By Podjeli
Što god mi prirodi radili ona se budi. Ptičice već vani cvrkuću, mnoge su preletjele ocean, i eto ih ispod iste strehe savijaju gnijezdo.
Voćke se još drže, bilo je snijega dok su cvale ,ali cvjetovi su odoljeli. Iako rijetke i pčele su se probudile.Zuje na balkonu, a neka i zaluta unutra kroz otvoreni prozor .
Život kakvog oduvijek znamo, vani je iza vrata, iza prozora, treba samo ugasiti TV izaći na balkon i pustiti prirodi da čini svoje tisućljetne običaje.
Ljudi su ti koji žele mijenjati i vrijeme , svaki dan mijenjaju prirodu, iscrpljuju bogatstva zemlje i pokušavaju vladati drugim ljudima tako da istinu prekriju novim dozama laži.
Ljudi su ti koji posijeku stoljetne hrastove čiji su korijeni držali brdo, da bi kupili sebi nešto što bi godilo njima, što bi ih diglo iznad drugih ljudi u svojoj ego maniri.
Količina laži koji nam plasiraju političari tolika je da izaziva strah od uživanja i u životu i u običajima.a jučerašnja priča o dronu, izgubila je rep i glavu, ništa konkretno, a ipak puno crne slutnje.
Samo su nevidljivi putevi sudbine htjeli da ne bude žrtava, no političari oko nastale rupe, koja je jedina šteta, zaključili su da se i to dade iskoristiti za zastrašivanje, poluga da se drže konci straha u rukama vlasti.
Ako i nije bilo bombe, mora je biti u nekim nevidljivim tragovima, kada je već prije lansirana takva priča.
Žalosno je bilo gledati kako se stručni ljudi koprcaju u izrečenoj farsi i kako su odahnuli kada je vrijeme za zakup dvorane isteklo. Oni pošteni čekali su kraj kao i na utakmici gdje omiljena ekipa za koju se navija zareda autogolove.
Polako ali i sigurno i autogolovi padaju u Plenkovićevu mrežu iako je obrana ojačana braničima koji odlaze u sramnu povijest zajedno s njim poslije zadnjeg zvižduka
Plenković igra produžetke i toga je svjestan, no i dalje se trudi održati rutinu da se grubim nasrtajima na istinu može nešto postići.
Obećani dodatak za pomoć u teškoj krizi onima kojima je davno pokradena mirovina nije došao. Jučer podatak da će 1/5 građana za Uskrs potrošiti do 200 kuna, privid blagostanja pasti će na stolu s puno luka i jajima s malo mesa.
Laž da građani dobro žive koja se ponavlja za vrijeme čitavog mandata pasti će za uskršnjim ručkom.
Bogata trpeza samo za one blizu oltara gdje se privilegije i funkcije dijele .
Mogao je a nije, poći drugim putem, mogao se uhvatiti u koštac s onima koji kradu, onima koji za svoj račun mešetare tuđom imovinom,mogao je prekinuti pljačku nacionalne imovine, a nije. Rasprodaju svetinje, kao što su vode i šume, mogao je, a nije.
Išao je utabanim putem na koji se skrenulo poslije rata, u koji su skrenuli oni koji su profitirali na ratu, putem je pokupio one koji su našli načina da se ubace u profitersku kolonu s lažnim diplomama, prigodnog porijekla, s lažnim domoljubljem, koje je raslo s računima u bankama.
U kolonu je pustio i one koji su bili daleko, kada su branitelji ginuli, za ispravan put, zbog kojeg su krenuli u rat .
Negdje u vrlo bliskoj budućnost postoji skretnica tog puta gdje će otpasti oni koji su lažnim domoljubljem kupili kartu za put koji je morao voditi u prosperitetni život, za većinu, a ne samo neke.
Veliki promašaj Plenković je učinio kada je u Vladu stavio čovjeka čija je preokupacija što više imovine, veliki promašaj je i ministar za vanjske poslove, a ove sitne žicare koji su zbog veza i porijekla dobili funkcije ne treba ni spominjati.
Njih nisu birali građani, nikada im nisu postali bliski. Cijena loše postavke prve ekipe svaki dan dolazi iz EU. Ministrica poljoprivrede dobila je obračun koji mora vratiti za poticaje, bivša ministrica prosvjete trošila je kako nije smjela, ona je jučer dobila svoj račun , ministrica Žalac čeka da se njezino zbroji, a mnogi koji su petljali s računima još se nemirno vrpolje očekujući da policajci pozvone.
Sve će to platiti građani, ministar Marić već se zadužuje obveznicama koje će doći na naplatu djeci, koja će se ove godine upisati u školu.
U golemom dugu laži su sve kraće noge, u gladi koja prijeti, oči se jače otvaraju.
Sve je manje oduševljenja na tribinama dok se na semaforu zbrajaju autogolovi, nema laži koja bi mogla preokrenuti jedino moguće rješenje, da selektor mora pasti.
Istina je poput lastavice, sporo napreduje, na nju vrebaju mnoge opasnosti, ali nevidljiva snaga vuče ju pod istu strehu svake godine, savije gnijezdo, izlegu se novi ptići koji prenose tradiciju putovanja i povratka .
Lastavica mala ptica simbol je pravog puta, samoodrživosti i prirode i svega živoga na zemlji.
Nagon za opstanak vrste, jači je od svih opasnosti i nema nikakve sumnje da će se taj isti nagon probuditi i u građanima Hrvatske. Laž ga je uspavala, no već ima dovoljno budnih, ali i računi koji dolaze na naplatu moraju razbuditi ostale.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
