By Ima tome već dosta vremena kada sam pisao na temu zdravstva u tekstu „Od master plana do centralizacije“ u kojem sam iznio stalno prisutne probleme oko organizacije i funkcioniranja zdravstvenog sustava u Hrvatskoj. U jesen 2021. godine taj je tekst izazvao veliko zanimanje naših čitatelja, te sam odlučio našem „zdravstvu“ posvetiti i u ovoj godini malo pozornosti.
Možda ne bi ovaj tekst sveo u lokalne okvire, da po programu liječenja nisam imao bliski susret s liječnikom, specijalistom koji mi je doslovno spasio život i u veliko je zaslužan što sam ja još i danas s vama i što vas mogu svako malo iznenaditi nekim pisanim uratkom iz života malih – velikih ljudi.
Nakon objave Vlade RH i Ministarstva zdravstva da se kreće sa cjelovitom reformom zdravstvenog sustava i promjenama upravljanja u svim njegovim segmentima u Međimurskoj županiji objavljen je građanski neposluh ili ti „buna“. Sve bi to bilo razumljivo da je to spontana reakcija građana na reformu zdravstva, ali u samom začetku istaknuo se glavni puntar u liku župana Matije Posavca, nad čijom sudbinom visi potvrđena optužnica za primanje mita i trgovanje utjecajem. Osnažen neinformiranom masom, glavni puntar najavio je borbu do posljednjeg daha ili barem do pravomoćne sudske presude. S vremenom je iz halabuke FB bojovnika dešifrirano geslo, lozinka i parola puntara: „ Nek se fkradu, al našu bolnicu nadu.“ Krenula je snažna medijska kampanja u vidu konferencija, proglasa, manifesta – osnivaju se razne FB grupe za spas bolnice i slične van institucionalne i institucionalne aktivnosti iz kojih se jedino može detektirati borba za do sada stečene sinekure kroz razna upravna vijeća, ravnateljstva, te svako malo izmišljena radna mjesta u i oko „Županijske bolnice Čakovec“. Nema tu suvisle poruke ni zakonski osnovanog zahtjeva koji bi se posebno mogao izdvojiti, a jedino opravdanje puntarskih aktivnosti je samodoprinos građana iz onog nakaradnog i davno propalog socijalističkog poretka, kao i energetska obnova zgrada koja se financira državnim sredstvima i garancijama, te iz sredstava ESF.
Osnovni cilj međimurskih puntara sa svojim glavnim puntarom je i dalje biti apsolutni gazda ustanove u koju je država Hrvatska kroz ovih trideset i tri godine uložila silne milijarde; što saniranjem same građevine, što za medicinsku, što nemedicinsku opremu, što u kadrove kroz školovanje i specijalizacije, a o troškovima za utrošene lijekove i plače skoro tisuću zaposlenika da i ne govorim.
Uzalud su ovdje sva nastojanja i uvjeravanja na realnim osnovama kako bolnicu sa njezine lokacije nitko nema namjeru nigdje odnijeti, već se samo tu radi o prijenosu upravljačkih prava sa županije na državu. Nitko od tih međimurskih puntara kao ni njihov vođa sa Krapinsko – zagorskim Kolarom ne želi prihvatiti činjenicu da je ovaj dio reforme ključan za stabilnu financijsku održivost sustava, koji bi svim našim građanima diljem Hrvatske trebao osigurati isti standard zdravstvene zaštite.
Dragi naši čitatelji i pratitelji meni jedino preostaje zaželjeti uspjeh ovoj najavljenoj zdravstvenoj reformi sa vjerom da će ona u konačnici donijeti dobrobit svim pacijentima. Do okončanja zdravstvene reforme ova će puntarska manjina još malo gunđati po birtijama, te ratovati po raznim društvenim mrežama do neke nove prigode. Samo suočavanje puntara sa stvarnošću dolazi kada će sudbena vlast sukladno zakonu RH njihovu prvom puntaru namijeniti ulogu koja mu pripada, a njima za sudjelovanje u buni bude najveća kazna ; bolja, organiziranija i kvalitetnija zdravstvena skrb u njihovoj bolnici i to na staroj lokaciji.
Antun Berljak
