SRPANJ 1941. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ:

Polazna teza: pitanjima Nezavisne Države Hrvatske (u daljoj slovnici NDH) mnogi se bave površno, nekritički, isključivo, ideološki temeljem nekritički preuzetih vijesti od drugih. Malobrojni poznaju predmet, njihovi glasovi su slabi i teško dopiru do šire javnosti. Ne postoji znanstvena kritika ustaškog pokreta i NDH već preovladava ideološko negiranje prava hrvatske nacije na obnovu starije države. Službena hrvatska historiografija također navedenim pitanjima pristupa sa ideološkog motrišta kada postojanje države Hrvatske poistovjećuje sa osobom A. Pavelića i ustaškog pokreta, zanemarujući dugoročne i povijesne probitke hrvatskog puka jer je prva obnova države Hrvatske prethodila drugoj.

1. Stavljanje izvan snage zakona Kraljevine Jugoslavije:

Prvog srpnja 1941., donesena je zakonska odredba o raspuštenim sokolskim društvima bivše države. Osnutkom NDH, stavljeni su izvan snage Ustav Kraljevine Jugoslavije kao i svi zakoni na kojima je ona počivala, koji su u protuslovlju sa mišlju i ustrojstvom države Hrvatske. 24. lipnja donesena je zakonska odredba po kojoj je sva pokretna i nepokretna imovina Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije proglašena vlasništvom NDH. (Vidjeti: Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe, Proglašene od 1. do 31. srpnja 1941., Knjiga III (Svezak 21.-30.). Uređuje: A. Mataić, Tisak i naklada knjižare St. Kugli, Zagreb, br. 2902. Izvor: sistory.si/cdn/publikacije/37000-38000/37517; Čl. 2, str. 1-2) Prema gledištu ustaškog vođstva, Sokol je u vrijeme Kraljevine Jugoslavije bio anti-hrvatski ustrojen, što je historiografski neupitna činjenica.

2. Upravna politika hrvatskih vlasti:
3. lipnja donesena je zakonska odluka o osnivanju kotara Karlobag sa sjedištem u Karlobagu. (Isti izvor, str. 4) Nove hrvatske (ustaške) vlasti značajnu pažnju su poklonile upravnoj re-organizaciji NDH, kroz spajanja kotara i osnivanja novih. Istog dana donesena zakonska odredba o berivima (povlasticama) svih službenika i umirovljenika u NDH (Isto, str. 5-7), budući je učinkovitost državnih ustanova ovisila i o radu državnih službenika. Određeno je 8-satno radno vrijeme i to od 8 do 13 i 16 do 19 sati. Subotom se radilo od 8 do 14 sati. (Isto, čl. 3, str. 6) Nove hrvatske vlasti su stavile izvan snage sve zakone bivše države i prihvatile se velikog i zahtjevnog zadatka izrade novih sukladno prirodi prve obnovljene države Hrvatske. Posao nije dovršen zbog kratkoće vremena, unutarnjih i vanjskih prilika II. svjetskog rata na širem dinarsko-hrvatskom krajoliku. Otuda su na cijeni bili pravnici, odvjetnici i iskusni državni službenici, naročito iz redova Ustaškog pokreta. 29. lipnja data je objava o početku poslovanja Velike župe Lašva i Glaž u Travniku, (Isto, str. 32) koja je počela sa poslovanjem 20. lipnja. Veliki župan je bio dr. Nikola Tusun (1899.-1945.). (Isto, str. 32) Istog dana proglašena je objava o početku poslovanja Velike župe Modruš u Ogulinu. (Isto, str. 33) 2. srpnja donesena zakonska odredba (zakon od 95 članova) o državnom zastupništvu, koje se opisuje kao samostalna ustanova državne riznice koja štiti pravne probitke NDH. (Isto, čl. 1, str. 34) Pravna mišljenja državnog zastupništva nisu obvezatna za oblasti kojima su dana. (Isto, čl. 11, str. 37) Radi se o državnoj ustanovi koja zastupa državu pred sudovima i drugim ustanovama, uključujući sudove stranih država. Iz ovoga se može zaključiti da je NDH predstavljala pravno i normativno ustrojenu nacionalnu državu sa prednosti hrvatskih probitaka. Državni rizničar je bio dr. Vladimir Košak (1908.-1947.) 2. srpnja, donesena zakonska odredba o izmjeni zakonske odredbe o državnoj vlasti u NDH. (Isto, str. 62-63) Prva zakonska odredba donesena je 24. lipnja 1941., prema kojoj su najznačajnije izvršne državne ustanove, ustanova Poglavnika i hrvatska Vlada. 3. srpnja dato je mjerodavno tumačenje zakonske odredbe za obranu naroda i države od 17. travnja 1941., prema kojoj je izvanredni narodni sud nadležan suditi i vojnim osobama koje su počinile kažnjivo djelo zločinstva veleizdaje u smislu zakonske odredbe za obranu naroda i države. (Isto, str. 76) 3. srpnja data je objava o početku poslovanja Velike župe Pokupje u Karlovcu. Veliki župa je bio dr. Ante Nikšić (1892.-1962.) (Isto,str. 77) 4. srpnja data objava o početku poslovanja Velike župe Livac-Zapolje koja je obuhvatala N. Gradšku, Novsku, Daruvar, Požegu, Pakrac, Bos. Gradišku i Prnjavor. (Isto, str. 96) 7. srpnja donesena odluka o početku poslovanja Velike župe Posavlje sa sjedištem u Brodu n/S. (Isto, str. 95) 27. lipnja donesena je objava o početku poslovanja Velike župe Baranja sa sjedištem u Osijeku. Veliki župan je bio dr. Stjepan Heffer (1897.-1973.) (Isto, str. 97) 10. srpnja donesena objava o osnivanju kotara Omiš sa sjedištem u Omišu. (Isto, str. 100) Upravna organizacija RH uglavnom se podudara sa NDH, osim područja koja su danas u sastavu BiH. 19. srpnja donesena zakonska odredba o uzpostavi gradske općine Zemuna, (Isto, str. 199) s područjem i pravima, koje je imala prije spajanja s gradom Beogradom prije 1. travnja 1934. 28. srpnja donesena objava o početku poslovanja Velike župe Sana i Luka u Banjoj Luci. (Isto, str. 328) Veliki župan je Židov, Ladislav vitez Alemann (1881.-1945.)
4.   Vjerska politika:
5. lipnja 1941., donesena zakonska odredba o izmjeni zakona o uređenju šerijatskih sudova i šerijatskim sucima od 31. ožujka 1929. (Isto, str. 25) U sklopu kotarskog suda predviđeno je odjeljenje šerijstskog suda koje osniva ministar pravosuđa i bogoštovlja, kada se ukaže potreba glede broja Hrvata-muhamedanske vjere. (Isto, čl. 1, str. 25) Otuda nije za čuđenje zašto su muslimani listom podržali osnivanje države Hrvatske. 2. srpnja donesena je naredba o osnivanju novih kotarskih šerijatskih sudova u Bos. Dubici, Kotor Varoš, Prnjavoru, Bileći, Ljubinju, Varcar Vakufu, Glamoču, Tomislav Gradu, Prozoru, Čapljini, Doboju, Bos. Šamcu i Bos. Brodu (Isto str. 73-74), što govori o prisutnosti Hrvata-muhamedanaca koji su živjeli u ovim mjestima i okolini. 18. srpnja donesena ministarska naredba o nazivu „grčko-iztočne vjere“. (Isto, str. 207) Nakon uspostave NDH, naziv „srpsko-pravoslavna vjera“ se mijenja u naziv „grčko-iztočna vjera“, što je vid usklađenosti sa novim državnim uređenjem i obnovom Hrvatske pravoslavne crkve. 30. srpnja donesena naredba o osnivanju kotarskih šerijatskih sudova u Bos. Kostajnici i Odžaku. (isto, str. 278-279) 23. srpnja donesena naredba o osnivanju predstojničtva gradskog redarstva u Petrovaradinu. (Isto, str. 259)
6. Gospodarska politika:

Državne ustanove su propisivale uvjete gospodarske politike mlade države, određujući cijene, količine i uvjete proizvodnje, što se čini razumnim glede ratnih okolnosti. Značajnu ulogu je imalo Državno ravnateljstvo za prehranu, koje je 29. lipnja usvojilo odredbu o prehrani pučanstva i pokriću gospodarskih potreba žitaricama i kukuruzom. (Isto, str. 28-31) To je jedina odredba s kraja lipnja i početka srpnja 1941., u kojoj se na kraju piše Za Dom Spremni oko kojega su se ukrstila koplja pristalica države Hrvatske i sljedbenika Jugoslavije. 1. srpna donesena zakonska odredba o osnutku Državnog ravnateljstva za gospodarsku ponovu (obnovu). (Isto, str. 88-89) 8. srpnja donesena zakonska odredba o preuzimanju novčanih zavoda u državno vlasništvo. 17. srpnja ministar seljačkog gospodarstva, naređuje da se sva strništa odmah poslije košnje žitarica plitko zaoru i povaljaju. (Isto, str. 245-250) Dakle, prehrana naroda je prvostupni zadatak. 29. srpnja usvojena obavijest da se proizvodnja kruha za prodaju smije vršiti samo iz jednoličnog krušnog brašna, po uputama Državnog ravnateljstva za prehranu. Cijena 1 kg kruha je 8 kuna ili 125 gr. 1 kuna. (Isto, str. 262-263)

5.    Ustaška organizacija, osnova nove hrvatske vlasti:
6. srpnja donesena zakonska odredba o priznavanju nižeg tečajnog ispita (mala matura) polaznicima ustaškog tečaja u Liparima kojom se priznaje školska sprema od 4 razreda realne gimnazije s položenim nižim tečajnim ispitom. Polaznicima su izdane spomen-svjedodžbe. (Isto, str. 64) Ustaše nisu blagonaklono gledale na kritiku Poglavnika i novih hrvatskih vlasti. Pred prijeki i pokretni sud, stavljani su oni koji pišu, izdaju ili šire knjige s namjerom da se dio NDH otcijepi, da se promijeni državno uređenje, politički poredak, koji šire lažne tvrdnje, kod kojih se pronađe letak, knjiga ili novine koje promiču komunizam. Komunisti su predstvaljali najveću ugrozu NDH. Ovime se bavi zakonska odredba o prijekom sudu, donesena 5. srpnja. (Isto, str. 69-70) Prirodno je da svaki državno-politički sustav zakonima štiti svoje tekovine. Ustaška organizacija je također štitila svoje. 23. srpnja, donesena zakonska odredba o polaganju sudačkih ispita političkih stradalnika, (Isto, str. 254) čime su priznata posebna prava osobama koje su zbog svojeg hrvatskog svjedočenja i narodnog rada žrtvovale osobni život, ako su proveli jednu godinu u vježbi kod redovnog suda ili državnog tužiteljstva.
7.        Hrvatski crveni križ i međunarodni željeznički promet:

Utemeljen 5. srpnja kada je donesena zakonska odredba o osnutku Hrvatskog crvenog križa. (Isto, str. 78-80) sa sjedištem u Zagrebu. Preuzima svu imovinu bivšeg Društva crvenog križa Kraljevine Jugoslavije koja se nalazi na području NDH. Ovo je značajno s međunarodnog stanovišta jer je Hrvatski crveni križ bio priznat od ove međunarodne organizacije. Hrvatske državne željeznice su bile članice međunarodnih udruženja jer je u ministarstvu javnih radova, postojao odjel za željeznički promet u NDH, koji je zaključio ugovor sa međunarodnim društvom kola za spavanje i velikih europskih ekspresa iz Bruxellesa-a. U pitanju je „Simplon-Orijent- Ekspres“. (Isto str. 174-189) To je vid međunarodnog priznanja NDH. Priznanje je bilo u toku i nikada nije dovršeno zbog ratnih i poslijeratnih prilika.

7. Državna politika: zaštita unutarnjeg državnog i političkog poretka
8. srpnja donesena odredba o predaji oružja. (Isto, str. 83-84) Svi koji ne predaju oružje do određenog datuma, pa se kod istih pronađe, predaju se prijekom sudu i kažnjavaju smrću. Time se objašnjava odnos hrvatskih vlasti prema partizansko-četničkom pokretu. Prema propisima NDH, sva područja Kraljevine Jugoslavije, koja su ostala izvan područja NDH, smatrala su se inozemstvom. (Isto, Saopćenje od 21. srpnja, str. 217) 30. srpnja donesena zakonska odredba o državnoj častnoj radnoj službi obvezna za sve hrvatske državljane pripadnike oba spola od navršene 19. do 25 godine života. (Isto, str. 292-296) U ratnim prilikama sve je podređeno državnim probicima. Tako je 12. srpnja donesena zakonska odredba o stavljanju svega osoblja pravosudne struke (Isto, str. 146-147) za vrijeme do 1. studenog 1941., kada su počeli raditi prvi prijeki i pokretni sudovi.
9. Hrvatska kuna:
10. srpnja donesena zakonska odredba o novcu u NDH, (Isto, str. 85-87) kojom se novčanom jedinicom proglašava kuna, koja se dijeli na 100 banica. Vrijednost je iznosila 17,921 miligrama čistog zlata, (Isto, čl. 2., str. 85) što znači da je kuna imala zlatnu podlogu. Ona je s danom 26. sviblnja 1941., nosila potpis ministra narodnog gospodarstva dra. Lovre Sušića (1891.-1971.) (Isto, čl. 5., str. 86) Izdane su u vrijednosti 1.000, 500, 100 i 50 kuna. Do nove odluke, ostaje sitni kovani novac bivše države kao privremeno platežno sredstvo.
11. Hrvatski državni ured za jezik: čistoća hrvatskog jezika i pisma
12. srpnja donesena provedbena naredba o pravilnosti i čistoći hrvatskog jezika u javnoj uporabi. (Isto, str. 109-112) Takav propis bi sigurno spriječio anglizaciju suvremenog hrvatskog jezika kao ozbiljna ugroza hrvatske baštine. Hrvatski državni ured za jezik se utemeljuje s ciljem da pazi na pravilnost i čistoću hrvatskog jezika. Zadatak je briga za hrvatski pravopis, slovnice, rječnike za školsku i javnu uporebu. Bez odobrenja ovog ureda, ne smije se objelodaniti ni jedno djelo, koje sadržava jezičke propise. Natpisi privrednih poduzeća, trgovina, gostionica, obrtničkih radionica i sl., moraju se ispraviti ili zamijeniti novim i uskladiti sa hrvatskim jezikom. Dakle, sve što je predstavljano hrvatskoj javnosti moralo je biti sukladno službenom hrvatskom jeziku i pismu. 17. srpnja, na prijedlog Hrvatskog državnog ureda za jezik, doneseno je službeno nazivanje mjesta Bihać i Banja Luka, kojom se određuje uporaba u nominativu oblika Bihać, Bihaća, Bihaću kao i u nominativu uporaba naziva Banja Luka, Banje Luke, Banjoj Luci i td. (Isto, str. 190)
13. Rat i prehrana pučanstva:
14. srpnja Državno ravnateljstvo za prehranu donijelo je odredbu o prehrani, (Isto, str. 113-117) kojom se određuju cijene prehrambenih namirnica, uporaba poljoprivrednih proizvoda, količina viška koja se predaje državi i dio koji ostaje proizvođaču. Ratne okolnosti su surove i one su priječile razvoj državne organizacije. Sve se odvijalo pod nadzorom državnih nadzornika-popisivača koji su trebali biti iz susjednog kotara. Ovo državno ravnateljstvo je imalo krupnu ulogu u gospodarskom i državnom životu NDH. Rad na terenu pokazuje kako je država bila učinkovita i prirodu uloge čovjeka na terenu.
15.   Narodna zaštita u NDH:
16. srpnja 1941., donesena zakonska odredba o osnutku Narodne zaštite u NDH. (Isto, str. 139-145) Narodna zaštita predstavlja dio Hrvatskog domobranstva s ciljem spriječavanja svih neposrednih i posrednih opasnosti, ratnih i prirodnih nedaća i nesreća. Svi državljani NDH su dio narodne zaštite. Ona je obća i obvezna za sve hrvatske državljane.
17. Zaklada Oca Domovine Ante Starčevića:
18. srpnja donesena zakonska odredba sa obrazloženjem, o osnutku „Zaklade Oca domovine dra Ante Starčevića“ u Zagrebu. (Isto, str. 148-154) Svrha Zaklade je promicanje ciljeva ustaškog pokreta. (Isto, čl. 1., str. 148) Starčevićev dom u Zagrebu podignut je 1895., za samo jednu godinu, prilozima hrvatskih građana. U njemu je trebao stanovati utemeljitelj Stranke prava dr. Ante Starčević, kome je tu zgradu od ljubavi hrvatski puk poklonio. Poslije njegove smrti 1896., zgrada je korištena na izdavanje o čemu se staralo dioničarsko društvo jer troškovi izgradnje zgrade nisu bili podmireni. Tu je bilo smješteno uredništvo Hrvatskog prava, čitaonica stranke, sveučilišni klubovi i vođstvo Stranke prava. Ovom odlukom Poglavnik „vraća natrag hrvatskom narodu čijim doprinosom i požrtvovanosti je podignut“. (Isto, str. 154)
19. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti:
20. srpnja donesena je zakonska odredba kojom se osniva Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. (Isto, str. 155-156) JAZU u Zagrebu istog dana prestaje postojati, čime se gruntovno JAZU upisuje kao HAZU.
21. Javni red:
22. srpnja donesena naredba o zabrani davanja alkoholnih pića pripitim osobama u točionicama. (Isto, str. 165-166) Točionice su se zatvralale u 21 sati, iznimno do 23 sata uz odobrenje ministarstva unutarnjih poslova. Kartanje i igranje na novac, gdje se toči piće, je zabranjeno. Osobama ispod 18 godina zabranjuje se pristup točionicama alkoholnih pića. Dakle, ćudoredna politika za primjer. 26. srpnja donesena zakonska odredba o dužnosti prijave prikrivanja novca (Isto, str. 256) s ciljem otkrivanja pravog vlasnika (npr. bogati Židovi, Srbi, Hrvati) novca.
23. Borba protiv balkanizacije:
24. srpnja dr. A. Artuković potpisuje naredbu o zabrani kletve, koja se smatra vidom balkanizacije hrvatskih zemalja. (Isto, str. 167) Ta pojava je prisutna kako u gradskim tako seoskim sredinama. Psovka i kletva je u NDH bila zakonom zabranjena i predstavljala je kazneno djelo zatvora do 30 dana a u iznimnim slučajevima do 2 mjeseca. Ćudoredna politika s ciljem iskorjenjivanja navike psovanja i kletne u hrvatskom puku. To je predmet javne politike.
25. Hrvatsko-talijanski odnosi:
26. srpnja donesen Pravilnik za prijevoz osoba i roba hrvatske vlade i ureda za opskrbu, koji se nalazi pod kontrolom hrvatske vlade, parobrodima pod talijanskom zastavom između hrvatskih i talijanskih pomorskih luka Jadranskog mora. (Isto, str. 266-268) Službeno prijateljski i savezinički odnosi a u pozadini suradnja i oružana potpora Italije četnicima u Dalmaciji.
27. Njemačka narodna skupina:
28. srpnja 1941., donesena zakonska odredba o postrojenju vojnice „Njemačke narodne skupine“ u okviru Hrvatske ustaške vojnice u NDH, (Isto, str. 300-301) kao vid priznanja zasluga za održavanje reda i stvaranje novog poretka kao i razoružanje bivše jugoslavenske vojske prigodom osnivanja NDH. Bojna je bila podređena Glavnom stožeru Hrvatske ustaške vojnice. Istovremeno su hrvatski državljani bili uključeni u njemačke oružane snage jer se radilo o savezničkim državama.

Zaključak:

Najveća normativna djelatnost odvijala se u prvih šest mjeseci od osnutka države Hrvatske sukladno Ustaškim načelima i kako je partizansko-četnički oružani ustanak jačao, djelatnost hrvatskih vlasti se prenosila na vojno polje s ciljem zaštite državno-političkog poretka. Službena hrvatska historiografija pristupno ne dovodi u vezu dugoročne probitke hrvatskog puka sa Ustaškim načelima već iste promatra kao nešto što je protuslovno ciljevima hrvatske nacije, što je međutim znanstveno i metodički jednostran pristup jer su se ciljevi Ustaških načela podudarali sa dugoročnim probitcima hrvatske nacije. NDH je prethodila RH ne samo vremenski već glede dugoročnih ciljeva izuzev državno-teritorijalnih granica koje se ne poklapaju sa etničkim.

Dr. sc. Ivica Ivo Josipović