By Nakon više od četiri desetljeća kontroverzi, optužbi za nedolično ponašanje policije i tvrdnji o uplitanju obavještajnih službi, pravosudna istraga o presudama „Hrvatskoj šestorki” rezultirala je jednim od najznačajnijih preispitivanja kaznenog predmeta u povijesti Novog Južnog Walesa.
U izvješću na dvije knjige i više od 850 stranica, vršitelj dužnosti suca Robert Hulme zaključio je da postoji osnovana sumnja u krivnju trojice od šestorice muškaraca osuđenih 1981. godine zbog urote za izvođenje niza bombaških napada diljem Sydneya. Predmete Ilije Kokotovića, Josepha Kokotovića i pokojnog Mile Nekića uputio je Žalbenom sudu za kaznena djela Novog Južnog Walesa kako bi se razmotrilo poništavanje njihovih presuda. Međutim, utvrdio je da dokazi ne stvaraju osnovanu sumnju u krivnju Maksimilijana Bebića, Vjekoslava Brajkovića i Antona Zvirotića.
Ovi nalazi donose nijansiran zaključak o jednom od najdugotrajnijih slučajeva u Australiji koji se povezuju s mogućom sudskom nepravdom. Umjesto potpune rehabilitacije ili osude rada tužiteljstva, istraga je utvrdila da su neke dugotrajne kritike bile opravdane, dok druge to nisu bile.
„Hrvatska šestorka” osuđena je u veljači 1981. nakon suđenja koje je trajalo gotovo deset mjeseci. Tužiteljstvo je tvrdilo da je skupina planirala bombaške napade na dvije putničke agencije, srpski društveni klub, kazalište Elizabethan i cjevovod za opskrbu Sydneya vodom. Svaki od njih osuđen je na 15 godina zatvora, a prije puštanja na slobodu odslužili su između sedam i osam godina kazne. Žalbe su bile neuspješne, kao i raniji pokušaji pokretanja pravosudne istrage o presudama. Ova je istraga naložena 2022. godine nakon ponovljenih zahtjeva podnesenih na temelju Zakona o kaznenim djelima (žalbe i preispitivanje).
Istraga suca Hulmea ponovno je obradila gotovo svaki aspekt izvorne istrage. Od državnih tijela pribavljeno je više od 90.000 stranica dokumenata, uključujući prethodno povjerljive materijale savezne vlade, a tijekom 43 dana rasprava saslušani su iskazi bivših policajaca, državnih službenika i civilnih svjedoka. Arhivirani zapisi ASIO-a (Australske sigurnosno-obavještajne organizacije), dokumenti Ureda premijera i vlade te opsežni materijali sa suđenja omogućili su znatno širu analizu nego što je to ranije bilo moguće. U središtu pozornosti istrage bila je uloga policijskog doušnika Vice Virkeza, čije je svjedočenje bilo ključno na suđenju i koji je već dugo predmet kontroverzi. U izvješću se razmatralo je li Virkez djelovao isključivo kao doušnik, kao obavještajni suradnik ili kao agent provokator, te su se istraživali njegovi odnosi s jugoslavenskim konzulatom i jugoslavenskim obavještajnim službama. Istraga je također obuhvatila pitanje jesu li informacije o tim odnosima bile prešućene obrani tijekom suđenja i naknadnih žalbenih postupaka.
Sudac Hulme prihvatio je da je Virkez tajno davao informacije jugoslavenskim vlastima prije uhićenja i da su njegove veze s jugoslavenskim konzulatom bile daleko značajnije nego što se znalo u vrijeme suđenja. Istraga je utvrdila da važne informacije o tim odnosima nisu bile dostupne obrani, što je izazvalo legitimnu zabrinutost oko pravičnosti postupka. Izvješće posvećuje opsežna poglavlja analizi onoga što su agencije Commonwealtha znale o Virkezu, kada su to znale i jesu li relevantne informacije otkrivene.
Međutim, Istraga nije podržala širu tvrdnju da je cijeli kazneni progon konstruiran od strane jugoslavenske obavještajne službe. Sudac Hulme pažljivo je analizirao konkurentske teorije da je Virkez djelovao kao agent provokator ili je sam izmislio zavjeru. Iako je identificirao ozbiljna pitanja o aspektima njegovog ponašanja i vjerodostojnosti, izvješće je na kraju odbacilo nekoliko opsežnijih tvrdnji iznesenih tijekom desetljeća.
Ponašanje policije NSW-a činilo je još jedan važan stup Istrage. U kontekstu kasnijih nalaza Kraljevske policijske komisije o korupciji, lažnim priznanjima, “verbalnim prijevarama”, “prekršajima” i drugim nepravilnim istražnim praksama, sudac Hulme je iznimno detaljno proučio uhićenja, intervjue, pretrese i zapljenu eksploziva. Za svakog optuženika provedene su pojedinačne procjene, ispitujući navode o napadu, pouzdanost priznanja i integritet fizičkih dokaza.
Izvješće je utvrdilo da su neki policijski postupci kritizirani te da su aspekti istrage bili nezadovoljavajući. Također je priznao nedostatke u otkrivanju materijala relevantnog za Virkeza i ispitao jesu li dokazi uskraćeni obrani. Ipak, istraga nije zaključila da je policija izmislila cijeli slučaj ili sustavno podmetnula dokaze protiv svih šest optuženika.
Umjesto toga, sudac Hulme pažljivo je razlikovao dokaze koji se odnose na različite optuženike. Najjača posljedica tog pristupa bio je njegov zaključak da postoji razumna sumnja u vezi s osudama trojca Burwooda – Ilije Kokotovića, Josepha Kokotovića i Mile Nekića. U njihovim slučajevima, kumulativni učinak zabrinutosti oko Virkeza, policijskih dokaza i dostupnih dokaza onemogućio je Istrazi održavanje povjerenja u presude. Nasuprot tome, dokazi protiv Bebića, Brajkovića i Zvirotića ostali su dovoljni, prema procjeni Istrage, da isključe razumnu sumnju.
Istraga je također razmotrila šira institucionalna pitanja koja se protežu izvan samog kaznenog postupka. Ispitala je odgovor agencija Commonwealtha na sudske pozive, pitanja o povjerljivom postupku, međuresorne sastanke u vezi s Virkezom i je li dokumentarni materijal bio zadržan ili izgubljen tijekom vremena. Iako nije svaka tvrdnja potkrijepljena, izvješće zaključuje da su propusti u otkrivanju lišili obranu informacija koje su mogle biti značajne u osporavanju glavnog svjedoka tužiteljstva.
Sudac Hulme nadalje je preporučio reforme Zakona o žalbama i reviziji kaznenih djela. Predložio je uklanjanje ograničenja koja sprječavaju suce istrage da koriste određene prisilne ovlasti dostupne prema Zakonu o kraljevskim komisijama te je predložio da se zakonodavstvo koje uređuje istrage kaznenih osuda preoblikuje u jasnijem i pristupačnijem obliku. Te preporuke odražavaju poteškoće s kojima su se susreli tijekom istrage u prikupljanju dokaza i izvršavanju istražnih ovlasti.
Izvješće ne predstavlja ni potpuno oslobađanje od odgovornosti koje traže aktivisti niti podršku svakom aspektu izvornog kaznenog progona. Umjesto toga, predstavlja pažljivo kalibriranu ponovnu procjenu utemeljenu na tisućama stranica dokaza i modernom pristupu vladinim arhivima. Prepoznaje da su povijesne obavještajne aktivnosti, nepotpuno otkrivanje i osporavana policijska praksa komplicirali jedan od politički najosjetljivijih kaznenih progona u Australiji, a istovremeno zaključuje da su se dostupni dokazi značajno razlikovali između pojedinačnih optuženika.
Sljedeće poglavlje u sagi o hrvatskoj šestorki sada je na Kaznenom žalbenom sudu NSW-a, koji će razmotriti treba li poništiti osude Ilije Kokotovića, Josipa Kokotovića i Mile Nekića. Što god sud na kraju odlučio, izvješće suca Hulmea već je preoblikovalo razumijevanje slučaja koji je više od 45 godina zaokupljao australsku pravnu, političku i povijesnu raspravu. Potvrđuje se da su postojala ozbiljna pitanja o pravičnosti i obvezi otkrivanja dokaza, utvrđuje se sudski propust u slučaju trojice muškaraca te se zaključuje jedna od najkontroverznijih kaznenih istraga u zemlji nalazima koji su odmjereni, a istovremeno i od velike važnosti.
Piše Branko Miletić
