By Dvije sutkinje naći će se pod nekom vrstom kontrole i mogućih sankcija zbog neopravdane sporosti u radu, kako reče ministar Habijan!
Nakon nekoliko bestijalnih izjava o tome kako „Sustav nije napravio propuste…“, pa peglanja i uljepšavanja istih s obzirom na ono što je „vidljivo iz aviona“ i reakciju javnosti, gospoda su se dosjetila kako da „vuk bude sit, a koze na broju“!
Gospodo, jasno nam je što mislite o nama. Možda ste i u pravu s obzirom na način na koji nas tretirate i kako se odnosite prema nama, a posebno s obzirom na onaj povratni odgovor koji dobivate već desetljećima. Ova priča je očito tek krenula, i to na najgori mogući način, s najgorim mogućim povodom – smrću nevinog mladog čovjeka! Unaprijed se sramim ako na ovaj način amortizirate stvoreni bijes i ako postignete to da smrt ovog djeteta opravdate onim što pokušavate.
Ovaj tragični događaj samo je posljednji u nizu. Ovakvo postupanje prema osumnjičenim, optuženim, a na kraju i osuđenim osobama, samo je jedna nakaradna praksa koja se provodi od postanka države. Kada sam, kao i velika većina građana, glasao za samostalnost države, glasao sam i za vas. Zadržao sam taj ponos do jednog, sad već davnog trenutka. Toliko davnog da sam zaboravio aktere priče, ali priču nisam, jer mi je ona pokazala što se sprema i koliko smo imali pogrešna očekivanja od onih koji će „raditi isključivo za korist države i naroda…“
Ukratko, bit priče išla je ovako: na TV-u je jedan od tada važnijih članova vaše stranke prepričao slučaj vožnje automobilom po Zeleniom valu u Zagrebu i nepropisno ponašanje vozača. Taj netko mu je prigovorio, na što je drugi član ekipe odgovorio: „U čemu je problem, pa mi smo sada na vlasti…“
Gospodo, tog trenutka za mene je vaša stranka postala bivša i teški promašaj. Vrlo jasno sam shvatio što će biti i u kojem pravcu idemo. Gle čuda, siguran sam da baš niti malo nisam pogriješio. Nadam se da mi vjerujete i vi sada, jer i sami vidite gdje smo stigli i kako se odnosimo prema gotovo svim važnim stvarima. Ne pokušavajte me uvjeriti u suprotno, ne pokušavajte se opravdati, jer nema tog deterdženta koji pere grijehe, a u opraštanje bez kaznenih posljedica ne vjerujem! Svako grešno ponašanje zahtijeva adekvatnu kaznu kao posljedicu i tu prestaje svaka priča.
Ne pokušavajte minimalizirati krivnju, čija god ona bila. Ne pokušavajte paušalno prikazivati nestručno i neodgovorno ponašanje mnogih pojedinaca koji održavaju sustav kakav je sada. Kazne, smjene, ostavke – sve je to normalna procedura, ali ono bitnije od toga jest promjena sustava i ponašanja. Promjena sustava i aktera u njemu jedino je što može dati nekakav efekt.
Ne odugovlačite, jer ne – vrijeme ne liječi rane, to je promašena teza!
Branko Knežević
