By Hrvatska nema i nikada nije imala provedenu strategiju zbrinjavanja opasnog otpada.
Hrvatski sabor izglasao je Strategiju gospodarenja otpadom još 2005. godine, te niz pratećih planova koji jasno definiraju pravila i infrastrukturu. Međutim, ključne stavke koje se tiču opasnog otpada do danas nisu realizirane u praksi. Strategijom je bilo predviđeno da se do 2008. godine odredi lokacija i izgradi odlagalište za opasni otpad. To se nikada nije dogodilo te Hrvatska ni u jednoj županiji nema javno ili državno skladište/centar namijenjen trajnom zbrinjavanju opasnog otpada.
Kako to izgleda u praksi? Kad bilo tko — bilo koja tvrtka ili ustanova — treba sanirati neki opasni otpad, ili bilo koji otpad, zove ovlaštenu tvrtku s dozvolom, s papirima i certifikatima. Ona dođe, utovari otpad i odnese ga. I nitko se od nas više ne pita kamo je to otišlo. Ponašamo se po principu: „Baš nas briga, nije naš posao, to je posao certificirane firme, oni imaju papir.”
A kako niti jedna jedina županija u Hrvatskoj nema izgrađen centar za zbrinjavanje opasnog otpada, možete samo zamisliti gdje taj otpad na kraju završi! Ode u neku iskopanu rupu u kršu, zakopa se noću na nekoj livadi ili se baci negdje u more gdje nitko ne gleda.
To je gola istina o gospodarenju otpadom u Hrvatskoj! Papiri su čisti, pečati su tu, certifikati štancaju lažni mir, a otrov nam završava u tlu, podzemnim vodama i moru.
Poštovani predsjedavajući, kolegice i kolege zastupnici, građanke i građani Hrvatske, a posebno građani Gospića i cijele Ličko-senjske županije koji nas danas gledate s opravdanom zabrinutošću:
U ime Kluba Centra odmah ću reći potpuno jasno: podržat ćemo sva četiri zaključka koja je predložio Predsjednik Republike.
I da odgovorim gospodinu Boriću, problem ove države nije broj savjetnika na Pantovčaku, nego to što je HDZ u Banske dvore, ministarstva i agencije ugurao 10.000 svojih kadrova koji građane koštaju pola milijarde eura godišnje — dok sustav raspada, a otrov nam završava u vodi i moru!
Savjetnici Predsjednika Republike ne upravljaju ministarstvima, ne dodjeljuju poslove zbrinjavanja otpada, ne imenuju šefove inspekcija i ne potpisuju proračunske stavke od milijardi eura. Uspoređivati Ured Predsjednika i Banske dvore po utjecaju na javni novac i upravljanje državom je ili elementarno neznanje ili namjerno obmanjivanje javnosti.
Dakle, ne podržavamo zaključke zato što ih je predložio Zoran Milanović. Podržavamo ih zato što u njima, za razliku od svega što danima slušamo od Vlade, postoje tri ključne riječi bez kojih nema uređene države: ROK. NADZOR. ODGOVORNOST.
- Trajna sanacija — odmah.
- Izvješće Saboru — za 15 dana, a potom svakih 30 dana.
- Prijem uplašenih građana — u roku od tri dana.
- Imenovanje novog, neovisnog glavnog državnog inspektora — u roku od 15 dana.
- Pregled svih sumnjivih odlagališta u Hrvatskoj — u roku od tri mjeseca.
I pitam vas ovdje, gospodo iz Vlade i vladajućih: što je od ovoga sporno? Koji je od ovih zahtjeva pretjeran?
Je li pretjerano tražiti da ljudi znaju što im je zakopano pokraj kuća? Je li pretjerano tražiti da znaju što piju i dišu njihova djeca? Ili je problem u tome što bi prihvaćanje ovih zaključaka značilo da Vlada prvi put mora prihvatiti konkretne rokove, podnositi račune ovom Saboru i prestati sakrivati i dozirati informacije?
Jer upravo smo tu brigu gledali prije nekoliko dni u samom Gospiću. Građani su došli na sjednicu saborskog Odbora za zaštitu okoliša očekujući odgovore na egzistencijalna pitanja. Umjesto odgovora, dobili su proceduralno mrcvarenje i raspravu o Poslovniku! Devet predstavnika građanske inicijative napustilo je sjednicu, oporba je otišla za njima, a sjednica se raspala.
To je slika i prilika ove vlasti! Građani pitaju: “Je li nam okoliš siguran?”, a Vlast odgovara: “Pogledajte Poslovnik.” Građani pitaju: “Kada ćete ukloniti otrov?”, Vlast odgovara: “Nemojte politizirati.”
A što bismo trebali? Šutjeti dok se usred kršne Like zakopavaju deseci tisuća tona opasnog otpada?
37 tisuća tona opasnog, otrovnog otpada nije palo s neba! Nije se materijaliziralo preko noći. Netko ga je proizveo, netko preuzeo, netko dovezao, netko zakopao i netko je za to uzeo opake novce. Europol je još u veljači obznanio uhićenja u međunarodnoj istraci zbog ilegalnog odlaganja desetaka tisuća tona opasnog otpada širom ove regije, gdje se kriminalna zarada mjeri u milijunima eura!
I sada nas uvjeravate da država to nije vidjela?
Takva količina otpada ne dolazi u gepeku osobnog automobila! Dolazi kamion po kamion. Dan za danom. Mjesec za mjesec. Prelaze se granice, postoje papiri, prijevoznici, dozvole, ministarstva i Državni inspektorat. I nitko ništa nije vidio?
Ovo je država koja će bez trunke milosti poslati inspekciju bakici na placu, oduzeti joj jaja ili sir i odrapiti kaznu od stotinu eura! Ovo je država koja zatvara obiteljski restoran jer su u blagajni našli euro viška! Ale kada kroz državu prolaze tisuće tona otrovnog otpada – sustav naprasno oslijepi!
Pa vas ja ovdje pitam: KAKO? TKO JE DOBIO U DŽEP DA ZAŽMIRI?
A kada govorimo o inspekciji i zatvaranju očiju, moramo imenovati čuvara tog sustava sljepoće dojučerašnjeg glavnog državnog inspektora Andriju Mikulića.
Kada pogledate kronologiju, kada vidite kako su se mijenjali zakoni o zaštiti okoliša u vrijeme ministra Ćorića i kako se u isto vrijeme preuzimao Državni inspektorat pod vodstvom HDZ-ovog kadra, postaje potpuno jasno da rupe u sustavu nisu nastale slučajno. One su projektirane. Sustav nije zakazao – on je namjerno dizajniran da bude slijep na probleme s otpadom dok god oni ne postanu politički bučni.
Tko je tada oslabio nadzor? Tko je stvorio pravni vakuum u kojem nitko ne odgovara za odlaganje otpada mimo pravila? Građani Like, kao i građani Splita i Dugog Rata, danas plaćaju cijenu odluka koje su se donosile u ministarskim kabinetima i inspekcijama prije nekoliko godina. Zato nama danas ne trebaju razblaženi zaključci i općenita obećanja, nego točna identifikacija odgovornosti, čvrsti rokovi i inspekcija koja radi u interesu građana, a ne u interesu zagađivača.
A podsjetimo se, taj bivši glavni državni inspektor odveden je pod teškim optužbama USKOK-a za primanje mita! A u samom gospićkom predmetu, prvooptuženi je izravno iznio tvrdnju da je od njega traženo čak pola milijuna eura mita kako bi inspekcija “gledala kroz prste”!
I pitam danas nadležne institucije: jesu li te tvrdnje provjerene? Ako jesu, što je utvrđeno? Ako nisu, zašto nisu? To nisu tračevi s kave, to su optužbe na račun vrha inspekcijskog sustava ove države!
I nemojte misliti da je ovo izoliran slučaj ili da se događa samo u Lici. Pogledajte uzorak po cijeloj Hrvatskoj:
- Sjetite se Splita i Sjeverne luke.
Mi u Splitu itekako dobro znamo kako je izgledao rad tog i takvog Inspektorata. Kad su stanovnici gradskih četvrti Brda i Neslanovac udisali zrak onečišćen otrovnim arsenom i prašinom iz Sjeverne luke, Grad Split tražio je nalaze inspekcije. Jesmo li ih dobili? Nismo! Andrija Mikulić sramotno se pozivao na “inspekcijsku tajnu” nad otrovom u zraku koji udišu naša djeca! Tek kad smo pokrenuli pravnu bitku i kad je Visoki upravni sud naložio dostavu, morali su predati nalaze koji su potvrdili onečišćenje. Zašto se u normalnoj državi inspekcijski nalaz o zraku koji građani udišu mora čupati preko suda? Što se to štiti tajnošću? Zdravlje ljudi sigurno ne, štitili su vlastiti nemar i privatne interese!
- Pogledajte Dugi Rat – i poslušajte kako ministrica danas komunicira.
Kad sam danas ministrici postavila pitanje o stotinama tisuća tona opasne industrijske troske u Dugom Ratu i namjerama da se taj materijal jednostavnim poravnavanjem baci u more, njezin odgovor je bio: „Nemojte radi političkih bodova vrijedjati struku koja marljivo radi na planovima.”
E pa, poštovana ministrice, moram Vam reći jasno i glasno s ove govornice: Ne vrijeđam ja struku – ja struku branim od Vas i od ove Vlade!
Jer što kaže ta ista struka? Struka s Građevinskog fakulteta u Zagrebu, kroz znanstveni projekt CBR (Circular Economy in the Built Environment), kao i stručnjaci s Instituta ‘Ruđer Bošković’, jasno su dali svoje nalaze. Oni upozoravaju na prisutnost teških metala i kancerogenog kroma 6! Upozoravaju da Hrvatska nema ni zakonski okvir ni infrastrukturu za opasni otpad te da se opasni otpad ne smije ‘poravnavati’ niti gurati u morski akvatorij bez ispitivanja izluživanja! Ako kancerogeni krom 6 uđe u more, ulazi izravno u morski ekosustav i naš hranidbeni lanac!
Ako toliko vjerujete struci, zašto ignorirate znanstvene radove s naših fakulteta i instituta koje Vam stručnjaci šalju?
U Norveškoj, na identičnoj tvornici s identičnim opasnim otpadom, struka je izborila sustavnu sanaciju koja traje već 40 godina, uz najstrože fizikalno-kemijsko izoliranje i plombiranje otpada. A kod nas u Dugom Ratu? Kod nas se pod krinkom ‘vrijedne struke’ i brze sanacije priprema najobičnije guranje kancerogenog otpada pod tepih i to doslovno pod morsku površinu. To nije stručno rješenje, ministrice, to je ekološki zločin u najavi!
- I danas gledamo Liku.
Isti obrazac, isti scenarij: Minimiziraj problem. Kontroliraj informacije. Pozivaj se na proceduru. Napadaj onoga tko pita. I čekaj da javnost zaboravi.
Ale ovaj put postoji nešto što se neće zaboraviti: PFAS – vječne kemikalije.
Nalaz vještaka jasno kaže da je na lokaciji u Gospiću utvrđen utjecaj na kvalitetu podzemnih voda i da je odlagalište izvor migracije PFAS spojeva u podzemni vodonosnik. Zadnja mjerenja HZJZ-a pokazuju da je voda na slavinama trenutno zdravstveno ispravna i to je dobra vijest. Ale, premijeru Plenkoviću, to NIJE odgovor na pitanje koje vam postavljamo! Pitanje nije samo što danas teče iz slavine, nego što se već nalazi U PODZEMNOM VODONOSNIKU!
Kamion može odvesti otpad s površine. Ale kamion ne može odvesti podzemnu vodu! Kako mislite izvući “vječne kemikalije” kad jednom natope krš i prodru u podzemne vode? Koja je tehnologija sanacije? Koji je hidrogeološki model širenja? Te se kemikalije s razlogom zovu vječne, one ostaju u tlu i vodi desetljećima, truju generacije, a vaša reakcija je tek PR kozmetika nakon što je katastrofa već nastupila!
A kako smo uopće došli ovdje?
Još 2005. Godine, prije dvadeset i jednu godinu! Hrvatska je u svojoj Strategiji napisala da nema niti jedno odlagalište za opasni otpad i predvidjela izgradnju centara. A što piše u važećem Planu gospodarenja otpadom za razdoblje do 2028. godine? Piše da gospodarenje opasnim otpadom u cjelini NIJE SUSTAVNO ORGANIZIRANO! 21 godinu gledamo vaše strategije i planove da bi danas potpredsjednik Vlade priznao da nemamo gdje s otpadom! Pa što ste radili 21 godinu?!
Stručnjaci za zaštitu okoliša, poput dr. Viktora Simončića, već godinama upozoravaju na potpunu nekompetenciju i raspad sustava. Prema procjenama, u Hrvatskoj postoji između 25.000 i više desetaka tisuća divljih odlagališta! Imamo najmanje 86 službeno evidentiranih točki ekokriminala! Ispada da u ovoj zemlji svakih sto stanovnika ima po jednu ekološku mrlju na tlu Lijepe naše!
I vi mislite da to Europska unija ne vidi? Mislite da se možemo beskonačno skrivati iza lažnih izvješća i friziranih podataka?
Pogledajte kako je Sud Europske unije kaznio države koje su radile ovo što vi radite Hrvatskoj:
- Italiji je izrečena fiksna kazna od 40 milijuna eura, uz dodatnih 42,8 milijuna eura svakih šest mjeseci dok ne zatvori i ne sanira nelegalna odlagališta!
- Grčkoj je odrezano 10 milijuna eura fiksno i još 14,5 milijuna eura svakih šest mjeseci!
Pitam vas u ovoj Sabornici: Koliko će stotina milijuna eura kazni Europska unija naplatiti hrvatskim građanima zbog vašeg zataškavanja i ekokriminala? Tko će plaćati te penalizacije? Plenković iz svog džepa? Mikulić iz svojih računa? Ili opet građani Hrvatske, kojima iz proračuna uzimate za bolnice i škole da biste plaćali kazne za vaše deponije?
I nemojte nam se hvaliti “uspješnim sanacijama”! Premijer Plenković hvali se kako je riješio “Crno brdo” troske u Biljanima Donjim. A kako je to riješeno? Tako što je ta troska premještena na odlagalište fosfogipsa u Kutini — na lokaciju koja je proglašena hot-spotom i za čiju je sanaciju EU već davala novac! Znači, vaša velika “sanacija” sastoji se od toga da otrov utovarite u kamion u Zadarskoj županiji i iskipate ga u Sisačko-moslavačkoj! To nije sanacija, to je prevarantsko premještanje štetnog otpada s jednog praga na drugi i obmana Europske komisije!
Split, Dugi Rat, Biljane Donje, Kutina, Gospić… udaljeni su stotinama kilometara, ale politički žive na istoj adresi: na adresi države koja reagira tek kad izbije skandal i institucija koje se bave kontrolom političke štete umjesto zaštitom ljudskih života.
Kolegice i kolege, ovdje danas biramo između dvije stvari: hoćemo li zaštititi vlast ili ćemo zaštititi građane?
Ako mislite da su predloženi zaključci loši — predložite bolje! Dajte kraće rokove, dajte stroži nadzor! Ale nemojte nam opet podmetati razvodnjene zaključke kojima se “prima na znanje” i “potiče koordinacija”, dok na kraju nitko ni za što nije odgovoran.
Građanima Gospića ne treba vaše “pratit ćemo situaciju” — treba im hitna sanacija.
Građanima Dugog Rata ne trebaju nova lažna obećanja ni nasipavanje kancerogenog kroma 6 u more.
Građanima Splita ne treba inspekcijska tajna nad zrakom koji udišu.
Hrvatskoj ne treba 101. papirnata strategija — treba joj inspekcija koja se ne boji vladajuće stranke i koja podatke o otrovu ne skriva od vlastitog naroda!
A vladajućima na kraju poručujem jasno i glasno:
Možete danas ponovno preglasavati. Možete odbiti rokove, odbiti nadzor i zaštititi svoje fotelje od neugodnih pitanja. Ali time ćete građanima poslati najjasniju moguću poruku — da vam njihovo zdravlje i njihova djeca nisu prioritet.
Ako je sustav toliko zakazao da ne vidi 37 tisuća tona otrovnog otpada dok ne pokuca USKOK; ako bivši glavni državni inspektor završi pod optužbama; ako građani moraju ići na sud da bi saznali kakav zrak udišu; ako godinama niste u stanju izgraditi sustav za opasni otpad — onda Hrvatskoj više nije dovoljna sanacija jednog odlagališta.
Hrvatskoj treba temeljita SANACIJA SUSTAVA.
A za tu sanaciju postoji samo jedna jedina, stvarna i spasonosna ekološka mjera: TRAJNO I TEMELJITO MICANJE HDZ-A S VLASTI!
| Marijana Puljak
Saborska zastupnica Stranka Centar |
