Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

Cijela moja priča nalazi se u fantastičnom sjećanju hrvatskog franjevca fra Ljube Čuvala s kojim sam imao prigodu blisko raditi i poznavati ga. Fra Ljubo je služio hrvatskoj dijaspori u različitim službama i pozicijama. Jedna od tih službi bila je i župnik Hrvatske župe Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku. I upravo tu nalazi se i središnji dio moje priče (ali o tome kasnije).

Prvi put susreo sam fra Ljubu 1949. godine dok sam radio za Hrvatske franjevce u Chicagu. U to vrijeme on je bio župnik Hrvatske župe Srca Isusova u Chicagu. I kao što je bila tradicija, fra Ljubo je dolazio barem jednom tjedno u Franjevački samostan na Drexelu (popularno nazvan po Aveniji Drexel gdje je sjedište Hrvatskih franjevaca).

I na jednom od tih prvih susreta, fra Ljubo me upitao tko sam? Odgovorio sam mu da sam Duško Čondić. Na moje veliko iznenađenje, fra Ljubo me pitao jesam li živio u 36. ulici na Wentworth aveniji u kući na drugom katu. Nakon što sam mu potvrdno odgovorio, nastavio me pitati je li nas bilo osmero ili devetero u obitelji, je li moj otac umro 8. prosinca 1935. Ostao sam iznenađen, te sam mu odgovorio: “Fra Ljubo mi se prvi put susrećemo danas, kako to da znate tako puno točnih detalja o mojoj obitelji?”

Onda je on nastavio i donosio još više detalja: “Kada sam prvi put stigao u Chicago otišao sam vidjeti svog poglavara fra Blaža Jerkovića koji je tada bio i župnik župe Sv. Jeronima. Fra Blaž mi je rekao da je umro mlad čovjek i da je ostala udovica s osmero male djece. Pitao me hoću li poći s njim moliti krunicu te večeri kako je već bio običaj. Tako sam susreo tvoju obitelj!”

Zašto ovo uopće spominjem u kontekstu priče o Nikoli Tesli? Kakve veze imaju Čondići s Nikolom Teslom? Odgovor je jednostavan – želim prenijeti činjenicu kako je fra Ljubo bio blagoslovljen s fantastičnim pamćenjem, odnosno fotografskom memorijom, imajući posebice u vidu da je prošlo više od 15 godina od njegovog susreta s mojom obitelji.

Po naravi fra Ljubo je bio vrlo socijalan i nevjerojatno aktivan čovjek. Barem tri ili četiri puta tjedno pozvao bi me u svoju “kavanu” koja se nalazila u velikoj knjižnici s preko 1500 naslova. I dok je vrlo spretno i detaljno pripremao kavu, dijelio je sa mnom priče o raznim, kako ih je on zvao “luminarima”, genijalcima, mjestima i razgovorima. Većina tih razgovora bila je s vodećim hrvatskim intelektualcima i državnicima, a tema je bila Hrvatska i njezina budućnost. Fra Ljubo je doista bio detaljan, zabavan narator. Njegove teme razgovora bile su zaista različite i bogate. Jednom takvom prigodom govorio mi je o svojim mnogim susretima s genijem Nikolom Teslom.

I dok smo pili kavu spomenuli smo Teslu, a fra Ljubo je nastavio govoriti o njegovim mnogim susretima s ovim velikanom. Kao što sam spomenuo ranije, fra Ljubo je bio župnik Hrvatske zajednice u New Yorku, na Manhattanu. Gotovo svaki dan odlazio bi u šetnju u Central Park. Tamo bi susreo Nikolu Teslu koji je hranio golubove. Budući da je fra Ljubo imao dar pripovijedanja, dok mi je u detaljima govorio o Tesli, ja sam dobivao dojam da sam i sam prisutan njihovim razgovorima.

Spomenuo je vrlo potresno kako je Tesla bio gotovo na rubu siromaštva, živio je samački život u jednoj hotelskoj sobi dok nije umro. Zatim je nekoliko puta ponovio kako mu je Tesla više puta rekao da je on sebe smatrao Hrvatom i da je Hrvatska njegova domovina. Zatim je fra Ljubo detaljno opisivao svoje razgovore s njim i detaljno opisao i gore navedeno mišljenja rekavši kako je Tesla često govorio da je on ponosni pravoslavac po religiji, ali da je rođen u Hrvatskoj i da je stoga Hrvat.

Kroz tri ili četiri prigode naših razgovora kada je Teslino ime bilo spomenuto, fra Ljubo bi u detalje ponovio njegove izjave i razgovore s njim. Moram priznati da je uvijek bio stalan u svojim izjavama u vezi Tesle. I dok je uvijek pričao s velikim osjećajem za detalje, nikada nije koristio fikciju u svojim pričama. Budući da fra Ljubo nikada nije vodio dnevnik i iza sebe nije ostavio osobne zapise (što je ogroman gubitak), ovaj podatak zasigurno bi bio uskraćen istraživačima djela Nikole Tesle.

Netko se može požaliti da sam ja u ovoj kratkoj priči puno govorio o fra Ljubi, a samo jednu stvar naglasio sam u vezi Nikole Tesle. Moja priča trebala bi biti u vezi Tesle, a ne fra Ljube, zar ne? Upravo je to i cilj mog pisanja dokazati svjedočanstvom iz prve ruke da je Nikola Tesla sebe vidio i doživljavao kao Hrvata i Hrvatsku kao svoju domovinu. Stoga da bi ova tvrdnja imala svoj kredibilitet, htio sam najprije uspostaviti kredibilitet čovjeka koji mi je prenio tu činjenicu – fra Ljube Čuvala. On je to čuo u izravnom razgovoru s Nikolom Teslom, a ja nekoliko puta u izravnom razgovoru s fra Ljubom. Obojica su sada pokojni. Pretpostavljam da će oni koji žele ukrasti Teslin nacionalni identitet dovesti u pitanje ovo svjedočanstvo. Ali, svi mi jednoga dana moramo ući u vječnost i vidjeti tko je u pravu.

Duško Čondić
Chicago

 


Podjeli
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  

You may also like

Comments are closed.