Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Ivan Krmpotić je autor iznimno zanimljive knjige – „Kako je UDBA stvorila Hrvatsku“, koja se čita u jednom dahu. Predgovor su napisali  Nada Landeka i prof. dr. sc. Josip Jurčević. Uz ostalo su istaknuli da svatko tko pročita knjigu s pravom će se upitati: Za koga i za što su se branitelji borili i izborili, kome su stvorili slobodnu i samostalnu Hrvatsku i je li Hrvatska uopće slobodna zemlja? Na ta i druga pitanja autor daje odgovore. Također donosi i popis Prvih hrvatskih redarstvenika, i još niz zanimljivih tema vezanih uz hrvatski obrambeni Domovinski rat, odnosno stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države. Rodio se 1940. u Veljunu Primorskom. Kao diplomirani kriminalist godinama je u bivšoj državi radio i na predmetima gospodarskog kriminala  Ante Todorića, šverca nafte na deviznim računima u INI te otuđivanja novca namijenjenih izgradnji Obrazovnog centra RSUP-a. Zbog toga je proganjan i zatvaran od strane komunističkih vlasti. Godinama je bio i profesor na Policijskoj školi u Zagrebu. Prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, već u travnju 1990., postavio ga je za čelnog čovjeka  Službe državne sigurnosti. Osnovao je prve hrvatske redarstvene snage te bio svjedokom Tužiteljstva na suđenju u Munchenu u slučaju ubojstva Stjepana Đurekovića.

Danas je u mirovini.

Krmpotić je knjigu objavio još 2018. godine. Međutim, stječe se dojam da je marginalizirana i prešućena. Stoga ga na početku pitamo: ima li i on takav ili sličan dojam? Odgovorio je:

– Promocija knjige “Kako je UDBA stvorila Hrvatsku” održana je odmah nakon izlaska u Velikoj dvorani Matice Hrvatske u Zagrebu, koja je tom prigodom bila popunjena do zadnjeg mjesta, te smo bili prinuđeni ljudima postavljati stolice izvan dvorane i po stepenicama. Niti jedno sredstvo priopćavanja nije prenijelo informaciju kako će se održati promocija knjige, osim nekoliko malih portala u Hrvatskoj te ljudi na društvenim mrežama. I to je bilo dovoljno da se veliki broj ljudi odazove i da svi s oduševljenjem dočekaju izlazak informacija iz knjige u javnost. Promotor akademik Zvonko Kusić, s obzirom na političku situaciju, otkazao je svoj dolazak na sam dan promocije. Bojim se kako se ne mogu složiti s Vama da je knjiga marginalizirana jer se, usprkos medijskoj šutnji, i danas čita i prodaje, i svakodnevno dobivam upite od knjižara za daljnju prodaju i distribuciju knjige. Mislim da se Vi referirate na činjenicu kako sam ja, a onda i moja knjiga, zatvoren za mainstream medije i visoku politiku, što ni meni osobno nije jasno, budući da sam sve što sam napisao u knjizi potkrijepio opsežnom dokumentacijom. Bojim da kako knjiga ne odgovara upravo onima koji vode MUP svih ovih godina, kako u neovisnoj Hrvatskoj tako i u Jugoslaviji, budući da je riječ o istom kadru, te se ne usude išta reći o njoj, jer na njezinim stranicama nema neistina. Sve što sam napisao, sve dokumente koje sam objavio, sve je vjerodostojno i istinito. Problem je što su dokumenti koje sam objavio danas skriveni u institucijama ili uništeni, pa ljudima nije jasno kako je moguće to o čemu pišem, ako je “istina” koju nam plasiraju sasvim drugačija. Moram istaknuti kako nisam imao nikakvu podršku od MUP-a, posebice ne od nekadašnjeg pomoćnika ministra Tomislava Družaka, budući da je on izjavio kako sam lažno svjedočio protiv Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su, podsjetimo, zahvaljujući i mom svjedočenju, osuđeni na doživotne kazne zatvora zbog ubojstva Stjepana Đurekovića.

A, kome još, gospodine Krmpotiću, ne odgovara ono što ste objavili?

– Sadržaj zasigurno ne odgovara ni SDP-u, posebno aktualnom predsjedniku Zoranu Milanoviću, tvorcu LEX Perkovića, a osim toga, njihova sestrinska stranka HDZ, također nema interesa govoriti o knjizi, budući da popis objavljenih prvih redarstvenih snaga ne odgovara MUP-u Republike Hrvatske, jer s usporedbom službenog registra, za 90. godinu samo, je riječ o ogromnoj razlici u broju tih istih ljudi.

Pa, je li stvarno UDBA stvorila Hrvatsku, a ne hrvatski branitelji na čelu s prvim hrvatskim predsjednikom…?

– Bojim se da je riječ o jednoj velikoj floskuli današnje moderne hrvatske države, jer smo, ako ne primjećujete, sjeli u osedlana konja. Nažalost, živote je izgubila mladost, ubijali su ih isto kao i u Jugoslaviji, kako ne bi radili probleme tim istima koji su osmislili sustav pljačke hrvatske države i njezinih resursa te pustili narod da gine za neovisnost Hrvatske. Volio bih da je točna činjenica kako su branitelji stvorili hrvatsku državu, ali ja ih ne vidim nigdje, ni u izvršnoj vlasti, niti u sudbenoj, niti u državnim poduzećima i drugdje.

Dakle, smatrate da se još nismo oslobodili UDBE, da ona i dalje prikriveno radi?

– Ne da se nismo oslobodili tog sustava i ljudi, nego oni i dalje vladaju i nalaze se u svim porama društva. Oni drže ključne resurse, jer je njihov ego nastao u sustavu u kojem su rođeni i stvarali i oni smatraju kako im to sve pripada. Recite mi, koliko je djece tih državnih funkcionera iz bivšeg sustava danas otišlo u Irsku ili pere guzice u Austriji starijim i nemoćnim? Dalje Vas pitam, tko je rukovodni sastav hrvatskih branitelja? Tko vlada javnim tvrtkama? Pa to su sve manje-više ljudi bez dana ratnog staža. No, svaka čast iznimkama. Odite samo pogledajte u financijski sektor, industrijski, gospodarski, diplomatski, školstvo, sudstvo, državne tvrtke. Sve su uzeli oni ili njihova djeca.

Koliko je po Vama ljudi iz bivših tajnih službi bez provjere prebačeno u novi sustav, tj. u hrvatske službe?

– Pa svi su prebačeni! Iz bivše Službe državne sigurnosti prebačeno je 90 % starog kadra, koji je preko noći promijenio odjela i počeo raditi za interese hrvatskog naroda i države. Ne znam kako se to dogodi, da se jedan dan probudite i vi više ne mrzite Hrvatsku i ne progonite ljude koji sanjaju neovisnost ove države. To morate pitati njih, oni Vam danas uživaju sva prava i povlastice ove zemlje, poput Marka Lukića, rođenog Križić, čiji je brat bio šef UDBE u Doboju, ujak mu je obnašao dužnost voditelja Savezne UDBE Bosne i Hercegovine. Danas u službama imamo potpuno nekompetentne ljude koji uopće ne razumiju sustav niti kako on funkcionira. A sve ključne pozicije kontroliraju i dalje ovi isti ljudi prebačeni iz jednog sustava u drugi.

Nego, kad već govorimo o Udbašima, kako danas prepoznati te ljude?

– To me mnogi ljudi pitaju. Znate što im odgovorim? Ako imate dijete na burzi, nezaposleno, kredit, nemate novaca za život i ne možete dobiti dobru uhljebničku poziciju – onda vrlo vjerojatno nemate niti jednog Udbaša u obitelji. Svi oni koji se nalaze u izvršnoj vlasti ove zemlje u posljednjih 30 godina povezani su s tim sustavom. To vam je jedina istina. Ili sustavom tajnih službi ili komunističke partije. Nema iznimke.

S obzirom da ste protiv njih svjedočili, jeste li, gospodine Krmpotiću, zadovoljni na koji su način kažnjeni bivši Udbaši Mustač i Perković…

– Gledajte, jedini razlog zašto sam išao svjedočiti u Munchen i platio veliku cijenu zbog toga, bio je da osudimo komunistički režim i proglasimo ga zločinačkom organizacijom. To se nažalost nije dogodilo, jer taj sustav štite i danas ovi koji su na vlasti, kao i svi oni koji su obnašali vlast prije njih. Josip Perković i Zdravko Mustač ubijali su u ime Jugoslavije, u ime elite koja je krala i pljačkala, i ti ljudi i danas uživaju sve povlastice ove zemlje, imaju milijune na švicarskim i engleskim računima, i ništa im se nije dogodilo. Da li itko može biti zadovoljan takvim razvojem događaja?

A, je li po Vama trebalo doći do Domovinskoga rata?

– O tome sam, gospodine Pavkoviću, kao što znate, opsežno pisao u knjizi, i objavio manuskripte svojih susreta 90-tih godina s tadašnjim vojnim vrhom JNA 5. armijske oblasti. Ono što ljudi ne shvaćaju i ne znaju je činjenica kako je JNA htjela predati mirno 5. armijsku oblast Franji Tuđmanu, priznavajući ga kao demokratskog odabranog predstavnika hrvatskog naroda i vrhovnog zapovjednika vojske. Pokojni general JNA, zapovjednik 5. vojne oblasti, Konrad Kolšek nudio je Tuđmanu da će regrutaciju budućih djelatnika obavljati  po starom načinu, ali da hrvatski mladići zbog situacija u Jugoslaviji, neće ići služiti vojsku izvan njezinih granica. Kad je o tome obaviješten predsjednik Tuđman, bio je vrlo brzo ušutkan od strane udbaško-hercegovačke klike u Becićevim stubama, koji su inzistirali na ratnim huškanjima i agresiji koja je uslijedila. Zašto? Ako pogledate samo statistiku pljačke hrvatske države, onda ćete iz podataka moći doznati kome je rat zapravo u interesu. U pljački tijekom pretvorbe i privatizacije u privatne džepove spremljeno je oko 50 milijardi dolara, gledajući prema padu BDP-a. Taj novac bio bi dovoljan da se danas pokrije cijeli hrvatski inozemni dug. Državna revizija iz  2004. jedina je donijela statistiku o razmjeru pljačke društvenog vlasništva, ustvrdivši kako je privatizirano ukupno 1.556 društvenih poduzeća. U tu reviziju nisu bile uključene banke ni sva poduzeća, njih oko 2.500 u obliku dioničkih društava. Revidirana društva u vrijeme pretvorbe imala su ukupno 635.373 radnika, a u vrijeme revizije 248.698 zaposlenih. Dok je sirotinja, kako je naziva predsjednik Milanović, ginula, drugovi su krali, pljačkali i uništavali.

Nego, godinama ste radili u policiji, bili ste i predavač na njihovoj školi, pa vjerojatno najbolje znate kakvi su hrvatski policajci?

– Kao prvo, hrvatski policajci su danas potpuno marginalizirani članovi društva. Potplaćeni, bez prava na djelovanje i postupanje kakvo su imali. Dapače, zakoni i nakaradni sustav vrlo im je suzio mogućnosti rada i djelovanja. Imate brojne dobre istrage policije koje i danas stoje u ladicama DORH-a. Policija je tu nemoćna, jer joj tu nemoć onemogućuje Zakon o kaznenom postupku. Policija bi trebala biti stup društva a naši danas nemaju za osnovne životne potrebe, hodaju „poderani“, rade u nemogućim uvjetima i vode ih ljudi koji o sustavu ništa ne znaju. Mi više nemamo ni adekvatno usavršavanje tog kadra, jer dugi niz godina nismo ni imali Policijsku akademiju. Postoje još uvijek kolege kojima se divim i uvažavam, ali oni su marginalizirani ili iz sustava otišli.

Pa, što bi se onda prije svega  trebalo mijenjati u toj službi?

– Sve bi trebalo  krenuti od početka. Nemoguće je da ljudi koji su radili protiv stvaranja hrvatske države, poput Arnerića, Pedišića, Stilina, Strmotića, danas su u registru hrvatskih branitelja s datumom 5. kolovoza 1990. godine. Ostvaraju enormne povlastice, imaju velike penzije, a skidali su hrvatske zastave sa zgrada policije i nisu dopuštali redarstvenicima da nose sliku Franje Tuđmana i postave hrvatski stijeg. Kako je moguće da oni danas imaju veća prava i povlastice od ljudi koji su prvi stali u službu domovine i nisu razmišljali što će njima ova Hrvatska dati? Policija danas treba imati minimalno duple plaće nego sada, to su ljudi koji rade za doslovno minimalac i bez ikakve opreme, svaki dan nose glavu u torbi. Pogledajte samo policijske postaje po Zagrebu, „nema“ načelnika, nema ljudi, sve je uništeno i devastirano.

U svojoj knjizi uz ostalo objavili ste i popis prvih hrvatskih redarstvenika. Kako to da ih danas ima puno više nego što ih Vi navodite u tom popisu?

– U prikupljanje prvih hrvatskih redarstvenika krenuo sam 16. srpnja 1990., po zapovjedi predsjednika Tuđmana. Imao sam mnogo problema, jer na terenu nisam mogao dobiti podršku prikupljanja kadrova za policiju, budući da je većina tada bila srpske ili crnogorske nacionalnosti. Uspio sam prikupiti 3500 ljudi, od čega je zdravstveni pregled prošlo 1648 redarstvenika, koji su s obukom započeli 5. kolovoza 1990. Danas u registru prvih koji su pristupili obrani zemlje s tim datumom imate više od 15 tisuća. Nevjerojatan podatak koji nema nikakve veze s činjenicom niti istinom. I danas odgovorno tvrdim kako jedini u zemlji imam originalni popis prvih hrvatskih redarstvenika, budući da su se svi na liste pristupanja na obuku morali na njih vlastoručno potpisati. Kada me pitate zašto se šuti o mojoj knjizi i ne želi nitko o njoj govoriti – pa tko će govoriti ako je ona dokaz kako samo od tog razdoblja imamo više od 13 tisuća lažnih branitelja? Pa to su ljudi koji su uhljebljeni u sustav, a ne ovih 1648 koji su stvarni hrvatski redarstvenici. Znate što oni rade? Prodaju kobasice po tržnici, rade džemove da bi prehranili obitelj ili pakiraju svoju djecu za Irsku i Njemačku.

Međutim, Vi ste i sami bili na “udaru“ policije, odnosno tužiteljstva i sudstva. Čak su vas jedno vrijeme, o čemu također pišete, i izbacili iz službe. Kako, zašto’

– Da, to je točno. Izbačen sam iz policije jer sam bio aktivni sudionik pokreta Hrvatsko proljeće. Sudjelovao sam u razgovorima tadašnjih čelnika toga pokreta i smatrao sam kako je bilo ispravno progovarati o temama koje su bila aktualne u tadašnjoj državi. A sve kako bi hrvatski narod opstao na ovim prostorima. Nažalost, oni koji su mogli nešto učiniti vrlo su brzo zatvoreni, progonjeni i zabranjeno im je društveno i političko djelovanje. Istu su sudbinu doživjeli i u Hrvatskoj, kada su ih UDBA i KOS eliminirale iz javnog i političkog života zemlje.

A, kako gledate na pisanje hrvatske povijesti, poglavito na onaj dio koji se odnosi na stvaranje hrvatske države?

– Ma, gledajte. Cijela povijest stvaranja hrvatske države je jedan veliki falsifikat. U ovom segmentu koji se odnosi na stvaranje policije i vojske, čiji sam bio aktivni sudionik i stvaratelj 90. godine, znam da ništa nije istina. Ako je tako u segmentu policije, onda se bojim da je još gora situacija u drugim područjima. Nažalost, istinske kroničare hrvatske povijesti nemamo, budući da ljudi koji se s njom bave ovise o državnim sredstvima i prinuđeni su pisati ono što im se kaže. Svaka istina koja ne odgovora dogovorenim floskulama odmah se odbacuje, a ti ljudi koji progovaraju o tome, marginaliziraju i proglašavaju luđacima. Tako je u svim sektorima, posebice kada govorimo o svjedočanstvima onih ljudi koji su bili aktivni sudionici stvaranja  države. Ono što nam se prezentira u javnosti, ponajprije medijima, ne odgovara istini, a jedino kroz neke male portale i medije s malom tiražom, možete danas pročitati nešto iz tog razdoblja. Ljudi nažalost ne mogu doći do informacija, i većinom se informiraju putem lažnih medija, suspektnih povjesničara i osoba koje nemaju veze sa stvaranjem hrvatske države. Ima i onih koji znaju kako su stvari funkcionirale, ali šute zbog straha i egzistencija. Moram napomenuti kako veliku negativnu ulogu u svemu tome ima i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, kao i brojne druge institucije u zemlji koje ništa ne radi na rasvjetljavanju prošlosti.

Nu, bez obzira na sve – Imamo Hrvatsku!

  • Poštovani Pavkoviću. Vjerujte da ne znam kako Vam odgovoriti na ovo pitanje. Mislim da je najbolje da ovaj razgovor završimo uvodnim riječima iz moje knjige, pa ćete shvatiti što mislim o toj tezi da imamo Hrvatsku.

Pa da čujemo, što ste mislili, što ste napisali…

“Hrvatsku sam sanjao od djetinjstva i ona nam se dogodila, među ostalim i mojom zaslugom. Nisam  zadovoljan kako je ona ispala, i danas se pitam jesmo li je uopće dobili onakvu kakvu smo  željeli? Obranili smo Domovinu, i to sam znao od prvoga dana, da će to tako biti, među ostalim, zahvaljujući i svojim sokolovima redarstvenicima. Mislio sam da ćemo one koji su nas proganjali, tukli, mučili, raseljavali i ubijali, jednog dana izvesti pred optuženičku klupu i da će nam djeca živjeti u slobodnoj Hrvatskoj, i da joj neće djeca tih istih otimati kruh iz usta. Nismo u tome uspjeli…”…riječi su Ivana Krmpotića.

Razgovarao:

Mladen Pavković


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.

More in:Branitelji