By Ovaj uradak ćemo započeti s temom kako se biraju članovi uprava državnih poduzeća. Svima je još u sjećanju lakrdija izbora za člana Uprave HEP-a, kada se javilo oko sedamdesetak kandidata, preko deset doktora znanosti. Izbor je poznat a predsjednik također, diplomirani pravnik– prvi puta u povijesti Hrvatske elektroprivrede. Ishod nam je poslije tri godine više nego znakovit a kalvarija HEP-a se nastavlja. Poslije niza skandala u javnim tvrtkama, pogotovu slučaja Janaf i njihova predsjednika Dragana Kovačevića, više je nego jasno da javni natječaji završavaju izborom politički podobnih a ne stručnih pretendenata. Više je nego očito da je onaj koji vrši izbor- Andrej Plenković, predsjednik Vlade RH.
Gornji naslov je premet zanimanja svekolike hrvatske javnosti, šteta što su službe koje su zadužene za kontrolu i nadzor poslovanja poglavito državnih poduzeća malo, gotovo nikako zainteresirane za provođenje svojih zakonskih ovlasti. Ukoliko bi takozvane službe provodile svoj Ustavom zacrtanu obavezu, na primjer, citat članka iz Ustava: „Državno odvjetništvo je samostalno i neovisno pravosudno tijelo ovlašteno i dužno postupati protiv počinitelja kaznenih i drugih kažnjivih djela“, Hrvatska bi bila uređena i sretna zemlja za sve njene građane.
Ovaj uvod je bio potreban kao podsjetnik za notorne činjenice koje se događaju u HEP-u, a to su: netransparentno kupovanje/akvizicija tuđih projekata- vjetroelektrana i sunčanih elektrana (uz korištenje odabranih masno plaćenih konzultanata), javna nabava koja je do krajnosti podvrgnuta lobističkom djelovanju hrvatskih oligarha, prepuštanje vođenja tvrtke pravniku do prije desetak godina posvećenom nekretninskom biznisu- Frani Barbariću, i tako dalje.
Zadržimo se na ovom zadnjem navodu. Tko je Frane Barbarić i tko mu dopušta da se ponaša na način kao da je HEP njegovo privatno vlasništvo, da upravlja Upravom Hrvatske elektroprivrede kao svojim lenom te donosi odluke samostalno ne obazirući se na ostale članove (ipak, sve od reda politički birane)? Odgovor je jasan i nedvosmislen: on je izbor predsjednika Vlade Republike Hrvatske, Andreja Plenkovića. Neću sada polemizirati i lamentirati o hvarskom porijeklu Barbarića (rođen u Zagrebu), ali je indikativno da se premijer voli okruživati Hvaranima, što je za Hrvatsku, zemlju članicu Europske unije malo oprostite na izrazu groteskno i plemenski bolje reći rodijački obojeno.
Frane Barbarić, uglavnom potporom Plenkovića vodi Hrvatsku elektroprivredu svojom pravničkom logikom koja će je odvesti, to već svi djelatnici predosjećaju u propast. Nikad, doslovno nikad se nisu događaloovakvo trošenje novca hrvatskih građana (HEP je 100 posto u vlasništvu RH) , na ogromne donacije i sponzorstva raznim javnosti potpuno nepoznatim tvrtkama. Barbarić zajedno s direktorom za Korporativne komunikacije Ivicom Žigićem ustrajno troši desetke milijuna kuna za vlastitu promociju, HEP je ovdje isključivo u funkciji narodski rečeno platiše.
Frane Barbarić, od kako je ustoličen za predsjednika uprave, smijenio na desetke direktora i na njihovo mjesto postavio uglavnom politički izabrane poslušnike i moglo bi se jasno ustvrditi menadžere kojima kompetencija nije najjača strana. Niti jedan značajni projekt nije se ostvario, ali se mediji doslovno zagušuju propagandom za hrvatski elektroenergetski sustav beznačajnim sunčanim elektranama čiji će ukupni doprinos polučiti mizeran doprinos uglavnom negativnoj uvoznoj bilanci HEP-a. Naravno ti isti mediji su na vrhu liste sponzoriranih medijskih kuća.
Za kraj je potrebno postaviti pitanje koje je vezi rada na početku spomenutih službi: da li vi imate saznanja o nepravilnostima u nabavi Hrvatske elektroprivrede te koje ste mjere poduzeli da se zaštite hrvatski građani, koji plaćaju električnu energiju našoj nacionalnoj elektroprivredi? Ukoliko nemate ideju s čime započeti istragu, preporučam vam da se prihvatite istraživanja nabave brojila električne energije te usporedite jedinične prosječne cijene tih uređaja u Europi s onima u HEP-u Operatoru distribucijskog sustava. Biti će vam više nego bjelodano da kućanstva i poduzetništvo, naravno posredno, plaćaju tu vrstu opreme dvostruko u odnosu na europske građane.
Dovoljno je pogledati žalbe Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (tri žalbe) te iz toga iščitati podatak da su pobjednici natječaja uvijek dvije te iste tvrtke, dugi niz godina. Međutim, kada se pronikne u ogromnu dobit cijelog lanca posrednika, istražiteljima će biti jasnije o čemu se radi.
Kako bi rekao gradonačelnik Bandić, hajmo delati !
Anđelko Jeličić
