By Poštovane kolegice i kolege,
pred nama je izvješće koje označava kraj jednog velikog i teškog poglavlja hrvatske povijesti. Hrvatska je, nakon gotovo tri desetljeća, postala zemlja bez minski sumnjivih područja. To je velika vijest. To je sigurnosni, civilizacijski i ljudski uspjeh.
Ali danas, dok govorimo o brojkama, kartama, projektima i milijunima eura, moramo prije svega govoriti o ljudima.
O građanima koji su desetljećima živjeli uz table upozorenja. O djeci koja su odrastala slušajući da se ne smije ići u šumu, na livadu, iza kuće, na put koji bi u normalnoj zemlji trebao biti samo put. O poljoprivrednicima, lovcima, vatrogascima, planinarima i lokalnim zajednicama koje su s posljedicama rata živjele dugo nakon što je rat formalno završio.
I posebno moramo govoriti o pirotehničarima.
O ljudima koji su svaki dan išli na posao znajući da jedna pogreška, jedan krivi korak ili jedan skriveni komad eksploziva može značiti kraj života.
Od 1996. godine do danas od mina je u Hrvatskoj stradalo 612 osoba, od toga 208 smrtno. Među njima je stradalo 136 pirotehničara, a 41 pirotehničar je smrtno stradao. To nisu samo brojke u izvješćima. To su ljudi s imenima i prezimenima, obitelji, kolege i prijatelji. To su ljudi koji su svojim radom doslovno vraćali Hrvatsku građanima, metar po metar, polje po polje, šumu po šumu.
Zato danas, kada kažemo da je Hrvatska bez minske opasnosti, moramo jasno reći: ovaj uspjeh nije pao s neba. On je plaćen godinama rada, strahom obitelji, ozljedama i izgubljenim životima pirotehničara.
U 2025. godini iz minski sumnjivog područja isključeno je 47,7 četvornih kilometara. Pronađeno je i uništeno 1.869 protupješačkih mina, 208 protuoklopnih mina i 408 komada neeksplodiranih ubojnih sredstava. Na područjima zagađenim isključivo NUS-om pronađeno je i uništeno još 38.328 komada neeksplodiranih ubojnih sredstava.
Te brojke pokazuju koliko je opasnost bila stvarna do samog kraja. Ovo nije bila administrativna formalnost. Ovo je bio opasan, dugotrajan i težak posao.
A i sama 2025. godina podsjetila nas je na tu opasnost. Dogodile su se dvije minske nesreće. Jedna osoba je lakše ozlijeđena kod Široke Kule, a jedan pirotehničar smrtno je stradao na području vojnog skladišnog kompleksa Oštarije.
Zato danas ne možemo govoriti samo o uspjehu države. Moramo govoriti i o dugu države prema ljudima koji su taj uspjeh omogućili.
Ovo je trenutak počasti. Počasti svim poginulim pirotehničarima, svim ranjenima, svim njihovim obiteljima i svima koji su desetljećima radili jedan od najopasnijih poslova u Hrvatskoj.
Ali počast ne smije ostati samo na riječima.
Ako je Hrvatska završila razminiranje, to ne znači da su ljudi koji su radili razminiranje postali višak. Ne znači da se njihovo znanje smije izgubiti. Ne znači da država smije zatvoriti kartu minski sumnjivih područja i onda zatvoriti oči pred onima koji su tu kartu očistili.
Zato od Vlade očekujem jasan plan za pirotehničare i sve ljude koji su radili u sustavu razminiranja. Treba im omogućiti nove kvalifikacije, prekvalifikacije i dodatno obrazovanje. Treba im pomoći da lakše pronađu nove poslove. Treba vidjeti tko ima uvjete za mirovinu, tko treba zdravstveno praćenje, tko treba psihološku podršku i tko se može uključiti u međunarodne projekte.
Ti ljudi imaju iskustvo koje se ne može naučiti iz knjige. Država koja to ne zna iskoristiti i zaštititi, pokazala bi ozbiljan manjak odgovornosti.
Ministar je u raspravi rekao da Hrvatska svoje znanje i iskustvo u razminiranju namjerava koristiti i u drugim zemljama. To svakako podržavam. Hrvatska je kroz gotovo tri desetljeća razvila sustav, procedure, ljude, tvrtke, opremu i znanje koje može pomoći drugima.
Posebno danas, kada Ukrajina prolazi kroz užasnu razinu miniranosti i kada će razminiranje te zemlje trajati godinama, možda i desetljećima. Ali i u drugim državama koje se nose s posljedicama ratova, zaostalih mina i eksplozivnih ostataka rata.
No ako govorimo o izvozu hrvatskog znanja, onda moramo govoriti i o novim tehnologijama. Ministar je rekao da se u Hrvatskoj još od 2008. koriste dronovi, snimanja iz zraka i sve napredniji sustavi za analizu podataka. To je dobro i važno. Ali sada je pitanje možemo li napraviti sljedeći korak: povezati iskustvo naših pirotehničara s umjetnom inteligencijom, satelitskim snimkama, dronovima, digitalnim mapiranjem rizika i analizom velikih količina podataka.
Jer u svijetu se upravo to događa. U Ukrajini se razvijaju algoritmi koji analiziraju dronovske snimke i pomažu u prepoznavanju mina i eksplozivnih ostataka rata. Međunarodni centri za humanitarno razminiranje sve više okupljaju stručnjake za protuminsko djelovanje i umjetnu inteligenciju kako bi se razvijala praktična rješenja za učinkovitije i sigurnije razminiranje. Ujedinjeni narodi također naglašavaju važnost dronova, digitalnog mapiranja, novih senzora, mehaničkih sustava i umjetne inteligencije u ubrzavanju izviđanja i smanjenju rizika za ljude na terenu.
Važno je naglasiti: umjetna inteligencija ne zamjenjuje pirotehničara. Ona ne uklanja potrebu za ljudskim znanjem, iskustvom i procjenom. Ali može pomoći da se bolje procijeni rizik, da se opasna područja preciznije mapiraju, da se prioriteti bolje odrede i da ljudi na teren izlaze s više informacija i manje neizvjesnosti.
Ako tehnologija može spasiti makar jedan život pirotehničara, onda je država dužna ozbiljno je razmotriti.
Zato bih voljela da Vlada ne govori samo načelno o hrvatskom znanju kao izvoznom proizvodu, nego da predstavi konkretan plan. Hoćemo li razviti hrvatski centar izvrsnosti za moderno protuminsko djelovanje? Hoćemo li povezati MUP, Hrvatski centar za razminiranje, pirotehničare, hrvatske IT tvrtke, fakultete, proizvođače dronova i međunarodne partnere? Hoćemo li hrvatsko iskustvo nadograditi umjetnom inteligencijom i novim tehnologijama, pa ga ponuditi zemljama kojima je danas najpotrebnije?
To bi bila prava politika kontinuiteta. Ne da nakon završetka razminiranja ugasimo sustav i raspršimo ljude, nego da njihovo znanje pretvorimo u novu vrijednost.
Druga važna tema je rezidualni rizik. Hrvatska je bez minski sumnjivih područja, ali izvješće pokazuje da su se i tijekom 2025. pojavljivala nova saznanja, da su se neka područja naknadno uključivala u minski sumnjivo područje i da je pronađena golema količina neeksplodiranih ubojnih sredstava.
Zato građanima treba jasno reći: Hrvatska je ispunila međunarodnu obvezu i uklonila minski sumnjiva područja, ali oprez prema eksplozivnim ostacima rata i dalje mora postojati.
Posebno je važno nastaviti edukaciju djece, lokalnog stanovništva, vatrogasaca, planinara i svih koji se kreću prirodom. U 2025. održano je 85 edukacija za 2.740 osoba. To ne smije stati zato što je formalni cilj ostvaren. Upravo sada, kad će ljudi imati osjećaj da je sve sigurno, edukacija mora biti još jasnija.
Treća tema je novac. U 2025. utrošeno je gotovo 90 milijuna eura, a 63,6 posto sredstava došlo je iz fondova Europske unije. To je primjer kako europski novac može služiti stvarnoj sigurnosti građana. Ali sada, kada prestaje veliko razminiranje, mora ostati jasno financiranje za nadzor, edukaciju, postupanje po naknadnim pronalascima i međunarodnu suradnju.
Zato ću podržati ovo izvješće kao dokument koji potvrđuje veliki nacionalni uspjeh. Ali pozivam Vladu da završetak razminiranja ne tretira kao kraj odgovornosti.
Hrvatska danas može reći da je zemlja bez minske opasnosti. Ali tek kad se dostojanstveno pobrine za pirotehničare, za poginule i ranjene, za njihove obitelji, za edukaciju građana i za prijenos znanja onima kojima je ono danas najpotrebnije, moći ćemo reći da smo ovaj posao završili onako kako treba.
Ako hrvatsko iskustvo nadogradimo umjetnom inteligencijom i novim tehnologijama, onda nećemo samo zatvoriti jedno poglavlje prošlosti. Otvorit ćemo novo poglavlje u kojem Hrvatska svoje teško stečeno znanje koristi za sigurnost drugih ljudi, u drugim zemljama, ondje gdje je danas najpotrebnije.
Ali u središtu tog novog poglavlja moraju ostati ljudi. Pirotehničari koji su razminirali Hrvatsku ne smiju nakon završetka razminiranja biti prepušteni sami sebi. Država im duguje više od zahvale. Duguje im brigu, poštovanje i konkretnu budućnost.
| Marijana Puljak
Saborska zastupnica Stranka Centar |
