By Nedavni izbori za federalnu vladu Australije, iako se radi o sasvim drugačijom političkom strukturom, u mnogo čemu mogu biti primjer i Hrvatskoj, pogotovo kad je u pitanju uloga vodeće hrvatske stranake, Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) kao i hrvatske desnice u hrvatskom društvu.
Nakon devet godina Liberalna stranaka, što u Australiji znači konservativna, izgubila je na izborima, iako je dobila više glasova kao stranka od Laburista, ljevica, koji su zahvaljujući načinu glasanja, gdje uz glavni glas daje se glas i drugim strankama, preferencijalnim načinom glasanja, dobili većinu da formiraju novu vladu.
Ono što je ovom prilikom došlo do vidjela i doprinjelo padu Liberala je njihova promjenjliva, nejasna politika, želeći udovoljiti više lijevo orijetiranom glasačkom tijelu zanemarujući svoje vlastito. Tako na pr. iako je Australija uglavnom ispunila svoje obveze vis a vis globalnog zagrijavanja prihvačena je ekstremna plataforma koja obečava smanjenje zagađivanje zraka čak za 50% u slijedečih desetak i više godina, ne uzimajući u obzir ekonomske posljedice.
Interesantan je rast novih Neovisnih (Independent) kandidata koji su uz veliku novčanu pomoć jednog od bogatijih ljudi Australije uspjeli osvojit šest saborskih mandata i to uglavnom u najbogatnijim gradskim četvrtima, koji su od uvijek bili glavno uporište liberalne strake!? Bogati glasuju za ljevicu!
Zaključak bi bio da prije ili kasnije jedna desno orijentirana ili bolje rečeno centar-desno, stranka ako želi ostati na vlasti mora se vratit na svoje korijene. Koketiranje sa suprotno ideološkim strankama može biti samo privremeno riješenje ali ne za stalno.
U slučaju HDZ-a ono treba prije ili kasnije potražiti jednog stalnog partnera u hrvatskoj desnici. Dosadašnji promašaji, ne slaganje, kao što je bila koalicija sa Mostom ili već unaprijed miniranim mogućim zajedništvom s Domovinskim pokretom nebi smjelo ometat ovakav jedan daleko gledajući plan.
U oba slučaja, i kod Mosta i Domnovinskog pokreta, ta stvarna ili moguća suradnja zakazala je iz neshvaćanja kako jedna takva koalcija funkcionira, u odnosu snaga općenito a ne samo kad je u pitanje međusobno neslaganje vodećih političkih ličnosti.
I jedna i druga strana trebaju se riješit površnih opaski, etiketiranja, pozivanja na ideološke podjele prošlosti. Jer današnje hrvatsko društvo je kompleksnije i prožeto različitim svjetonazorima koji svoje naputke vade iz raznovrsnih izvora.
Primjerice, ta danas popularna ‘signalizacija vrlina’, ili kako se na engleskom kaže ‘woke’ klasa, susreće se diljem svijeta. Rodna ideologija je jedna od tih, zatim klimatske promjene, revizija rasnog i kulturnog identiteta itd. Te promjene zahvatile su ogromne razmjere uglavnom u ekonomski razvijenijim zajednicama svijeta. Biti dio takvog jednog skupa je znak naprednosti, izuzetnosti, pripadanja?
Te i takve promjene i svijetonazori biti će sve veći i sve prisutniji u hrvatskom društvu. Da bi se mogli oduprijeti toj novoj ideološkoj navali trebamo prvenstveno srediti naše vlastite redove. Nemožemo stalno sprovodit vrijeme u međusobnim napadaima i obračunima. Ovdje specifično mislim na desnicu u Saboru koja troši ogromnu energiju u osobnim napadima, koji možda bukvalno vuču pozornost ali se brzo i zaboravu, bez ikakvog pozitivnog učinka.
Jer, Hrvatska je danas članica EU i NATO-a i sve više globalno aktivna u vidu ruske invazije na Ukrajinu. Ona nije izolirana iz svih tih vanjskih pobuda, a najefikasniji način za ostvarit promjene je biti aktivan unutar vladajuće strukture, koalicije. Stalno prozivanje i etiketiranje tu ne dolazi u obzir.
Kad se otvori sva sila raznovrsnih portala, novinskih medija vidi se dubina i širina te negativnosti na hrvatskom političkom spektru. Više radi osobnog zadovoljstva negoli društvenog napretka.
Pozivanje na domoljublje, na simbole, simboliku, znakove i ‘pozdrave’ ničemu ne vodi. Pogotovo ako želimo riješit jšs neriješene strane naše povijesti. Hrvatskoj i Hrvatima dovoljno su tri simbola: grb, zastava i himna, sve drugo stavimo na stranu.
Umjesto simbolike držimo se činjenica, stručnih radova, dokaza i sveopčim naporom znajući da samo tako, zajedno, sa svim našim raspoloživim snagama možemo uspjeti.
HDZ treba biti svijestan da ako želi suradnju s hrvatskom desnicom onda treba svijesno pristupiti riješavanju svih pitanja nase novije povijesti, od Drugog svjetskog do Domovinskog rata. Nemože se i dalje stvari odugovlačit u neizvjesnost dali se mi s time ideološki slagali ili ne. Nemožemo i dalje biti ucjenjivani od strane manjinskih stranaka kao što je SDS radi njihove koalcijske podrške. Zato je važno tražiti i naći podršku u koalicijskim partnerima desnice.
A desnica treba biti svjesna da samo tako, u koaliciji s HDZ, jedino može ostvarit ako ne sve onda siguran sam glavninu svojih ciljeva. Sve drugo je gubljenje vremena, ustvari davanje vremena lijevoj oporbi da konačno, ujedinjena, dočepa se vlasti.
Kako kaže ona narodna: “pamet uglavu”!
Stjepan Asić
