SVIBANJ I LIPANJ 1941. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

Polazna teza: o povijesnim događajima iz bliže hrvatske državno-političke povijesti, treba znanstveno raspravljati temeljem povijesnih izvora prvog reda. U zbiljnosti preovladava osjećajno-ideološka rasprava koju vode osobe i grupe koje rovovski brane svoja gledišta. NDH je nerazdvojni dio suvremene hrvatske državne i političke povijesti koja se treba proučavati primjenom znanstvenog pristupa i metoda. Ovim se pitanjima kradom i potajno bave smjeliji hrvatski istraživači što svjedoči o zbiljskoj nadmoći pobjednika u II. svjetskom ratu, koji spriječavaju znanstveni napredak.

1. Ratna pismohrana i muzej NDH:

Nove hrvatske vlasti odlučuju o osnutku ratnog arhiva i muzeja NDH, te stoga 26. svibnja 1941., donose zakonsku odredbu o utemeljenju ovih državnih ustanova. (Vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe. Proglašene od 27. svibnja do 30. lipnja 1941. Knjiga II. ( Svezak 11.-20.), Uređuje A. Mataić, Tisak i naklada knjižare St. kugli, Zagreb, Br.2875., str. 1) s ciljem prikupljanja pisanih spomenica i predmeta koji se odnose na ratnu povijest Hrvata od najstarijih vremena do današnjeg dana i dalje. Ovo svjedoči o tome koliko je ustaška organizacija (pokret) vodila brige o zaštiti hrvatske ratne povijesti.

2. Eugen Kvaternik i dr. Ante Starčević:

Prema gledištu vođstva ustaške organizacije, E. Kvaternik i A. Starčević su idejni utemeljitelji koncepta nezavisne države Hrvatske, što se može zaključiti po tome što je 27. svibnja iste godine, donesena zakonska odredba o autorskom pravu na djela E. Kvaterika i A. Starčevića. (Isti izvor, str. 2) Jedina hrvatska politička stranka koja baštini izvornu misao navedenih političkih pisaca je Stranka prava.

3. Državno povjerensto za hranu:

Da je hrana u ratu strateška sirovina, dokaz je zakonska odredba od 30. svibnja, o osnutku Državnog povjerenstva koje je trebalo voditi poslove oko prehrane pučanstva. (Isto, str. 11) Sukladno tome, 31. svibnja je donesena zakonska odredba o prijavama i predaji viškova žitarica, kukuruza i brašna za osiguranje prehrane naroda. (Isto, str, 16-18)

4. Etnička pitanja i rasno-političko povjerenstvo:

Do sada nije napisano valjano obrazloženje o uzrocima anti-židovske politike u NDH. U hrvatskim zemljama nije postojalo tzv. židovsko pitanje premda su oduvijek prisutna u narodnim slojevima različita gledišta glede načina života Židova, gospodarske i političke moći u rukama ograničenog broja osoba židovskog podrijekla. Uzrok tome je i ljubomora onih koji su se smatrali pripadnicima hrvatskog naroda što pače ne može biti razlog njihove neravnopravnosti. 4. lipnja donesena je zakonska odredba o zaštiti naroda i arijske (europske) kulture hrvatskog naroda. (Isto, str. 40), po kojoj Židovi ne mogu utjecati na narodnu i arijsku kulturu, te im se zabranjuje sudjelovanje u sportskim, kulturnim aktivnostima kao što je književnost, novinstvo, likovna i glazbena umjetnost, kazalište i film. Dakle, u pitanju su zakonski oblici neravnopravnosti Židova. Istog dana je donesena naredba o ustrojstvu i djelokrugu rada rasnopolitičkog povjerenstva (Detaljnije vidjeti, Isto, str. 51-53), koje se bavi rasnom biologijom, rasnom politikom, rasnom higijenom odnosno eugenikom. (Isto, čl., 1, str. 51) Sve su to pitanja kojima se bavi znanstvena disciplina koja ne smije biti pod ideološkim i političkim utjecajem. Rasne i narodnosne različitosti su naravne, koje ne mogu biti opravdanje različitog političkog postupanja. Prirodno je da svaka vrsta živih bića nastoji unaprijediti vrstu te se time trebaju baviti ne političari i ideolozi već znanstvenici: biolozi, antropolozi, teolozi, liječnici, pravnici, pedagozi, povjesničari, filozofi, politolozi i drugi. Istog dana je ministar unutarnjih poslova donio naredbu o promjeni židovskih prezimena, označavanju Židova i njihovih poduzeća. (Isto, str. 54-59) Sve dozvole o promjeni prezimena, koje su bile podijeljene poslije 1. prosinca 1918., stavljaju se izvan snage. Promjena židovskih prezimena je oblik socijalnog prilagođavanja, vid zaštite života i svojine. Nove hrvatske vlasti ne priznaju zakone Kraljevine Jugoslavije pače priznaju zakone Austro-Ugarske Monarhije. Neki  Židovi su poslije 1. prosinca 1918., mijenjali prezimena kako bi se zavarao trag o židovskim korijenima u društvima u kojima su u pojedinim razdobljima jačala anti-židovska gledišta. Zakonskom odredbom je propisano da oni ne smiju nositi pseudonime, kao i hrvatske narodne boje i arijske oznake. Židovi stariji od 14 god., moraju nositi izvan stana židovsku oznaku u obliku okrugle limene pločice, promjera 5 cm (Isto, čl. 8., str. 57) žuto obojena. Od ovoga su izuzeti Židovi koji su vršili neku državnu službu, katolički svećenici, redovnici i redovnice, ako nose duhovničko odijelo, ili ako je bračni drug hrvatske narodnosti i arijskog podrijekla. 5. lipnja donesena je zakonska odredba o spriječavanju prikrivanja židovskog imetka. (Isto, str. 73-74) Dan prije je donesena naredba o utvrđivanju rasne pripadnosti državnih i samoupravnih službenika i vršitelja slobodnih akademskih zvanja. (Isto, str. 105-108) Istog dana je donesena zakonska odredba o obveznoj prijavi imetka Židova i njihovih poduzeća. (Isto, str. 75-78) Istu prijavu su dužne podnijeti osobe arijskog podrijekla, koje su u bračnoj vezi sa Židovima. Zbog toga što su neki Židovi posjedovali bogastvo, nekretnine, tvornice i poduzeća, temeljem političkih procjena, ono se moglo prevesti u državnu svojinu. Sukladno mojem motrištu a polazeći od stava da hrvatski narod nikada nije pokazivao sklonost anti-židovskih stajališta, navedene zakonske odredbe su donesene kako bi se udovoljilo političkim pritiscima njemačkih predstavnika glede državnog priznanja NDH. Države saveznice Velikog Njemačkog Reicha, kao što je NDH, su prikupljale Židove i slale na njemački zahtjev, u logore pod njemačkom upravom. U zakonskim odredbama se naglašava rasna a ne vjerska pripadnost predaka zbog češće pojave prelazaka. U uputi izjave o rasnoj pripadnosti (Isto, str. 114-115), se navodi da Mađari, Finci i Estonci pripadaju u arijske zajednice ali se razlikuju po tome što govore tzv. fino-ugrijske jezike. Arnauti (Albanci) pripadaju u europske narode kao i dijelom Turci. Ne-europskim narodima smatraju se Židovi, Cigani, Tatari, Kalmiki, Armenci, Perzijanci, Arapi, Malajci i crnci. (Isto, str. 115) Ovim pitanjima se treba baviti znanstvena zajednica a ne ideološka politika. Prema mojem motrištu, nove hrvatske (ustaške) vlasti su nepotrebno rasipale ljudske snage i materijalna sredstva na istraživanje podrijekla osoba i grupa što zahtjeva vremena i truda, mukotrpan posao koji zadire u ljudsku privatnost. Te snage, vrijeme i sredstva su se mogle racionalnije uporabiti umjesto bavljenja da li je netko i u kojem koljenu nearijac. Također je činjenica da su brojni Židovi sudjelovali u ustaškoj organizaciji, ustaškoj vlasti i pristalice države Hrvatske.

5. Hrvatski oslobodilački pokret (HOP):

Ustaški pokret je istoznačica HOP-a. 30. svibnja 1941., donesena provedbena naredba o sakupljanju i sređivanju spisa, koji se odnose na hrvatski oslobodilački pokret. (Isti izvor, str. 127-130) Prvotna odluka donesena je 2. svibnja, prema kojoj je svatko spise i drugo gradivo o HOP-u, obvezan skupljati i predavati iste državnoj pismohrani u Zagrebu, kao i pozivati sve druge činiti isto. Pri državnoj pismohrani postojao je odjel za oslobodilački pokret.

6. Prijava Srbijanaca:

Ratne prilike su nametale drugačiji odnos prema protivnicima NDH. Glavni protivnik su komunisti kao i svi oni koji posredno i neposredno sudjeluju u oružanoj pobuni. 7. lipnja je donesena naredba o dužnosti prijave Srbijanaca (Isto, str. 131-132), pod kojima se predmnijevaju građani Srbije koji borave na području NDH, koji su se doselili na područje NDH poslije 1. sijačnja 1900., kao i njihove potomke. Svi koji se nisu odazvali, smatrali su se ratnim zarobljenikom koji će biti odvedeni u zarobljeničke logore. Za predmnijevati je da se nisu svi prijavili hrvatskim vlastima te da je dio završio u takvim logorima.

7. Istočne granice NDH:

U zakonskoj odredbi donesenoj 7. lipnja 1941., (Isto, str. 140-141) utvrđuje se istočna granica NDH., polazeći od hrvatskog državnog prava i načela neprekinutosti hrvatskog narodnog područja: a) od utoka rijeke Save u Dunav uzvodnim tokom Save do ušća rijeke Drine u Savu, b) svi otoci na Drini pripadaju NDH, do utoka potoka Brusnice u Drinu istočno od sela Zemlice, i c) od utoka potoka Brusnice u Drinu teče granica NDH kopnom istočno od Drine starom granicom između Bosne i Srbije, kakva je postojala do 1908. (Čl. 1, str. 140) Sastavni dio ove odredbe je zemljopisna karta mjerila 1:200.000, koja nije pače priložena u izvoru. Ovo je povijesni izvor prve vrste koji potvrđuje da je rijeka Drina odista međaš.

8. Područje grada Zemuna :

Čini dio teritorije NDH sukladno sporazumu sa Velikim Njemačkim Reichom. Zemun ostaje do konca rata pod vojnim zaposjedanjem prijateljske njemačke vojske, (Čl. 3, str. 141) samo dok traje rat i čini sastavni dio teritorijalnog područja NDH.

9. Velike župe:

Zakonskom odredbom od 10. lipnja, uređeno je ustrojstvo velikih župa (sadašnje županije). (Isto, str. 149-152) Velika župa je državna upravna oblast na određenom državnom području na čijem čelu je veliki župan. Njegov položaj i odgovornost je istovjetna ministra.

10. Useljavanje Hrvata:

U cilju povratka iseljenih Hrvata 10. lipnja donesena je zakonska odredba o utemeljenju Povjerenstva za Hrvate povratnike iz bivše Jugoslavije iz područja koje nije pripalo NDH., (Isto, str. 157-158) s ciljem, a) održavanja veza sa Hrvatima koji žive izvan NDH, b) radi pružanja nužne zaštite i socijalne pomoći glede njihovog vraćanja u domovinu i c) da povratnicima osigura život u NDH. 24. lipnja donesena zakonska odredba o osnutku Državnog ravnateljstva za ponovu čiji zadatak je bavljenje poslovima useljavanja Hrvata, njihovog smještaja, preuzimanje i predaja posjeda i dobara iz ruku iseljenih u ruke useljenih i izseljavanja pretežito Srba, sukladno sporazumima. Radilo se o vanjskom naseljavanju i tu ne pripadaju unutarnja kretanja. Trebalo je proći 85 godina da se isto učine vlasti u RH.

11. Moć nacionalne države: hrvatski probitci

NDH je ustrojena kao nacionalna, hrvatska država čije odluke služe narodnim (hrvatskim) probicima. 9. lipnja donesena je zakonska odredba o izvlastbi zgrada u korist države, (Isto, str. 162-164) koja predviđa da svaka zgrada, vlasništvo fizičke ili pravne osobe, može biti izvlaštena, ako je to za probitak hrvatske države. 12. lipnja donesena zakonska odredba po kojoj sve tiskare zajedno sa strojevima i inventarom, zemljištem i zgradama mogu biti za državne i narodne potrebe izvlaštene u korist NDH u roku od godinu dana. (Isto, str. 175-176) 18. lipnja je odlučeno o uspostavi velike župe Sana i Luka kojom se ukida banovina Vrbaska sa sjedištem u Luki. (Isto, str. 204)

12. Vojno-politički Savez Velikog Njemačkog Carstva, Italije i Japana: NDH

Tzv. Trojni pakt je potpisan 27. rujna 1940., u Berlinu između predstavnika Italije, Japana i Njemačke. 15. lipnja 1941., u Veneciji je sastavljen zapisnik između vlade Japana, Njemačke i Italije s jedne strane i vlade Hrvatske s druge, kojim se predviđa da NDH pristupa ovom vojnom i političkom savezu. Zapisnik je napisan na talijanskom, japanskom, njemačkom i hrvatskom jeziku kao vjerodostojni, potpisano od dr. Ante Pavelića, Ciana (ministar vanjskih poslova Italije), von Ribbentropa, ministar vanjskih poslova Velikog Njemačkog Carstva i Zembei Horikiri. (Isti izvr, str. 185-186) Prema čl. 2., istog zapisnika, Hrvatski predstavnici sudjeluju u raspravi samo kada se radi o Hrvatskoj. NDH nije bila u razini velike sile već tek proglašena država zavisna od velikih sila a naročito Njemačke. To je obrazloženje zašto su ustaške vlasti pristale na donošenje tzv. rasnih odredbi, kako bi udovoljile njemačkim zahtjevima. S ovog motrišta, NDH nije bila u cjelosti samostalna država već se nalazila u politički podređenom položaju prema Njemačkoj i Italiji. Ovim se istovremeno dokazuje teza da je, kako prva tako druga obnova države Hrvatske, nedovršena i nepotpuna.

13. Njemačka etnička skupina u NDH:

Njemačka narodna skupina u NDH je izjednačena sa hrvatskom. 21. lipnja je donesena zakonska odredba o privremenom pravnom položaju „Njemačke narodne skupine u NDH“. (Isto, str. 210-212) Ona obuhvata Nijemce koji žive u Hrvatskoj, koji nisu njemački državljani, kojima se osiguravaju neograničena prava djelatnosti u političkom, kulturnom, gospodarskom i upravno-državnom. Ona ispovijeda svoju pripadnost NDH kao svojoj domovini, te su otuda ravnopravni s pripadnicima hrvatskog naroda.

14. Hrvatski pravopis:

Nove hrvatske vlasti su u prvim mjesecima uspostave države Hrvatske, veliku pažnju posvetili pitanjima hrvatskog jezika i pravopisa s ciljem njegove čistoće i iskorjenjivanja vremenom prihvaćenih srbizma. Tako je 23. lipnja donesena ministarska naredba o hrvatskom pravopisu, (Isto, str. 260-262) čiji cilj je usklađivanje Hrvatskog pravopisa sa duhom hrvatskog jezika. Prema ovoj naredbi, hrvatski pravopis se treba temeljiti na etimološkom načelu po kojem se trebalo dalje raditi na pravopisnim pravilima hrvatskog jezika. Tako se propisuje da se strane riječi pišu u izvornom obliku (Rousseau, Dumas, Goethe, Shekspeare), a da se iz poštovanja velikim slovom pišu Poglavnik, Doglavnik i Nezavisna Država Hrvataka. Propisuje se pisanje: tko, netko, nitko, svatko koja se pišu u suvremenom hrvatskom pravopisu.

15. Vlada NDH:

Najznačajnije ustanove NDH su Poglavnik i državna Vlada. 24. lipnja je donesena zakonska odredba o državnoj vladi (izvršna vlast) NDH (Isto, str. 270-282) koju sačinjavaju predsjednik vlade, podpredsjednik i ministri, koje imenuje Poglavnik. (Isto, čl., 2, str. 270) Državna vlada donosi odluke na sjednicama kojima predsjedava Poglavnik i njegov zamjenik ili predsjednik odnosno podpredsjednik vlade. Ona ostvaruje državnu upravnu vlast preko ministarstava i državnih ustanova. Predviđeno je da Poglavnik može imenovati ministre bez naslova (lisnice) s posebnim zadaćama. Po značaju, ispod ministra je državni tajnik. Odlukom Poglavnika mogu se osnovati posebna državna ravnateljstva za osobito važne poslove. Ona su nezavisna od bilo kojeg ministarstva i odgovorna su izravno predsjedništvu vlade. Ministri i državni ravnatelji (tajnici) su odgovorni Poglavniku, kojima sudi stol sedmorice u Zagrebu.

16. Suzbijanje i borba protiv širenja glasina:

Vlasti NDH su bile osjetljive prema komunističkoj propagandi i širenju glasina. Tako je 26. lipnja 1941., donesena izvanredna zakonska odredba i zapovijed, da će sve osobe i grupe koje šire glasine, biti stavljene pred prijeki sud, (Isto, str. 283-285) i svatko tko izvrši bilo kakvo nasilje (misli se na nasilje koje su vršili pripadnici partizansko-četničkog pokreta otpora) nad životom ili imovinom bilo kojeg državljanina NDH. Zadatak je ustaške organizacije i vojnice svim sredstvima to spriječavati. To se odnosi i na vrste nasilja službenih osoba. Spominju se pojedinci i grupe tzv. četnika ili ostataka srbske vojske u vremenu kada se organiziraju prvi oblici oružanog ustanka protiv NDH. Prema ovoj zapovijedi, naročito se Židovi optužuju za širenja lažnih vijesti i glasina, (Isto, str. 284) te se kao zajednica smatraju odgovornim za to. Ovo je vid službenog obrazloženja progona Židova i njihovog smještanja u zatočenička zbirališta pod vedrim nebom.

17. Ćudoredni primjer ustaše:

Prema zakonskoj odredbi o nadopuni zakonske odredbe o prijekom i pokretnom sudu od 26. lipnja (Isto, str. 287-288), ustaša je mogao biti jedino osoba časnog i besprijekornog predživota, (Isto, čl. 2, str. 287) te svatko tko je postao ustaša a ne zadovoljava ćudoredne i etičke zahtjeve privatnog života, se stavlja pred prijeki ili pokretni sud i osuđuje na smrt strijeljanjem. Misli se na način života prije 10. travnja 1941. Dakle, prema ovoj zakonskoj odredbi, ustaša je mogao biti jedino osoba ćudorednog privatnog i društvenog načina života.

18. Suzbijanje endemijskog sifilisa:

Ratovi i stanja kaosa nose opasnosti širenja spolnih bolesti. 26. lipnja je donesena zakonska odredba o osnivanju Zavoda za suzbijanje endemijskog sifilisa, sa sjedištem u Banjoj Luci. (Isto, str. 300-304) Pripadnici svih vojski na širem dinarskom krajoliku (Njemačka, Talijanska i NDH) su vojnike opskrbljivali sa zaštitnim sredstvima protiv spolnih bolesti, izuzev partizansko-četničkog pokreta, čiji pripadnici se smatraju za osnovnog širitelja sifilisa u ratnom periodu. Širenje spolne bolesti neposredno utječe na brojnu pripadnost vojske i borbenu spremnost.

19. Bosanske zanimljivosti:

Donesena je 23. lipnja naredba prema kojoj se od davnina u izvornom narodnom govoru uporabljao naziv Sarajvo a ne Sarajevo, zbog čega se ime sjedišta ove župe u govoru i pismu treba nazivati Sarajvo. (Isto, str. 324)

20. Briga ustaških vlasti za hrvatske kulturne spomenike:

Da su nove hrvatske vlasti skrbile za zaštitu kulturnih spomenika, svjedoči zakonska odredba donesena 30. lipnja o hrvatskim kulturnim spomenicima, (Isto, str. 325) u vremenu u kojem su brojna trajno uništena tokom ratnih dešavanja. Prema istoj, svi nepokretni kulturno-povijesni spomenici, povijesni, narodnoznanstveni (etnografski), graditeljski i umjetnički kao i prirodni spomenici koji imaju osobitu znanstvenu, umjetničku ili estetsku vrijednost a nalaze se na području NDH, proglašuju se narodnim kulturnim spomenicima, (Isto, čl. 1., str. 325) koji ne mogu biti predmetom privatno-pravnog prometa. Za predmnijevati je da su mnogi kulturni spomenici koji predstavljaju vid materijalne baštine Hrvata u razdoblju 1941-1945. namjerno uništeni (crkve, samostani, spomenici i sl.) kako bi se izbrisao trag Hrvata. Ova zakonska odredba s druge strane govori o civilizacijskoj naravi hrvatskih vlasti s ciljem zaštite materijalnih i nematerijalnih kulturih spomenika koji svjedoče da su Hrvati starosjeditelji na širem dinarskom krajobrazu. Istovremeno, ljudski život je koštao koliko jedan naboj.

Dr.sc. Ivica Ivo Josipović