Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Cijelokupna hrvatska javnost doista je ostala škorina nakon trostrukog umorstva i samoumorstva koje se dogodilo prije par dana u Šibeniku. U samo dan ili dva razmaka prije toga dogodilo se i jedno umorstvo i teško ranjavanje dvojce službenika HEP-a. Osobni životni problemi dolaze do razine kada se mogu razriješiti samo nasilno, strojnicama, samokresima i bombama. Nema tog Hrvata koji u Hrvatskoj koji ne kaže kako je glavni problem u Hrvatskoj državi pravosuđe koje uopće ne djeluje, doslovce kao i da ne postoji. Čak i kada se tobože nešto sprovodi sukladno zakonu, ispadne krajnje nakaradno loše.

No, valja krenuti od tragedije u Šibeniku. Branko Koloper vodio je svoju tvrtku „Matkol“. Glavna roba bio mu je kruh. Problemi su za Branka Kolopera nastupili onda kada je prodavao kruh preko prodavaonica „Djelo“ u vlasnitšvu Tedija Slamić. Prodaja kruha se odvijala bez poreškoća, ali Slamićeva tvrtka „Djelo“ nije isplaćivala novac Koloperu za isporučenih kruh. U svakoj normalnoj državi gdje postoji kakvo takvo pravosuđe, tvrtka „Matkol“ bi sudskim putom prinudno naplatilo dugovanja za isporučeni i prodani kruh od tvrtke „Djelo“ čiji je vlasnik Tedi Slamić.

Pošto u Hrvatskoj pravosuđe uopće ne djeluje, Koloper i Slamić su se dogovorili kako će Slamić isporučiti brašno Koloperu za isporučeni i prodani kruh. No, tog trenutka nastaje problem, jer Slamić je obračunavao kilogram brašna Koloperu po višoj cijeni od kilograma kruha koji je isporučen. Koloper od tog trenutka ulazi u probleme. Posve je jasno da kilogram brašna nikada, ali baš nikada ne može imati višu cijenu od kilograma kruha! Naravno, ponovno je isti problem, kada bi Hrvatska imala uopće pravosuđe takva anomalija se ne bi nikada dogodila. Koloper bi zasigurno mogao hladno tužiti Slamića, naplatiti svoje potraživanje, ali pravosuđe ne funkcionira.

Bilo kako bilo, Koloperova tvrtka „Matkol“ upada u dug od 831,000kn. Dogodila se blokada poslovnog bankovnog računa za „Matkol“, a nakon 4 mjeseca pokrenut je postupak stečaja za tvrtku „Matkol“. Istine radi, treba reći kako je ta ista tvrrtka „Matkol“ imala oko 1,5 milijuna kuna u potraživanju od svojih poslovnih partnera. Naravno, opet isti problem, kada bi Hrvatska imala pravosuđe takvo obimno dugovanje već bi bilo naplaćeno!

Koloper za pokriće duga nudi na prodaju skladišnu halu vrijednu 15 milijuna kuna i poslovni prostor u vrijednosti od 3 milijuna kuna, no stečajna upraviteljica ništa od toga ne prihvaća. Odlučuje stečjana upraviteljica cijelokupnu imovinu tvrtke „Matkol“ staviti na javnu dražbu. Svaka tvrtka koja zbog stečaja odlazi na javnu držabu, svaka imovina takve tvrtke prodaje se po višestruko nižoj cijeni od stvarne cijene. Zbog čega se stečajna upraviteljica odlučila na taj način podmiriti novčane obveze tvrtke „Matkol“ pitanje je za upraviteljicu koje više nema. Po svemu sudeći je stečajna upraviteljica bila u nekom „dogovoru“ sa Tedijem Slamićem, kako bi Tedi na javnoj dražbi preuzeo cijelokupnu tvrtku „Matkol“ za mizerno mali iznos novca.

Koloperu postaje jasno kako mu ni skupocijena prazna hala, a ni poslovni prostor baš ništa više neće značiti! Iznos koji će se naplatiti korz javnu dražbu za tvrtku „Matkol“ neće biti dostatan pokriti manjak od preko 800 tisuća kuna, jer će sigurno na javnoj dražbi završiti i skladišna hala i poslovni prostor također za višestruko nižu cijenu od stvarne. Praktično Koloper doživljava potpnu propast ne samo svoje tvrtke, nego cijelokupne vlastite egzistencije kako njega osobno tako i njegove obitelji.

Dakle, pravosuđe nije baš ni malo na Koloperovoj strani, unatoč tome što nije bio u mogućnosti naplatiti praktično dvosutruko viši iznos potraživanja od kupaca, nego što je bio iznos dugovanja njegove tvrtke. Koloper ulazi u duboku novačnu krizu poslovanja zbog tog ne učinkovitog pravosuđa, koje sa druge strane vrlo učinkovito djeluje protiv Kolopera! Vrijednost sve Koloperove pokretne i ne pokretne imovine praktično preko noći postaje mizerna ništarija.

Koloper nije vidio drugi izlaz nego se osvetiti onima koji su ga u dugovanje ugurali. Ma koliko je jasno svima da umorstva ne trebaju biti riješnja u poslovanjima, ali kad se ljudi nađu u potpnom očaju i baš ništa više ne mogu učiniti očitoj klopki financijskog uništenja, onda tim osobama više ništa ni ne preostaje!

Danas više nema ni Kolopera, ni stečajne upraviteljice i njezina supruga, a nema ni Slamića! „Matkol“ zasigurno više ne postoji, a veliko je pitanje hoće i može li uopće opstati tvrtka „Djelo“! Razlog svemu je potpuna ne djelotvornost pravosuđa, koje samo u zloporabi u suštini djeluje.

Ove životne tragedije doista bi morale konačno biti opomena i premijeru Plenkoviću i svim prijašnjim vladama i svim prijašnjim ministrima pravosuđa, jer je došlo doista krajnje vrijeme nešto učiniti! Svi se još sjećaju trostrukog ubojstva u Splitu, kada je „žrtva“ mladi Zavadlav imao samo jedan izbor za vlastitu obranu i sebe i obitelji, tako što je pobio trojcu nasilnika. Isto tako, sedamdesetjednogodišnji Milorad kod Pakraca, bacio je bombu na trojcu službenika HEP-a koji su mu došli iskopčati struju u sred zime, zbog navodnih dugovanja.

Kada je u pitanju premijer Plenković, on očito ne želi srediti stanje u pravosuđu, jer je odlučio ukinuti ministarstvo pravosuđa. Tako je pravosuđe postalo dijelom državne uprave koju vodi neiskusni Malenica. On doista nema blage veze sa pravosuđem, jer ni nije pravnik! Istina, Hrvatska je imala brojne ministre pravosuđa, ali su sve to bili smušenjaci i smetenjaci, koji nisu imali pojma što učiniti, a nisu ni kanili. Treba li uopće spominjati posljednjeg ministara pravosuđa Bošnjakovića, zbog čije lijenosti i ne odgovornosti danas robija hrvatski branitelj Veljko Marić. Nikada niti jedna ozbiljna reforma pravosuđa nije ni pokrenuta, a još manje učinjena od 1990.

Svjedoci smo da političari ne poštivaju pravosuđe uopće, pa tako i jedna gradonačelnica Siska nakon čak 10 izgubljenih presuda i dalje javno tvrdi kako je ona u pravu, a ne sud!

Gdje je kraj ovoj pravosudnoj agoniji koje je zahvatilo čitavu naciju. Danas se na hrvatskim portalima društvenih mreža slave počinitelji ubojstava, a likvidacije ljudi proslavljaju i likuju! Ovakva društvena klima događala se u SAD u vrijeme velike depresije 1929-33. Tada je čitava nacija žalila i plakala nad policijskom likvidacijom Bonnie i Clyde! Taj par tada nitko nije droživljao kriminalcima koji pljačkaju banke, već borcima protiv bankovnih lihvara koji pljačkaju čitavu naciju. Istina je u suštini bila i jedno drugo, Bonnie i Clyde su bili kriminalci, ali su se i banke tada bavile financijskim kriminalom.

Premijer Plenković do sada je samo jednom javno reagirao na pucanjavu u Hrvatskoj i to samo u slučaju koji nije imao niti jednu smrtnu posljedicu. Tada je Danije Bezuk zbog duboke razočaranosti u čitavu državnu vlast, zapucao iz strojnice i ranio policajca ispred zgrade vlade RH. Reakcija premijera Plenkovića nastupila je samo zato što se kukavički uplašio same primisli da se on mogao nalaziti tada u zgradi vlade, a bio je u Briselu! Nakon toga Plenković i njegova gospodađa ministarka dokinuli su slobodu izražavanja i zaveli diktaturu kroz revitaliziranje verbalnog delikta na svim internetskim portalima.

Hrvatska se očito nalazi na ozbiljnoj prekretnici, ili će Plenković osposobiti pravosuđe, ili će se pravada u Hrvatskoj svakdneovno  masovno provoditi, bombama, strojnicama i samokresima.

Dr. Tihomir Janjiček


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.