By Što prvo pomislimo na spomen Istre? Svakako, da se radi o dragulju u Hrvatskoj. Prekrasno more, plaže, okoliš, obronci Učke i Ćićarije. Ukusna hrana s bogatom turističkom ponudom ali jednako tako i istom takvom tradicijom. ‘Krasna zemljo Istro mila’ sa stihovima ‘dome roda hrvatskoga’……. da to je službena himna najzapadnije županije u Hrvatskoj. Radi se o Istarskoj Županiji. Ali ima svako lice i svoje naličje kako se u našem hrvatskom narodu veli. Pa hajdemo malo više se s time pozabaviti.
Je li baš sve tako “lijepo”
Dobro pitanje koje traži odgovor. A odgovor je da gledajući politički uopće nije lijepo nego čak jako ružno. Upravo tako. I ružno pa i odvratno da prostimo na izrazu. A za to je najviše zaslužan IDS i ostala jugonostalgičarska i antihrvatska bulumenta. Stalno forsiraju “istrijanstvo”, tzv. multietničnost Istre premda po posljednjem popisu Hrvati čine više od 78% stanovništva. Zanimljivo kako se primjerice niti približno ne ističe u tolikoj mjeri multietničnost jedne Autonomne Pokrajine Vojvodina u kojoj oko 1/3 ukupnog stanovništva čine nesrpski narodi (nacije) među kojima su i Hrvati. Također su općine Piran, Izola, Ankaran, Koper također u Istri samo s druge strane državne granice znatno više multinacionalne od Istarske Županije u Hrvatskoj ali se to tamo toliko ne ističe niti u tragovima. Pa da kao primjere navedemo i jednu Boku kotorsku, SZ i Z današnje Sjeverne Makedonije, Timočku ili Vlašku krajinu (prozvanu i zapadnom provincijom Narodne Republike Kine zbog kineske rudarske kompanije ZiJin Mining), Preševsku dolinu, bivši Novopazarski sandžak, Šopluk u južnom Pomoravlju, sjever Republike Kosovo, Južni Tirol (Alto Adige), Friuli-Giullia-Venezia (Julijska krajina), pojedine županije u današnjoj Mađarskoj u kojima su i brojne hrvatske samouprave, Transilvaniju (Erdelj), pojedine regije u Bugarskoj, Epir i Janinu te Egejsku Makedoniju u Grčkoj, Kataloniju i dr. Sva nabrojana područja su daleko etnički i kulturalno heterogenija od najzapadnije županije u Hrvatskoj pa se daleko manje ističe ta njihova raznorodnost. Pa zašto onda toliko pompe oko toga u IŽ? Čemu? Kome je to u interesu? Hrvatskoj? Hrvatima? Čestitim građanima u Hrvatskoj? Nikome! Osim onih koji parazitiraju na jugonostalgiji i stalnom umjetnom i besmislenom antagoniziranju s ostatkom Hrvatske. Zašto? Pa zato jer je izazivanje tenzija smisao i cilj njihove politike. To je bivša država s KOS-om u amanet ostavila Hrvatima. Nažalost. Primjer je i prvoga istarskoga župana u samostalnoj Hrvatskoj gosp. Luciana rođenoga Bilić koji je 1990. nakon demokratskih promjena talijanizirao svoje vrijeme u Delbianco. Bilo je još takvih slučajeva,nažalost!
Bestidnost IDS-a i ljevice
Naime, IDS je od samoga početka protuhrvatska ali i jugonostalgičarska te italofilska stranka. 1997. su donijeli Statut Istarske županije koji je ocijenjen protuustavnim 1997. Samo dvije godine ranije i to prije VRO ‘Bljesak’ i ‘Oluja’ je bio održan “Sabor Istrijana” 1995. na kojemu su jedni skandirali “Istra” a drugi ‘Hrvatska’! Znači podjele, ali od koga? Ne valjda od onih koji su skandirali ‘Hrvatska, Hrvatska’ nego “Istra, Istra”! Pa isto tako valja reći da su u gradu Puli dočekali neofašističkog predstavnika s velikom uviđavnošću. Pa kada su “esuli” paradirali Pulom sa svojom nekom zastavom. Ali su im stalno puna usta hrvatskih ‘fašišta’ koji se pozdravljaju između ostalog i pozdravom Za Dom Spremni za koji su u svojim glavama umislili da je “fašistički”. S jedne strane stalno prozivaju hrvatske desničare zbog nepostojeće prodaje Ante Pavelića i NDH ne znamo kome ali s druge strane se ulizuju onima s zapadne obale Jadrana stalno se grozeći hrvatskom narodu nekakvom Italijom i potpuno izfantaziranim joj “pravima” na bilo što hrvatsko. Kakve li samo besramnosti! Od balkanskog licemjernog besramlja oslobodi nas Gospode!
Istarski “regionalizam” te istarske “posebnosti”
Zanimljivo kako IDS ali i ljevica u Hrvatskoj stalno ističu Istru odn. IŽ kao “svijetli” primjer u Hrvatskoj. Zbog čega? Zbog navodne “velike” multikulturalnosti, “tolerancije”, “otvorenosti”, “progresivnosti” i tzv. demokratičnosti. Malo šjutra kako bi se reklo u Crnoj Gori iliti ‘Crvenoj Hrvatskoj’. Ako je politika IDS-a svijetao primjer ne samo za Istarsku županiju nego i za ostatak Hrvatske zašto onda isti taj IDS ne promiče iste te “vrijednosti” u dijelovima Istre koji su s druge strane državne granice Republike Hrvatske kao npr. u općinama Piran, Izola, Ankaran, Koper (Capodistria, Kopar), djelomično općine Hrpelje-Kozina te Ilirska Bistrica (južna Primorska) ali i u Milju (Muggia) te San Dolingo della Valle (Dolina) s talijanske strane granice? Zašto IDS u tim područjima maloprije spomenutim općinama i naseljima Istre nema svoje ogranke ili podružnice? Zašto IDS tamo ne izlazi na izbore? Ako su IDS-ov program i ideologija nešto dobro pa zašto onda ta stranka nema u spomenutim jedinicama lokalne samouprave i naseljima vlast na lokalnom nivou? Zašto IDS nije prisutan u Skupštini (Parlamentu) Slovenije te Talijanske Republike (službeni naziv talijanske države)? Zašto IDS u Piranu, Kopru, Izoli, Ankaranu, Ilirskoj Bistrici, Hrpelje-Kozini nema svoje župane i druge pročelnike (načelnike općine i općinska tijela)? Zašto u Milju (Muggia) te San Dolingo della Valle (Dolina) njihovi prvi građani nisu iz redova IDS-a? Pa kada IDS u svom grbu ima tri koze koje simboliziraju dijelove Istre u tri države (najveći u Hrvatskoj ali manji dijelovi i u R. Slov. i Tal. Rep.)? IDS se “kune” i u dijelove Istre van granica Hrvatske pa zašto onda u tim dijelovima Istre se model iz Istarske Županije u Hrvatskoj ne prenosi ili “izvozi”? Valjda bi se model IDS-a prvo trebao preslikati na prostor između Pirana i Trsta te Sežane u Istri umjesto u ostatku Hrvatske! Nije li tako? Ili zašto u slov. i tal. dijelu Istre ne bi bile njihove posebne istarske stranke poput IDS-a u Hrvatskoj? Zašto se ovakva pitanja ne postavljaju? Čemu šutnja? Možda zato jer sve te “velike” riječi o modelu IDS-a kao “svijetlom” primjeru za IŽ i ostatak Hrvatske su samo ‘šarena laža’ a u pozadini je kosovsko-udbaška igra rastakanja Hrvatske i lomljenje jedinstva hrvatskoga naroda? Zna se ukoliko se žele skriti ‘neprijatni’ mirisi onda se tim više stavlja parfema. Isti je slučaj s IDS-ovim pričama i stajanjem ljevice uz njegov bok. Uz potporu (pro)beogradskih elemenata koji su nam itekako poznati još odavno. Davno prije IDS-a i samostalne države Hrvatske. A zna se da je u Puli bilo jako mnogo vojnih časnika bivše JNA (sva tri roda vojske) i da je u tom gradu bilo i zamjetno mješovitih brakova. A djeca iz njih su ponikla u jugoslavenstvu i to su zadržali do danas. I time su ‘trn u tijelu’ ili ‘trn u oku’ samostalnoj Hrvatskoj. A iz takvoga miljea obojanog bivšom JNA su uglavnom i članovi ‘vrhuški’ IDS-a poput Borisa Miletića (župana IŽ) čiji je otac bio časnik JVZ i PVO (u sklopu JNA) na aerodromu ‘Muzil’ te koji je dao minirati isti u vrijeme Domovinsko-oslobodilačkog Rata. Pa Ivan Pauletta (izvorno Pauletić) koji je 1998. napisao “Terra Istra” koja je bila uperena direktno protiv Republike Hrvatske ali je taj dokument odbačen i od samoga IDS-a. Bogu hvala! Bio je pokušaj oko 2000ih za ‘referendum’ o autonomiji Istre tj. IŽ ali je i to odbačeno. Bogu hvala! Nije prošlo. Na svu sreću! No nažalost, Statut IŽ koji je ’97 proglašen neustavnim je 2000 od nove trećesiječanjske vlasti odobren. Njime se Hrvate naziva ‘autohtonom zajednicom’. IŽ se definira ‘multietničkom, multikulturalnom, multijezičnom i multikonfesionalnom’. A u njoj živi cca 80% Hrvata po posljednjem popisu!
Valja pripomenuti da je prijedlog IDS-a o “Euroregiji Istri” službena Ljubljana odbacila proglašavajući ga sredstvom uperenim protiv teritorijalnog integriteta i cjelovitosti Republike Slovenije. Pa time je i Hrvatska toga ostala pošteđena. Ali zaslugom službene Ljubljane ali ne i službenog Zagreba. E to je ono grozomorno i zastrašujuće!
Kako nakraj sa svime timeDa bismo izišli nakraj sa svim tim valja nam stalno ponavljati da hrvatski narod u današnjoj Sloveniji mora riješiti svoj status. A to je da Hrvati u njoj budu priznati posebnim nacionalnim entitetom poput tamošnjih Mađara i Talijana s identičnim pravima uključujući i ona jezična u smislu da hrvatski jezik u Beloj krajini, Prekmurju, istarskom dijelu Primorske i još jednoj tamošnjoj regiji u kojima su Hrvati autohton narod bude priznat službenim. I da se Hrvati očuvaju od asimilacije u tamošnji većinski narod. Prema najnovijem izvješću CIA-e u današnjoj Sloveniji živi najmanje 100 000 Hrvata. I njihovo priznanje u toj zemlji je i vraćanje duga bleiburškim žrtvama i ‘hudih jama’ poput Twznog i sl. U suprotnom ih prepuštamo ‘tihom Bleiburgu’ i sudjelujemo u ‘beskrvnom’ zločinu nad vlastitim narodom (nacijom). Isto nam je ishoditi i za Hrvate u Republici Kosovo i Republici Sjevernoj Makedoniji. Od 40 000 Hrvata nacionalno tako izjašnjenih (popis 2002.) jedno 60 000 ih je hrvatski nazvalo materinjim jezikom. A obično s manjinskim narodom bude obratna situacija. Idući popisi u SLO su bez rubrike narodnost/nacionalnost jer je postotak neslovenskih naroda toliko povećan da je službena Ljubljana u strahu pa primjenjuje nove popisne ‘prikrivajuće’ činjenice. Budući su Slovenci priznati nacionalnom manjinom u Hrvatskoj, BiH i Srbiji s AP Vojvodinom onda treba biti i obratno a nije. Ali treba izrealizirati da upravo bude recipročno. To su teme i narativi s kojima trebamo ići u javnost i jednostavno ih nametati javnom diskursu. Tada sve ove ‘ispraznice’ IDS-a i ljevice padaju u iščeznuće.
Koje metode primjenjivati kontra IDS-a i ljevice
Metode su politička i promičbena aktivnost (pro)hrvatskih snaga. Uz konstantna prozivanja IDS-a i ljevice pitanjima zašto te ideje ne plasiraju u dijelovima Istre van granica Hrvatske. Zatim, zašto nema IDS-ovih podružnica i ogranaka u istim tim područjima! Zašto nema stranaka ‘dvojnica’ IDS-a i slov. i tal. dijelu Istre? Zašto IDS ili neka njemu slična stranka ne sudjeluje na izborima u dijelovima Istre van granica Hrvatske? Zašto IDS ili njemu slične snage u tim područjima između Pirana i Trsta te Sežane nisu na vlasti niti sudjeluju u njoj? Zašto se ne govori i ne ističe multietničnost, multikulturalnost, multijezičnost i multikonfesionalnost slov. i tal. dijela Istre koji su to kudikamo više od Istarske Županije u Hrvatskoj? Zašto mnogi ljudi i van Hrvatske pa i bivše Jugoslavije znaju za Istru u Hrvatskoj ali ne i za dijelove današnje Slovenije i Italije koji su također Istra tj. zovu se Istrom? Zašto praktički svi u Puli i Umagu u Hrvatskoj znaju da su njihovi gradovi u Istri ali to isto velika većina stanovnika Kopra ili pak Izole kao i Pirana ili pak Milja (Muggia) ne zna za svoja naselja odn. gradove? Zašto mi stalno slušamo ‘da probi uši’ kako se za stanovnike Istarske Županije u zapadnoj Hrvatskoj govori “Istrijani” (mada bi trebalo to zvučati kao ‘Istrani’) dok kada kažemo nekome u Kopru ili Ankaranu ili pak Kozini da je on/a iz Istre ili ‘Istrijan/ka’ čudom se čude? Tako imamo situaciju da u slov. dijelu Istre (južna Primorska) ima facebook grupa koja mora “dokazivati” da je taj dio “Primorske” Istra a ne nekakva “Obala” ili već što! A u Hrvatskoj i ‘ptice na grani’ i ‘žabe u močvari’ znaju da je Istra (Istarska Županija) najzapadniji dio Hrvatske! Zašto bi Pula u Hrvatskoj bila više Istra od jednoga Kopra u SLO ili Milja (Muggia) u Talijanskoj Rep.? Zašto bi Labin u Hrvatskoj bio ‘istarskiji’ ili “istrijanskiji” od Pirana u slov. dijelu Istre ili Milja (Muggia) odn. Doline (San Doligo della Valle) s talijanske strane državne granice? Po kojoj bi to logici Hrvati i hrvatski građani u hrvatskom dijelu Istre trebali “njegovati” ‘istarski’ identitet za razliku od onih u slovenskom i talijanskom dijelu Istre? Zašto “istrijanstvo” kao treba u Hrvatskoj ali i dijelovima Istre van Hrvatske ne treba? Kako to da je model Istre (IŽ) po mjeri IDS-a dobar za nju i ostatak Hrvatske ali ne i za obale sjeverno od Piranskog zealjeva (Savudrijska vala) te Koparskoga i Miljskoga zaljeva te na potezu od Jelšana preko Ilirske Bistrice pa do Kozine prema Sežani? Ili ono što je dobro za Istarsku Županiju i ostatak Hrvatske mora biti dobro i za slov. i tal. dio Istre ili ako to nije dobro za dijelove Istre van granica Hrvatske onda sigurno nije dobro ni za Istru koja je unutar granica Hrvatske! Nema tu nešto između. Nema tu govora o nekakvim dvostrukim kriterijima! Ako nešto nije dobro za Sloveniju i Italiju nije ni za Hrvatsku i obratno. Ne može biti nešto dobro za Hrvatsku a loše za Sloveniju i Italiju ili obratno! Stalno to ponavljajmo!!!
P.S. Izgleda da se proporcionalno “Istrijanima” po narodnosti najviše izjašnjavaju etnički iz redova ‘srpske’ i ‘bošnjačke’ manjine. Pa ako hoće neka im je ali mi Hrvati se klonimo njihovoga primjera u velikom luku i izjašnjavajmo se po narodnosti/nacionalnosti Hrvatima.
TOČKA!!!
P.S. Glede talijanskog iredentizma stalno nam valja naglašavati i pravo Hrvatske na Trst (Trst je naš!) ali i Belu krajinu i Prekmurje glede slovenskih ultranacionalista.
Trst-Istra-Gorica-Rijeka je bila hrvatska organizacija za povratak tih prostora Hrvatskoj nakon Rapalskog ugovora 1920. tj. između dvaju svjetskih ratova. Vladimir Gortan je Hrvat, član TIGR-a koji je zarad ideala strijeljan od talijanskih fašista. Velebitski ustanak od 1932. je događaj kad ustaše Hrvati (pravaši članovi U-HRO-a s pristašama) poput pravih antifašista protiv velikosrpske profašističke kamarile
Proštinska buna iz veljače 1921. i “Labinska Republika” iz ožujka 1921. su okosnice antifašizma u Hrvata umjesto 22.lipnja 1941. i preobučenih bivših četnika u partizane (krivci za bleiburšku tragediju).
NDH je peoglasila 9.9.1943. povratak svih prostora Hrvatskoj predanih Italiji od 1920. pa nadalje do 1941. ZAVNOH je to isto proglasio 13.9.1943. a AVNOJ tek u studenom iste godine. Božo Milanović i hrvatsko svećenstvo Istre je čak možda i zaslužnije od Tita i partizana za današnje granice Hrvatske na zapadu. Te istine se moraju znati. Jer ako ne znaš što je bilo reći će ti i ovaj članak……..
Josip Žgela
