By Nadzorni odbori velikih hrvatskih tvrtki, a posebice onih s jakim državnim ili lokalnim udjelom poput Podravke, odavno su prestali biti stručna tijela za kontrolu poslovanja. Oni su pretvoreni u luksuzne čekaonice i nagradne pozicije za vjerne stranačke vojnike, lokalne moćnike i umirovljenike s političkim zadatkom.
Činjenica da su u Nadzornom odboru Podravke sjedili ili sjede kadrovi poput Damira Felaka, šefa koprivničke uprave Hrvatskih šuma, ili Krunoslava Vitelja, umirovljenog dugogodišnjeg šefa lokalne Hrvatske gospodarske komore, jasno pokazuje obrazac. Podravka, tvrtka izgrađena na leđima radnika Podravine, postala je poligon za zbrinjavanje zaslužnih stranačkih ljudi koje delegiraju župani, gradonačelnici i stranačke središnjice.
Frapantna je lakoća s kojom ti ljudi prihvaćaju pozicije u tvrtkama o čijem poslovanju često ne znaju apsolutno ništa. Oni su istovremeno i lokalni direktori, i stranački dužnosnici, i obiteljski ljudi, i članovi po nekoliko različitih odbora i vijeća.
Kako sve stignu? Odgovor je jednostavan: nikako. Oni ne stignu raditi, ali stignu podići ruku i naplatiti tisuće eura mjesečno. Njihov “rad” u Nadzornom odboru ne zahtijeva osmosatno radno vrijeme ni dubinsku analizu dokumenata. Od njih se traži samo jedno – da slušaju politički mig i ne talasaju.
Zato se u Hrvatskoj nikada nije dogodilo da u nadzornu fotelju sjedne istinski hrvatski branitelj, čovjek koji je krvario za ovu zemlju i koji bi u ime naroda i pravde postavio neugodna pitanja. Branitelji i pošteni stručnjaci namjerno se drže podalje od ovih pozicija. Političke elite se panično boje svakoga tko bi u te odbore ušao sa stvarnom namjerom da kontrolira, istražuje i prijavljuje lopovluk. Njima ne trebaju kontrolori; njima trebaju suučesnici koji će žmiriti na oba oka dok se pred njihovim nosom “krade u šesnaest”.
Mjesečne naknade od 3.500 do preko 5.000 eura, koje se isplaćuju u Podravki, nisu plaća za rad. To je cijena njihove tišine i političke lojalnosti. Ti ljudi ne kontroliraju nikoga osim vlastitog bankovnog računa.
Kada pukne afera, ti isti politički uhljebi odjednom postaju “neuki promatrači” koji ništa nisu vidjeli, ništa čuli i ništa znali. Sustav je postavljen tako da nagrađuje podobnost, a kažnjava poštenje. Dok god se nadzorni odbori budu punili po ključu stranačke zasluge, a ne moralne i stručne težine, hrvatske strateške tvrtke ostat će privatni bankomati vladajućih, a stvarni kontrolori, poput branitelja, koji su ovu državu stvarali, bit će i dalje nepoželjni svjedoci.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
