By Tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskog rata bilo je onih koji su ginuli za državu, ali i onih koji su bili zaokupljeni gospodarstvom.
Mogu li se usporedite te i takve osobe?
Prosudite sami!
Evo, npr. Ante Tomić Meštrović, rođen 1967. u ljeto 1991. pristupio je Zboru narodne garde (ZNG) te je ubrzo postao zapovjednikom „Lovaca na tenkove“ – protuoklopnog voda 4. bojne 113. brigade HV-a. Ante je život izgubio junački, u izravnom okršaju s najmoćnijim vozilom srpskog agresora, u miljevačkom selu Ključ, 7. prosinca 1991.
Podno Meštrovićeve Glavice njegova majka Kata i general u miru, Ante Gotovina, otkrili su mu spomenik – da se ne zaboravi.
S druge pak strane, Emil Tedeschi, rođen 1967. počeo je raditi u očevoj firmi u Trstu, godinu dana prije početka srpske i ine agresije. Tvrtku Atlantic Trade osnovao je samostalno 1991. sa šest zaposlenika koje je uzeo iz zagrebačke podružnice Meteor holdinga. Prema njegovu životopisu, tvrtka mu je rasla od prodaje guma za žvakanje Wrigley i čokoladica Ferrero. Kasnije je proširio svoju ponudu robe široke potrošnje. Kreditom Europske banke za obnovu i razvoj kupio je neke velike tvrtke, pa se broj zaposlenih od šest vrlo brzo popeo na oko 5500 i prometom od 700 milijuna eura. Vlasnik je i najvećeg privatnog lanca ljekarni Farmacia. Živi u vili od skoro tisuću četvornih metara na zagrebačkom Gornjem gradu, koja je kulturno dobro. Vlasnik je košarkaškog kluba Cedevita kojeg je prodao – Slovencima!
Dobitnik je svih mogućih državnih nagrada i priznanja za gospodarstvo, a za svoj neumorni rad odlikovan je i najvišim odličjima.
I što je sad tu sporno? Ništa.
Možda jedino to što Tedeschi još uvijek nema svoju ulicu ili trg, odnosno spomenik, jer dok su drugi ginuli on i njemu slični uzdizali su hrvatsko gospodarstvo i šport, tim prije jer nisu svi mogli i željeli biti na braniku Domovine, a još manje dobivati kredite i otvarati svoje firme!
Tedeschi je uspio, pa nije ni čudno da su mu mnogi jalni i zavidni.
E, moji branitelji….
Mladen Pavković
