By - Odgoj profesora na Akademili likovnih umjetnosti:
Obrazovna mjerila za nastavnike i profesore srednjih, građanskih i učiteljskih škola su u NDH bila stroga, kako glede pismenog tako usmenog izpita. Ministarstvo narodne prosvjete je 9. lipnja 1943. godine donijelo Naredbu o izpitnom redu slušača Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, podpisanu od ministra dr. Mile Starčevića. (Detaljnije vidjeti; Nezavisna Država Hvatska: Zakoni, zakonski propisi i naredbe proglašene od 9. lipnja do 14. srpnja 1943. Knjiga XXXIII.(Svezak 321.-330.) Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare st. kugli, Zagreb 1943., Br. 3435, str. 15-24) Prema Naredbi, polaznici u Odjelu za nastavnike Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, polažu predizpite, godišnje izpite i doplomski izpit. Predizpiti se polažu iz hrvatskog jezika kao nastavnog jezika i iz jednog stranog živog jezika. (Isti izvor, čl. 1., str. 15) Predizpitom iz hrvatskog jezika mora polaznik pokazati, da pravilno govori i piše i da poznaje glavnije pravila pravopisa i gramatike. (Isto, čl. 4., str. 16) Mora zadovoljiti u oba dijela godišnji izpit iz pedagogijske skupine predmeta koji se polaže iz građe, propisane nastavnim programom Odjela za nastavnike. (Isto, čl. 12., str 18) Prema naredbi, praktični zadatak u obliku ustmenog rada trajao je pet sati a narodnog dana polaznik je trebao napisati metodički prikaz zadatka u trajanju od pet sati. (Isti izvor, čl. 23., str. 22) Polaznici koji su zadovoljili potrebe uvjete, dobivali su diplomu koja glasi: „ Nezavisna Država Hrvatska, Akademija likovnih umjetnosti u Zagrebu koja svjedoči…položio diplomski izpit u ovoj Akademiji, u Odsjeku za nastavnike, te time stekao visokoškolsku fakultetsku naobrazbu i pravo naslova profesora“. (Isti izvor. str. 23) Dakle jedino obrazovane osobe mogu odgajati i obrazovati školsku mladež. Od presudne važnosti je temeljito poznavanje hrvatskog jezika i pravopisa kao i poznavanje hrvatske nacionalne povijesti za odgoj novih naraštaja.
- Zatvaranje njemačke pučke škole u Vrbovcu:
Ministarstvo narodne prosvjete je 2. lipnja 1943. godine donijelo Naredbu o zatvaranju njemačke pučke škole u Vrbovcu (samoupravne obćine Odžak, napomena I.I.J.), kotar Gradačac, velike župe Posavje. Ovo svjedoči da je u ovom dijelu velike župe Posavje sa sjedištem u Brodu na Savi (stariji naziv je Usora, nap. I.I.J.) živjela njemačka narodna skupina koja je prema zakonskim odredbama, posjedovala vlastitu pučku školu u Vrbovcu koja je zbog nedostatka potrebnog broja njemačke djece ili drugih razloga, zatvorena. U ovom periodu veliki župan velike župe Posavje je Omerović. Ime nije navedeno. (Isti izvor, str. 53)
- Sporazum o imovinsko-pravnom razrešenju bivše jugoslavenske države:
Objava Ministarstva vanjskih poslova o podpisivanju Sporazuma o imovinsko-pravnom razrješenju bivše jugoslavenske države data je 10. svibnja 1943. godine. Dana 22. srpnja 1942. godine podpisali su u Berlinu opunomoćenici Nezavisne Države Hrvatske, Njemačkog Reicha, Kraljevine Italije, Carevine Bugarske i Kraljevine Mađarske, sporazum o imovinsko-pravnom razrješenju bivše jugoslavenske države i o nekim drugim financialnim pitanjima. (Isti izvor, str. 69-70) Sporazum je podpisan od svih ugovornih država a s hrvatske strane je sporazum podpisao dr. Mile Budak, ministar vanjskih poslova. Prema članku 21. Sporazum stupa na snagu, čim se sve ratifikacione izjave polože u Ministarstvo vanjskih poslova u Berlinu, te će sporazum stupiti na snagu od 21. travnja 1943. (Detaljnije o sporazumu vidjeti, isti izvor, str. 71-84)
U uvodnom dijelu Sporazuma stoji: „Budući da je kraljevina Jugoslavija prestala postojati, sklopile su… „ (Isti izvor, str. 71) „Države sticateljice“ odnosno nasljednice Kraljevine Jugoslavije su Njemački Reich, Italija (uključujući Albaniju i Crnu Goru), Mađarska, Bugarska, Hrvatska i Srbija, (Isti izvor, str. 71) a posljednja zastupana po njemačkim vlastima (Uvodne odredbe sporazuma, str. 72) što znači da Srbija nije bila u posjedu državnog suvereniteta već je imala de facto položaj njemačkog protektorata. Vlasništvo bivše jugoslavenske države odnosno Kraljevine Jugoslavije, i njezinih banovina, time postaje vlasništvo navedenih država sticateljica (nasljednica). (Isto, čl. 1., str. 72) Svaka država sticateljica (Njemačka, Italija, Bugarska, Mađarska, Hrvatska i Srbija) se obvezuje pridonijeti stanoviti doprinos za podmirenje ugovornih osoba bivše jugoslavenske države. (Isto, čl. 5., str. 74) Udjel Hrvatske države u vanjskom dugu bivše jugoslavenske države iznosi 42% a Srbije 29%. (Isto, str. 75) U pogledu bivše jugoslavenske Narodne banke vrši se razrješenje između država sticateljica i postupak je utvrđen posebnim zapisnikom. (Isto, čl. 16., str. 82) S hrvatske strane sporazum je podpisao dr. Milutin Stražnicky.
Sastavni dio ovog Sporazuma je Zapisnik o podpisivanju (Isto, str. 85-90) prema kojem je za primjenu ovog sporazuma područje Njemačkog Reicha koje uključuje i Češko – Moravski Protektorat, Elzas, Lotringija i Luksemburg. (Isti izvor, str. 85) S pravne strane, Slovenija je bila područje pod njemačkom okupacijom. Ovome pripada i Zapisnik o likvidaciji jugoslavenske Narodne banke. (Isto, str. 85-88) Ovo je jedan od dokaza da u razdoblju II. svjetskog rata Kraljevina Jugoslavije nije de facto niti de jure, postojala već je ukinuta i rastavljena na dijelove koji su pripali državama sticateljicama, uključujući državu Hrvatsku kojoj su pripali dijelovi bivše jugoslavenske države po povijesnom, narodnosnom i teritorijalnom načelu. Ostatak teritorija kraljevine Jugoslavije podijeljen je između Njemačke, Italije, Bugarske i Mađarske. Dakle, s pravne strane gledano, NDH je najznačajnija država sticateljica bivše jugoslavenske države.
- Ured za kolonizaciju u Hrvatskoj Mitrovici:
Okružnicom broj 19, određeno je da se naziv Pokretog ureda za kolonizaciju u Hrvatskoj Mitrovici mienja u naziv Ured za kolonizaciju Hrvatska Mitrovica. (Isto, str. 102)
- Hrvatsko – slovački međudržavni odnosi:
Ministarstvo vanjskih poslova je 28. svibnja 1943. godine dalo Objavu o ratifikaciji ugovora između Nezavisne Države Hrvatske i Slovačke Republike o uređenju uzajamnih građansko-pravnih odnosa od 9. lipnja 1942. godine. Dana 9. lipnja 1942., podpisali su u Bratislavi opunomoćenici Nezavisne Države Hrvatske i Slovačke Republike ugovor o uređenju uzajamnih građansko-pravnih odnosa i zaključni zapisnik. Ugovor je ratificiran (Isto, str. 162-187) i stupio na snagu 11. srpnja 1943. (Isti izvor, str. 161, detaljnije vidjeti, str. 188-190)
- Uloga državnih ustanova u prehrani pučanstva:
Iz razumljivih razloga građanskog rata između legalnih oružanih snaga NDH i odmetničkih (partizansko-četnički pokret) oružanih grupacija, država je imala ključnu ulogu u poljodjelstvu i raspodjeli prehrambenih proizvoda. Zakonska odredba o stavljanju žitarica, kukuruza, mahunastih plodova i krumpira pod monopolnu razpolažbu države kao i zaštiti pobiranja, spremanja i preradbe poljodjelskih proizvoda i o kažnjavanju čina proti sigurnosti prehrane pučanstva i pripadnika oružanih snaga, donesena je 26. lipnja 1943. godine. (Isto, str. 206-216)
Sve državne i samoupravne oblasti i ustanove, uključujući i postrojbe oružanih snaga, sve pravne osobe javnog i privatnog prava, sve naravne osobe, dužne su držati se ove zakonske odredbe (Isto, čl. 6., str. 208) što svjedoči o značaju Ministarstva narodnog gospodarstva u državnoj vladi i državnom probitku o prehrani, kao i širokim nadležnostima ministra narodnog gospodarstva. Svaki odpor izvršavanju dužnosti predaje poljodjelskih proizvoda, te zlonamjerni čini i propusti upereni proti sigurnosti prehrane, napose smetnje i osujećivanje poljodjelskih radova, neovlašteno oduzimanje, oštećenje, uništavanje i paljenje usjeva (čini koje su vršile odmetničke oružane grupe, napom. I.I.J.), stavljaju se u nadležnost suđenja pokretnog priekog suda. (Isto, čl. 15. str. 214-215) To uključuje „Obavješćivanje neprijatelja i odmetnika, sporazumijevanje s njima ili davanje ovima bilo kakve pomoći u činima osujećivanja narodne prehrane…“ (Isti izvor, str. 215) Zakonska odredba je su-podpisana od strane dr. Ljudevita Šolca, zamjenika državnog prabilježnika – čuvara državnog pečata – državni viećnik.
- Djelokrug rada Državnog vieća i Ureda Državnog vieća:
Odredba o djelokrugu Državnog vieća i Ureda Državnog vieća, donesena je 2. srpnja 1943. godine, prema kojoj je Državno vieće savjetodavna ustanova Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske, koja prati cjelokupni razvitak državnog života i prilika, koje vladaju u državi, te podnosi svoje obrazloženo mišljnje Poglavniku (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 277-283) o načinu i sredstvima, kako bi se zaštitili i unaprijedili probitci države. (Isto, čl. 1., str. 277) Državno vieće obavlja poslove svog djelokruga pod vođstvom Državnog prabilježnika ili protunatora, u skupnim i u odbornim sjednicam viećnika Državnog vieća i u Uredu Državnog vieća. (Isti izvor, čl. 2., str. 278) Ante Mataić je jedan od viećnika Državnog vieća.
Ured Državnog vieća sačinjavaju: pročelnik, ureda i potreban broj perodavnih, uredskih i pomoćnih službenika. (Isto, čl. 7., str. 279) Državni prabilježnik odlučuje koji se predmeti rješavaju sudjelovanjem državnih viećnika na skupnim ili odborskim sjednicama. (Isto, čl. 9., str. 280) Viećanje Državnog vieća je tajno a rješenja Državnog vieća su službena tajna. (Isto, čl. 15., str. 282) Dakle, Državno vieće i njegov Ured su predstavljali savjetodavnu ustanovu, kojom je upravljao državni prabilježnik odnosno protonator vođen narodnim i državnim probitcima, državnoj vladi i Poglavniku NDH u kojem su razmatrana i predlagana rješenja određenih pitanja o kojima je odlučivao Poglavnik odnosno državna Vlada.
- Hrvatska odlikovanja:
Županstvo pri Poglavniku NDH, Ured za odlikovanja je 1. lipnja 1943. godine, uputilo Okružnicu o redoslijedu hrvatskih odlikovanja, koja se nadopunjuje pod brojem: 42. Pozlaćena Ranjenička kolajna, 43. Željezna Ranjenička kolajna. (Isti izvor, str. 289)
- Bugarska ratna spomen kolajna:
Boris III., car Bugara je odredbom od 9. prosinca 1933. godine osnovao Bugarsku Spomen-kolajnu za rat 1915. do 1918. godine. Pravo na Spomen – kolajnu imaju i pripadnici bivših savezničkih vojski Njemačke i Austro – Ugarske a prema tome i veliki broj hrvatskih vojnika. (Isto, str. 290-291) Poglavnik je dozvolio, da se ove bugarske spomen – kolajne mogu podjeljivati državljanima NDH.
- Razpolaganje pripadnicima oružničtva:
Odredbom Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske od 3. srpnja 1943. godine, stavljaju se do daljnje odredbe, svi pripadnici oružničtva, rizničke straže, svi lugari, poljari i čuvari lovišta, svi pripadnici redarstvenih i obćinskih straža, na razpolaganje velikim županima, kojima Ministarstvo unutarnjih poslova to stavlja u dužnost. (Isto, str. 292) U ovom razdoblju se sve više osjećaju negativni utjecaji djelovanja odmetničkih oružanih grupa zbog čega se sve postrojbe hrvatskih oružanih snaga, uporabljaju za spriječavanje ovakvog djelovanja kao osnovni narodni i državni pribitak.
- Pravo vojničkog zvanja na hranu:
Zakonska odredba o pravu osoba vojničkog zvanja na hranu, donesena je 6. srpnja 1943., prema kojoj sve osobe djelatnog stališa vojničkog zvanja i osobe pričuvnog i umirovljenog stališa vojničkog zvanja u djelatnoj službi oružanih snaga NDH, imaju za sebe pravo na hranu u količini momčadskog obroka. (Isto, str. 301) Odista je hrana u ovom razdoblju predstavljala stratešku prednost ili slabost jer gladna vojska ne može ratovati za probitke države a gladan narod je nezadovoljan državnom politikom.
- Ministarstvo skrbi za postradale krajeve:
Ministar skrbi je 2. srpnja 1943. godine donio Naredbu o privremenom ustrojstvu područne službe. (Detaljnije vidjeti, isti izvor, str. 312-317) Ministar skrbi za postradale krajeve u ovom razdoblju je bio dr. Alajbegović. Do ustrojstva stalnih ureda, koji će djelovati kao izvršne ustanove Ministarstva skrbi za postradale krajeve, službu će obavljati povjerenici. (Isti izvor, čl. 1., str. 312)
Sjedište župskog povjerenika nalazi se prema ovoj naredbi, u sjedištu velike župe a kotarskog povjerenika u sjedištu kotarske oblasti. (Isto, čl. 2., str. 312) Župski i kotarski povjerenici su izvršne ustanove Ministarstva skrbi za postradale krajeve. (Isto, čl. 3., str. 313) Dakle, nove hrvatske državne i samoupravne oblasti su se sredinom 1943. godine suočavali sa krupnim preprekama glede djelovanja odmetničkih oružanih grupacija, velikim brojem izbjeglica i prognanika kao i porušenim i spaljenim područjima u kojima su državne oblasti NDH nastojale obnoviti svakodnevni život. Širenje lažnih vijesti, straha, nesigurnosti i nepovjerenja prema hrvatskim oblastima, su ciljevi vođstva partizanskog pokreta u ovom periodu, a najučinkovitije sredstvo je uništavanje državne i privatne imovine odnosno privlačenje na partizansku stranu nesigurnih i prestrašenih, što se i dogodilo. Vlasti Nezavisne Države Hrvatske nisu mogle učinkovito voditi borbu na dvije bojišnice, unutarnjem i vanjskom planu, naročito onda kada su Engleska i USA odlučile iz vlastitih geo-političkih prednosti, vojno, materijalno i politički podržati Titov partizanski pokret.
Dr. sc. Ivica Ivo Josipović
