By Podjeli
Cirkus u našoj državi stvorili su oni koji bi morali biti smrtno ozbiljni u ovoj teškoj situaciji.
Oteli su kruh iz ruku ljudima koji su od toga živjeli a sada im je zabranjeno raditi.
Mamić vodi predstavu,njegove suze pred kamerama dio su cirkuske predstave,ispričava se majci za sitne krađe, za velike traži amnestiju.
Niti ministar Malenica ne zaostaje,poziva sudce na očitovanje,kao učitelj djecu pred ploču,možda ih povuče za uho, nestašni se dječarci zaigrali, prevršili su sve mjere,igrali su se sa zločestima.
Za njih će se uvijek naći dobro opravdanje,baš kao za sutkinju koja se sumnjiči za 45 milijuna kuna stečene nepripadajuće koristi, stečeni na stečajnim postupcima. Uhapšena 2017 god,odigrala svoju kratku epizodu u Remetincu i eto je na slobodi i na plaći.
Plaću joj moraju priskrbiti porezni obveznici, ako su se ponovo zaposlili i oni koje je pokrala.
Ona se došeće na sud godišnje dvaput,plaća redovito sjeda, a ona može što hoće i kuda hoće.
Zakoni prilagođeni velikim kriminalcima,mali se moraju snalaziti a pošteni moraju smišljati kako preživjeti.
Tih spornih 45 milijuna novci su radnika u firmama koje su otišle u stečaj,
a radnici kuda koji.
Ministar nema puno izbora, zakon je takav da može suspendirati sudca koji će na plaći biti do okončanja postupka, koji će kako se sporovi brzo rješavaju ,biti do mirovine.
Mirovina će biti dobra jer plaća nesmetano teče a možda uleti i kakav starac za dohranu koji je slabog zdravlja, a ima veliku imovinu.
S druge strane slušamo ugostitelje kako prognoziraju da ća umrijeti od gladi prije nego ih dohvati Corona i to je sasvim izgledno,stigla ih kletva :Da Bog dao pa uzeo!”,država im šalje inspektore s kaznama koje su veće nego ukupan promet.
Umirovljenicima je još teže,
njima nitko ništa nije dao a sve su im uzeli.Mirovine su zaradili a računi su odavno veći od onoga što dobiju. Kumimo , plačemo, protestiramo, molimo da nas podrže svi koji će već sutra možda biti jedan od nas,
ali podrške ni otkuda.
Nikada niti jedan umirovljenik koji živi od 1500 kuna mirovine nije imao priliku plakati ispred kamere u nekom TV studio. Njegove suze ništa ne vrijedi baš ni kao cipele koje nosi. Mamić je dobio priliku da svoje suze estradizira iako je u svom bahatom rastrošnom životu morao računati da će tome doći jednom kraj.
500 000 umirovljenika ima manju mirovinu nego košta skupa torba i cipele koje nosi Mamić na suđenju, i plaču svaki dan i isto ne mogu do svojih majki,
ako su još žive i smještene u nekoj čekaonici smrti na koje liče jeftini “Domovi za starije.”
No naše TV kuće u širokom luku zaobilaze stvarni život u današnjoj Hrvatskoj.
Tu i tamo posnime neko revijalno raspoloženje u nekom od elitnih “Domova” gdje je smještaj skuplji od prosječne plaće u Hrvatskoj.
Ankete pred predstojeće izbore govore da su opet u igri i oni koji su donijeli zakone, da sudac može što želi jer mu plaća redovito sjeda i kada ga ulove s prstima ne u pekmezu, već u medu,
a kad su prsti toliko umočeni da se godinama mogu oblizivati,a da im i dalje ništa ne fali, a umirovljenici u mirovini s odrađenim stražom od kakvih 40 godina,
moraju i dalje imati na rano navijen sat za buđenje, kako bi ujutro rano bili prvi kod kontejnera,
ispred zgrada gdje žive “elitaši”, nadajući se da su oni imali goste iza kojih je ostalo plastične ambalaže.
Bahato ponašanje dok si mlad i okrećeš oči od onih kojima je lošije od tebe, sigurno vodi do propasti društva i svega što ima neku moralnu vrijednost.
Danas skupljaju flaše umirovljenici,za koji mjesec ili godinu,svatko tko radi imat će istu brigu,kako platiti račune i imati za hranu,sa 63% manje manjom mirovinom od plaće,
kad ni plaća nije bila dosta.
Pozivam sve koji još razmišljaju svojom glavom da ne preskaču liste koje će vam sastaviti umirovljenici na izborima, oni znaju kako preživjeti u surovoj borbi,
a ta vještina bi vam vrlo brzo mogla trebati.
Njihove liste s pravim poštenim ljudima koji su svoj staž odradili, znaju kako je težak put do oporavka ovog društva gdje će umirovljenici imati svoje mjesto koje i zaslužuju.
Dok oni nemaju svoje predstavnike tamo gdje se odlučuje koliko će koštati smještaj u državnom “Domu za starije”,”Dom” će biti skup, dok ne odlučuju hoće li Dom zdravlja biti u vašem kvartu, neće ga biti, a autobusno stajalište bit će i dalje pokriveno azbestnim pločama , ako ste malo dalje od centra.
Mladima se žuri, oni nemaju pojma kako je teško pod stare dane popeti se do petog kata s vrećicom u ruci, da nije tako, zgrade se ne bi ni radile bez liftova.
Projekte su radili mladi ljud, ne misleći da će ikada doći nemoć u njihove noge.
Dok se u našem društvu ne počne gledati na starost kao dio života,
ne će biti proslave “Dana sreće”, jer baš svi žele ostariti, sada je negdje zametnuta poslovica koja je vrijedila od postanka svijeta a glasi : “
Kako si sijao tako ćeš i žeti!”, ali se mora hitno pronaći i dobiti svoje mjesto koje joj pripada.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
