By Rješenje za BiH je u njezinom preustroju na najmanje tri odn. i četiri federalne jedinice i to Hrvatsku Republiku (današnja Herceg-Bosna), RS, Republiku Bosnu (većinski muslimanski prostor u BiH) te Republiku Zapadna Bosnu (Unsko-sanski kanton).
Republika Zapadna Bosna je i legitimna opcija otklanjanja ugroze sa strane unitarističkog Sarajeva ali i poštivanja želje onih koji su muslimani ali se izjašnjavaju kao Muslimani a ne Bošnjaci pa prema tome nisu Bošnjaci.
Mnogi u USK (zapadni dio pov. Turske Hrvatske) podupiru gosp. Fikreta Abdića “babu” i htjeli bi Republiku Zapadna Bosna. Isto tako, valja maksimalno prostor hrvatskih kantona, gradova i općina zvati Herceg-Bosnom što je ispravno jer oni koji nam to osporavaju se bune spram onih koji njima osporavaju bivši Novopazarski sandžak zvati Sandžakom nego im nameću termin “Raška oblast”.
Dosta toga “probosansko-novopazarskog” licemjerja. I onima koji stalno spominju “bosanske” pravoslavne i katoličke recimo da nam objasne kako može van Bosne uključujući i Hercegovinu biti Bošnjaka.
Muslimani u Hercegovini su po toj logici hercegovački muslimani umjesto Bošnjaci. Kako u bivšem Novopazarskom sandžaku može biti Bošnjaka kada to nije Bosna a nije niti Hercegovina?
Bezobrazno licemjerje
Isto tako svojevrsni vrhunac ‘probosanskog’ licemjerja predstavlja i to da iz redova onih koji sebe zovu Bošnjacima otvoreno dolaze prijedlozi o “ujedinjenju” BiH i bivšeg Novopazarskog sandžaka kojega oni zovu “Sandžak” (sandžak je bila upravna jedinica iz vremena Osmanskog Carstva koje ne postoji unazad točno 104 godine) u jednu državu “Bosnu” premda se ovaj pojmovnopovijesni anakronizam ‘Sandžak’ nalazi unutar Uže Srbije (Zlatiborski i Raški upravni okruzi) te sjeverne Crne Gore (općine Pljevlja, Bijelo polje, Rožaje, Plav, Gusinje, Berane, Andrijevica pa i Mojkovac). I ništa to njima s sve tri strane granice ne predstavlja problem. Ali kada se ističe potpuno legitimno objedinjavanje hrvatskih kantona, gradova i općina (Herceg-Bosna) u entitetu Federacije BiH u BiH u jednu administrativnu jedinicu bilo kao kanton ili republiku (Hrvatska Republika) a ujedno i jednu izbornu jedinicu unutar cjelovite BiH e onda je to “akt neprijateljstva”. Zaista licemjerno!
Ako ne znaš što je bilo pitaj bivši Novopazarski sandžak
Većinsko muslimansko stanovništvo u bivšem Novopazarskom sandžaku je 1941. preko svoga poslanstva koje je posjetilo glavni grad novouspostavljene Države Hrvatske tj. Zagreb tražilo pripajanje svoga prostora Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Udovoljeno mu je. Vojne i civilne hrvatske vlasti su počele zaposjedati taj novouvršteni prostor hrvatske države tj. bivši Novopazarski sandžak. Domaće Sandžaklije su se stavile na raspolaganje i službu Državi Hrvatskoj. Hrvatska Država je zauzvrat čuvala taj hrvatski novostečeni puk i skrbila se o njemu. Na obostrano zadovoljstvo! No nažalost zbog pritužbi domaćih antihrvatskih elemenata, Nedićeve Vlade i fašista talijanskih, hrvatska državna vlast s Hrvatskom Vojskom se morala povući odatle jer su Talijani prijetili s ucjenama a Nijemci se nisu htjeli miješati. Nakon toga su nedićevci, ljotićevci i četnici izvršili pokolje (genocid) nad muslimanima bivšeg Novopazarskog sandžaka i to osobito na prostoru Bijelog polja, Priboja, Prijepolja, Nove Varoši. Zbog toga su sada tamo ‘Sandžaklije’ manjine s prije su bili većina. Tako da sve to dodatno baca veliku mrlju na te ‘ljubitelje’ “Bosne i Sandžaka”. Ali i Hrvatima koji su konstitutivni, državotvorni, suvereni i ustavotvorni narod u BiH zajedno s ostalim Hrvatima i Republikom Hrvatskom daje dodatnu motivaciju u ustrajnosti do konačne realizacije objedinjavanja hrvatskih kantona, gradova i općina (Herceg-Bosna) u entitetu Federacije u BiH u formaliziranu Hrvatsku Republiku. Uz opomenu da se ozbiljno razmatra potreba formiranja ‘četvrtog’ entiteta unutar Unsko-sanskog kantona (zapadni dio Turske Hrvatske) tj. Republike Zapadna Bosna. Pa neka se onda osovina Sarajevo-Novi Pazar pozabavi “odmetnutom” Bosanskom krajinom umjesto da “moralizira” Hrvatima i njihovoj Herceg-Bosni tj. budućoj Hrvatskoj Republici.
Sandžak i Herceg-Bosna
Novopazarski sandžak je bio teritorijalna upravna jedinica u Osmanskom Carstvu. 1913. je kao takav prestao postojati. Sveden je na neformalni pojam. U Drugom svjetskom ratu postaje ponovno službena kategorija. Bilo je Antifašističko Vijeće Narodnog Oslobođenja Sandžaka. Trebao je biti zasebna republika ili pokrajina. Pa zajedno s Bokom, Metohijom i Crnom Gorom jedna republika. Ali je 1945. utopljen u Užu Srbiju i Crnu Goru. I ponovno prestao postojati kao administrativna jedinica svevši se na neformalnu regiju. Želi se sada obnoviti kao prekogranična Autonomna Pokrajina s vlastitom Skupštinom, sudstvom, Vladom, policijom, zakonima i da bude demilitariziran. S zastavom i grbom.
Herceg-Bosna je povijesni naziv za cijelu BiH. 18.11.1991. ustanovljuje se Hrvatska Zajednica Herceg-Bosna a u kolovozu 1993. Hrvatska Republika Herceg-Bosna. 1996. ona se uklapa (ne ukida) u Federaciju BiH u BiH. Većinski hrvatski kantoni (federalne jedinice-države) Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija su direktni supstituti HRHB. Imaju vlastiti ustav, Parlament, Vladu, zakone, sudstvo, policiju, šume, Zavod za javno zdravstvo, uprave, agencije i sl.). Imaju zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast. Elemente državnosti. Herceg-Bosna kao takva je svedena na neformalnu regiju većinskih hrvatskih kantona i većinski hrvatskih dijelova drugih kantona u većem bh entitetu. Imamo primjerice distributivno područje Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, prostor pod ingerencijom Hrvatske Pošte Mostar, Radioteleviziju Herceg-Bosne, Športske Saveze Herceg-Bosne, športske lige i natjecanja Herceg-Bosne i sl. Stvar je u tome da se već postojeći hrvatski mini-entiteti tj. kantoni, gradovi i općine objedine u jednu administrativnu jedinicu, najbolje ‘Drugu’ Hrvatsku Republiku u BiH. Dakle ne radi se o dobijanju nečega nego da se ono što Hrvati već imaju bolje poveže i učvrsti u jednu cjelinu odn. formalni okvir. A oni koji se smatraju “probosancima” odbijajući to shvatiti žive u imaginarnoj stvarnosti kopajući jamu ionako raspadajućoj BiH. Ne naučivši ništa od raspada bivše Jugoslavije “zaslugama” velikosrpskih ekstremista i jugounitarista. Od sablazni, izdaje i muka oslobodi nas Gospode! I podari slobodu i mir.
Josip Žgela
