u zrak: Rijeke pravde postale potočić…
Inače, političkog šunda ima kod nas sve više. Tako se npr.: širi na crvenoj pozadini transparenta crnim slovima ispisana poruka s Trnjanskih kresova: “Milost ne traže, niti bi nam je dali”. Revolucionarna je to poruka iza koje sigurno stoje Mile Kekin, Korlaet, drug Tejac i drugi likovi iz novo marksističke zajednice Možemo! Čeka se još samo da Peđa Grbin, nakon velebne pobjede na izborima, smjeni Turudića i ukine AP zakon čim se oformi novi saziv Sabora. Što se babi htilo, to se babi snilo! U Lici su to pretočili u mudrost: “Šaka jada”.
