By ”U Logici kod dokazivanja pretpostavljanje tvrdnji koje tek same moraju biti dokazane. Znači dakle pogrešku u dokazivanju, jer se ono što treba dokazati uzima kao osnova za dokazivanje.”
Petitio Principii.
Srbijanski povjesničari Bojan Dimitrijević i Nemanja Dević došli su iz Beograda s Instituta za “savremenu istoriju” i predstavili svoja istraživanja o ”četničkoj golgoti 1945. godine” (28. 2. 2023.) na Hrvatskom institutu za povijest u Zagrebu. Međutim, najzanimljivija je činjenica, da je četnik Bojan Dimitrijević dobio donaciju za svoje tri knjige od bivšeg ministra kulture u vladi Republike Hrvatske 2016. godine, a sada obnaša zastupničku dužnost Domovinskog pokreta u Saboru – dr. Zlatka Hasanbegovića.
Budući da su obojica srpskih povjesničara, a pogotovo Bojan Dimitrijević, angažirani u istraživanju i procesu rehabilitacije četničkih leader-a (vođa) u Srbiji poput Draže Mihailovića, Milana Nedića, Nikole Kalabića i Ratka Mladića, stoga je Hasanbegović izvrgnut kritici i ruglu među Hrvatima.
Mediji u Hrvatskoj pokrenuli su lavinu reakcija na gostovanje dvojice srpskih autora, također optužili su i hrvatske nacionaliste u Zagrebu koji su organizirali predavanje o tragediji četnika. Domovinski pokret ogradio se od predavanja Hasanbegovića, jer je on njihov član Kluba u Saboru, a bio je glavni organizator za dovođenje autora ”četničke golgote” u Zagreb.
”Bez obzira na određene povijesne činjenice koje ukazuju na to da su u Bleiburgu uz većinom Hrvate stradali i pripadnici nekih drugih naroda, to nikako ne može biti izgovor srbijanskim povjesničarima da u središtu Zagreba pokušavaju rehabilitirati četničke zločine koji su nad hrvatskim narodom počinili prije toga, a ponovljeni su i devedesetih. Domovinski pokret zbog toga od Zlatka Hasanbegovića očekuje javnu ispriku svima onima koje je njegov privatni nastup povrijedio”, stoji među ostalim u priopćenju Domovinskog pokreta. (2 .3. 2023.)
Hasanbegović je odmah uzvratio DP-u zbog predavanja o ‘četničkoj golgoti’ usred Zagrebu: ”Naravno da se neću ispričati!”. Naravno nije ni potrebna njegova isprika, jer je Hasanbegović, kako se sada ustanovilo, već godinama surađivao sa četnicima u Beogradu zbog – ”povijesnih istina”?
Govor istine nije kićen, već jednostavan.- Seybold p. 371.
Teško mi je i pomisliti, da sam svojevremeno pisao o nacionalnim, moralnim i intelektualnim vrlinama dr. Zlatka Hasanbegovića za potencijalnog predsjednik Vlade ili predsjednika države RH. Oprosti mi Bože, jer nisam znao da se takvi veliki ljudi mogu srozati na dno dna u nacionalnom osjećaju zbog – ”časti ili šolda”?
Ovaj skandalozni događaj: ”četnički dernek u Zagrebu”, nije ostao samo na dijalogu DP i Hasanbegovića, nego se odmah u diskusiju uključio ”dežurni povjesničar” – Hrvoje Klasić.
Naime, on kaže da ga nije iznenadilo da su za istim stolom sjedili svi ti ljudi te da se i ovaj put pokazalo da im je svima zajednički nazivak antikomunizam. Kazao je i da revizionisti u Srbiji i Hrvatskoj dobro surađuju, ali i da mu je bilo šokantno da su za istim stolom sjedili oni koji veličaju ustaške zločine nad Srbima kao i oni koji veličaju četničke zločine nad Hrvatima i te zločine revitaliziraju. Intrigant ima malo i strah sljedećeg predavanja u Institutu i teme koja bi mogla biti. Možda dovedu nekog generala JNA da govori o djelovanju JNA, uništavanju Vukovara, srpskih paravojnih formacija i slično.
Sličnog je mišljenja i Ivo Goldstein: ”U Drugom svjetskom ratu partizani su bili na pravoj strani, a svi ostali – uključujući naravno i ustaše i četnike – bili su na krivoj strani. Na žalost, kolege koje su došle iz Beograda to ne priznaju i otvoreno govore da su četnici zapravo bili jedna od antifašističkih opcija.” (Radio Slobodna Europa), 3.3.2023.)
Četnici su ostavili krvave tragove diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine, jer su bili dobro naoružani mržnjom i oružjem iz Srbije i od talijanske vojske. Mi smo u Hercegovini strahovali kad je talijanska vojska provodila četnike iz Dalmacije preko Vrgorca kroz Ljubuški do Čapljine i prebacivali ih preko mosta na istočnoj strani rijeke Neretve. Muslimani koji su gledali evakuiranje četnika preko “ćuprije” u Čapljini, skladali su citat: ”Ćetiri tisuće i ćetiristo ćetrdeset ćetiri ćetnika ćuće na Čapljinskoj ćupriji ćitaju čitab.” Mi smo, kao školska djeca u Ljubuškom, hodali po gradu i glasno se sprdali s – ćuprijom i ćetnicima!
Kako su Rusi uništili ukrajinski grad Mariupolj 2023., tako su četnici uništili hrvatsku grad Fojnicu 1945.
Mogli bismo navesti mnoga mjesta gdje su četnici izvršili strahovite zločine nad hrvatskim i muslimanskim stanovništvom u BiH. Primjera radi, četnici su Fojnicu zauzeli u jutarnjim satima 4. svibnja, nisu spalili samo partizanske magazine – skladišta, što navode u svojim dnevnicima. Izgorio je skoro čitav grad, o čemu svjedoče fotografije spaljenog grada nastale 1945. Partizanski veteran Ivan Domazda naveo je da su četnici ”do temelja spalili Fojnicu”. Na zidovima spaljenih kuća krečom su ispisali parole: ”Bog – Kralj – Draža”.
Božidar Savić četnik Vlasinske brigade, koji je 4. svibnja 1945. boravio u Fojnici, potvrđuje da su Račićevi četnici spalili grad. Nakon što su četnici izvršili pljačku domaćinstava i magazina, zapalili su 188 kuća, 48 dućana, 368 gospodarskih zgrada, štale i jednu džamiju; ubili 7 muškaraca i silovali 23 žene. Dimitrijević i Dević navodno su imali petnaest tisuća četnika koji su u tri kolone 7. svibnja jurišali prema partizanskim položajima u Fojnici kao i brojku od 9235 ubijenih četnika, piše Antifašistički Vjesnik.
Dobro je da se još nitko nije sjetio predložiti naziv nekog trga ili ulice u Zagrebu s imenom: ”Četničke golgote”, ili da im se podigne spomenik na Trgu žrtava fašizma! Ako ćemo istinu govoriti, nema razlike između krvnik Draže i krvnika Tita. ”Novom beogradskom skupštinskom savezu bit će predloženo da se u isto vrijeme podigne spomenik Draži Mihailoviću u Beogradi i Vašingtonu”, piše Đuro Svila, nova.rs. Gradsko vijeće i gradonačelnik Zagreba također žele vratiti Tita na trgove i ulice glavnog grada Hrvatske. Latinska je izreka: Ne šušti lišće bez vjetra!
Teško je živjetu u Zagrebu gdje su sve ulice zatrpane sa smećem!
Gradsko vijeće u Zagrebu ima veliki broj problema, ali najočitiji je – ulice pune gradskog smeća: kuhinjskih otpadaka, krepanih životinja i zimskog blata, ali to nisu prepreke za odluke gradskih glavara da dovedu Lepu Brenu, srpsko smeće u zagrebačku Arenu za tri večeri u ožujku za – dan žena, da ”raznježi žene, zaludi građane i zapali Zagreb”! Kako je bilo naglašeno u najavi, riječ o ”velikom hitu koji ruši rekordne posjećenosti u cijeloj regiji”, odnosno u bivšoj Jugoslaviji. U pjevačko glumačkom komadu Lepa Brena projicira tragični raspad bivše zemlje (Jugoslavije) te nesretne sudbine njezinih građana.
Piše Pero Kovačević: Najavljena predstava o Lepoj Breni igra se s našim nacionalnim dostojanstvom – Kažimo ne ovoj blamaži! ”Najavljenom predstavom se narušava suverenitet i ugled naše države i vrijeđa osjećaje svih hrvatskih branitelja, te ostalih građana koji bi, ustreba li, ponovno stali u obranu svoje domovine… Zašto o najavljenoj predstavi šute kulturni uglednici, ministrica kulture, generalski zbor i zašto šute braniteljske udruge?” (direktno.hr, 3.3.2023.)
Pero Kovačević: Najavljena predstava o Lepoj Breni igra se s našim nacionalnim dostojanstvom
Dva odlučna i dična gradonačelnika u Hrvatskoj!
Dobar primjer bio je odluka gradonačelnika Pule dr. Filipa Zorčića koji je zabranio korištenje prostora u vlasništvu grada Pule za koncert turbo-folka.
”To nije primjer za ovaj grad, iza toga stojim i neću od toga odustati.”, rekao je Zorčić. Odmah je odgovorila ”pevačica” Ana Bekuta rekavši, da ”smeće nema naciju ni granice”. Ana ne shvaća da je njena glazba srpsko smeće koje smrdi. Ljudi u Hrvatskoj kažu: ”Naše go*no smrdi”. Dakle, to je jedan od razlog zbog čega gradonačelnik Zorčić neće da to smeće zagađuje javni prostor Grada Pule.
Vlasnik ”Hiljedarke” je Hrvat (sic!) Mario Cindrić, koji u naslovu svoje tvrtke ima jasan naglasak jugoslavenstva i srboljublja, za njega bismo rekli da je hrvatsko smeće jer želi iznajmljivati dvorane u hrvatskom gradovima za dovođenje turbo-folka, odnosno srpskog smeća u Hrvatsku.
”Hiljedarka” je, nakon dobovene ”korpe” u Pule premjestila koncert u Osijeku gdje je gradonačelnik Ivan Radić potvrdio odluku svoga kolege iz Pule i otjerao Cindrićevu Hiljedarku i srpsko turbo-folk smeće i iz Osijeka.
Zaključna misao
Turbo-folk glazba je jedan vid specijalnog rata koji Srbija i BIA-M16 vode protiv Hrvatske. Stoga u originalu donosimo e-pismo don Anđelka (*)od (3.3.2023.) umjesto našeg zaključka:
”Dobro jutro (domoljubi) džezeri!
Spavali ste braćo i sestre, u dubokom ste domoljubnom snu ili pospanosti bili punih (najmanje) 30 godina, tijekom kojim sam tisuće puta pisao ono što je vama tek sada veliki tr(u)n u oku ili očima, koje vide samo politiku.
Daklem, gotovo kompletna zabavna kultura – pop/rock, turbofolk, cajkače… itd, odnosno barem 75% estradne produkcije – razara identitet hrvatskog naroda, umno zaglupljuje i moralno kvareći sve od male djece i srednjoškolaca do najstarije publike, ter doslovce rušeći svih Deset Božjih zapovijedi …punih najmanje 30 (trideset) godina, a da vrli domoljubi uopće ne reagiraju jer ne shvaćaju značenje masovne kulture i važnost kulture općenito!!!
A upravo ta zabavna kultura – u svim svojim aspektima, rodovima, kategorijama, žanrovima, vrstama … – ima razornu moć: i u video igricama i u crtićima, i u glazbi, i u filmu, i u kazalištu, i u modi, i u literaturu… ne samo na koncertima (gdje je mali % raje) nego još više na radiju, i na TV-u, i na nosačima zvuka, i na internetu… itd. I vi ste se , dragi moji ‘čuvari domoljubne plaže u zimskim danima’, tek sada dignuli na ustanak, doslovce kao mala skupina Gubec begova… Ma znate ča-kaj-što…?!
Bolje da više ništa ne kažem, jer ste me baš gotovo razljutili, doveli ste me do srdžbe kakva je bila Isusova u Hramu, samo što nemam uže da spletemo prikladan bič kojim bi istjerao sve trgovce iz (hrvatskog) Hrama, a i vas bih malo dohvatio… Svima pozdrav i blagoslov, A. don
Vaša djela mogu biti jedina propovijed koju neki ljudi danas drže.
– Sv. Franjo Asiški
_____________
(*) don Anđelko Kačunko završio je studij klasične filologije na Filozovskom fakultetu u Zagrebu i studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu; bio je angažiran u Vojnom ordinerijatu Republike Hrvatske na dužnosti kancelara. Istaknuo se pisanjem svojih novinarskih priloga, vijesti, reportaže, komentara i intervjua koje je objavljivao u glasilu MI, Hrvatsjko Slovo, Fokus; a stalni je suradnk IKA-e, Glasa Koncila, HKR-a i Radio Marije. Urednik je knjige ”MI 25 godina za Boga i Hrvatsku dragu” (2001.), a njegova prva knjiga ”Pogled sa Sljemena” (2005.), te knjiga ”Hrvatnje sa svijetom”.
Rudi Tomić
