Podjeli

Novohrvatski elementi odavno vrše ad hominem ofenzive s NN međumrežnih računa. Prije svega, da bismo razlučili uopće značenje pojma „novohrvatstva”, kao primjer navest ću Gorana Kaurića, među kvantitativno minornim petrovaradinskim pristašama poznatijeg kao Antun Kaurin. – Upravitelja imaginarne Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića” i individue koja je najodgovornija za trenutačno političko, gospodarsko, kulturno i opće socijalno marginaliziranje hrvatske zajednice na području novosadske aglomeracije, a prije svega u Petrovaradinu, gdje je identitetski svjetionik u vidu znamenitosti rodne kuće bana Josipa Jelačića Bužimskoga godinama zaključan za javnost. Pored više negoli sumnjive političke prošlosti, a koju je obilježila suradnja sa svim mogućim političkim opcijama, uključujući i potporu prosvjednicima u organizaciji Pokreta socijalista Aleksandra Vulina te financiranje sudionika ratova 1990-ih godina sa srbijanske strane u vremenu obnašanja dužnosti zamjenika gradonačelnika Grada Zrenjanina – Kaurić vrši i mežumrežno gerilsko difamiranje, ali i svjesno ad hominem dekroatiziranje!

Kaurić financira „porodice palih boraca”: https://www.youtube.com/watch?v=LcIoRj0bibg

Međumrežnom implementacijom te inkrementalizacijom udbaškog modusa operandi kroz sustave botova nastavljaju se i pojedinačni napadi, pa tako jedan od suradnika mu iznova ciničnim tonom govori o prezimenima članova Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, nazivajući ih „starim hrvatskim plemićkim lozama”. S obzirom na prijašnje rasprave i morbidne osvrte pokušaja dekroatiziranja, pa i sa samog onomastičkog gledišta, nije teško zaključiti kako dotična kasta ne zna apsolutno ništa o genetičkoj genealogiji ili imenoslovlju, mada ne treba isključiti ni mogućnost svjesne zlouporabe, koja jest najvjerojatnija u ovome slučaju. Osporavanje etimoloških korijena, povijesne utemeljenosti ili pak iznošenje neistina u vidu očitog nepoznavanja nukleusa samih genetičkih linija i subklada – dok političko hrvatstvo degradirate za sinekure – čini vas smiješnima.

Otprije sam navodio primjere, kao što i sada moram izraziti konsterniranost tragikomičnim trivijalnostima koje pojedinci produciraju, ne imajući hrabrosti javno se polemički suprotstaviti. Naime, pored desetaka tekstova, ne mogu izostaviti ni činjenicu objavljivanja deset pitanja u zasigurno relevantnom hrvatsko-njemačkom Fenix Magazinu, a na koja se nisu odvažili odgovoriti. Umjesto toga, s druge strane botovi ostavljaju komentare o tobožnjim anonimnim napadima na ovu spomenutu kastu novohrvatskih elemenata – iako je očito riječ o upravo suprotnom načinu djelovanja i slijedu događaja! Pored ignoriranja i onemogućavanja bilo kakve izravne interakcije, imamo javno difamiranje i nanovo klevetanje, a istodobno i potpuni bijeg pred neminovnim političkim krahom:

https://fenix-magazin.de/odgovor-ili-ostavka-parazitski-lavez-skicen-pod-skutom-sinekure/

Nadalje, ne možemo izostaviti ni lokalnog šegrt-opstruktora, vodonošu-agitatora, lažnoga dopredsjednika mjesnog odbora Novi Sad DSHV-a, djelatnika i propagandiste Kulturnog centra Novog Sada (KCNS) – institucije čije djelovanje biva rasadnikom antihrvatskih ideja, a uporište za institucionalno legitimiziranje medijskih istupa pojedinaca (poput pseudoznanstvenih istupa Gorana Šarića) pronašli su i u redovima novohrvata iliti pseudoCroatae politikusa, poput Damira Stanojevića kojemu sve nabrojane „titule” pripadaju.

Zanimljivo je i kako se spomenutim strukturama u posljednje vrijeme približio i Miroslav Branimir Cakić, a nazočio je s financijerom eventualnih egzekutora vojvođanskih Hrvata i u Hrtkovcima – događaju kojeg sam svojedobno naslovio „dezavuiranjem identiteta uz počasnu Ray-Ban bojnu”, a potvrde radi napominjem kako je jednostavno dovoljno vidjeti sam vizual:

https://bezcenzure.hr/iseljenistvo/predstavnik-hrvata-financirao-sudionike-ratova-1991-1999-godine-dijada-apsurda-kontinuum-dezavuiranja-identiteta-uz-pocasnu-ray-ban-bojnu/

Dotični Cakić iskazao se kao kritičar DSHV-a, pišući svakojake nebuloze, a iste tlapnje zdušno sam oborio:

https://www.hrvatski-fokus.hr/2026/02/71358/

Zanimljive su njegove teze gdje nastoji rashrvatiti Bunjevce kao sastavni dio hrvatskoga naroda sa subetničkim predznakom. Iste su konstanta, ponavljajući se iz tjedna u tjedan. Teško da možemo zaključiti kako je riječ o naivnom retoričkom sredstvu, pa sam upravo zato mišljenja da zaslužuje mjesto u ediciji dekroatizatora. U trenucima dok se u ustanovama grada u kojemu živi – poput Gradske knjižnice Novog Sada u potpunosti uklanja hrvatski identitet te zamjenjuje imaginarnim bunjevačkim – dotični se ne oglašava!

Bez obzira na osobni identitet, ovdje imaginaran dakako, a o Hrvatima u Novom Sadu izdvojit ću dio vlastita teksta „Internom segregacijom i alijenacijom Hrvata necjelishodnih parapolitičkim strukturama”: Mnogobrojni čimbenici utječu na disperziranost novosadskih Hrvata. Naime, pored uvijek nepovoljnog društveno-političkog ozračja, postoji i strukturalna raznolikost kada je riječ o samoj demografskoj slici ovdašnje zajednice. Dok recimo na sjeveru Bačke, odnosno subotičkoj aglomeraciji mahom prevladava autohtona bunjevačka subetnička cjelina unutar hrvatskog naroda – u Novom Sadu kao svojevrsnom urbanom migracijskom centru postoji i sama fragmentiranost u vidu regionalnog i inog podrijetla pripadnika hrvatske zajednice – što je jedna od zanimljivih značajki, ali ne i presudni čimbenik disperzije. Također, sfere interesa i utjecaja diktirale su i odnos moći unutar same zajednice – izvan čimbenika same kvantitativnosti (u određenim vojvođanskim mikroregijama). Prema službenim rezultatima popisa stanovništva iz 2022. godine na području Grada Novog Sada 3.877 građana izjasnilo se pripadnicima hrvatskog etnikuma. Ne smije se izostaviti podatak kako je čak 14.585 neizjašnjenih, dok se „nepoznatima“ vodi 20.652 žitelja. Mnogobrojni Hrvati odlučuju se ne izjasniti.

Treba napomenuti i kako je Hrvatska nacionalna (pro)vizija probala više puta implementirati nehrvatsku „bunjevštinu” na području subotičke aglomeracije, pa nas tako Cakićeva odluka o sada već mogućoj pripadnosti taboru kojemu je očito naklonjen ne treba ni malo čuditi. Zanimljivo je i njegovo promoviranje hrtkovačke udruge dr. Nikola Dogan. Naime, Cakiću nije smetalo što je predsjednik Mirko Paulić notorni Jugoslaven, jer je s ponosom isticao zastavu bivše države, pred njezinom kartom, u nogometnom dresu reprezentacije iste tvorevine. Naizgled dežurni kritičar – ostade nijem. Osobno sam u kontaktu s Hrtkovčanima kojima su takvi postupci zasmetali!

Kadar Gorana Kaurića u Srijemskoj Mitrovici sastavni je dio koalicije predvođene vladajućom strankom, a koju čini i Srpska radikalna stranka pravomoćno osuđenog Vojislava Šešelja, prije svega za protjerivanje Hrvata upravo iz Srijema 1990-ih godina:

https://www.hop.com.hr/2026/03/26/u-srijemskoj-mitrovici-vodstvo-dshv-a-hrvata-protivno-stranackim-odlukama-koaliralo-sa-seseljevim-srs-om/

S obzirom na to da je Krunoslav Đaković paralizirao rad DSHV-a u Srijemu, učinio ga nevidljivim stopivši se izvan hrvatske političke stranke u vladajuće strukture te s obzirom na to da se predstavlja kao tobožnja „oporba” – nameće se pitanje što i dalje radi u DSHV-u, s kojim ciljem, po čijim naputcima…

Sve u svemu, radi se o dekroatizacijskoj antologiji. Naime, nevjerojatno je iščitati sve te umotvorine „svehrvatskih erudita”, kako sam ih svojedobno oslovio (varadinsku dijadu, ali i trijumvirat, a sada i nešto pošire):

https://www.hop.com.hr/2026/04/15/svehrvatski-eruditi-pod-pokroviteljstvom-politicko-svjetonazorskog-interitusa/

Preporučio bih im da konačno otkriju imena, javno odgovore, pročitaju pokoji tekst te da se informiraju i u kontekstu imenoslovlja, genealogije, ali i povijesti. Ukoliko ih pak interesiram osobno, s moje strane je sve uvijek javno priloženo – potpisano, beskompromisno i transparentno – bilo politički ili u kontekstu navedenih disciplina.

Nikola Puzović
Član Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini
Mjesna organizacija Novi Sad-Petrovaradin


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.