Podjeli
Neslućeni su razmjeri ljudske prilagodbe.
Prije godinu dana vijest dana je bila jedan zaraženi od Covida.
Godinu dana kasnije nakon više od 5100 preminulih vijest dana je da je netko stavio tablu na vrata hotela sa zabranom ulaza za SDP -ovce,
nakon što je jedan drugi prije toga rekao da kod njega nisu dobrodošli HDZ -ovci.
Danas ćemo opet cijeli dan slušati o diskriminaciji koja ide uz opuštanje.
Corona je definitivno napuštena kao tema, potrošena je prožvakana i ispljunuta, više nema nikakvu snagu baš kao i stara iznošena krpa.
Tko umre imao je lošu karmu, cijepio se onaj tko je imao vezu da uđe u promotivnu ekipu, ostali kada dođu na red, ako bude cjepiva.
Priča o sportskom dvoranama u kojoj se bude masovno cijepilo otpada, jer počinju treninzi u zatvorenom, a cjepiva ionako nema dovoljno.
S nostalgijom se sada doktori prisjećaju Imunološkog Zavoda gdje se u tjedan dana mogla proizvesti potrebna količina cjepiva.
Navikli smo da ga nemamo jer su nas naučili da bez njega možemo.Zavoda nema, a ljudi koji su bili na pozicijama tamo, danas nas uvjeravaju da moramo biti odgovorni.
Ništa apsolutno nije na državi,sve je na građanima.
Drugačije je s novcem za oporavak, država uzima 90% a ostalo ide sitnim poslodavcima.
Isto je i s prikupljenim donacijama za stradale u potresu država uzima veći dio, a ostalo će opet podijeliti promotivnoj ekipi.
Već se pronašlo jedno tajno skladište materijala, ne znači da ih više nema ,nego da još nisu otkrivene lokacije.
Navikli su nas da su plaće za radnike na rubu minimalca, a direktor firme ako upropasti firmu ima pravo na ogromnu otpremninu.
Nakon što upropasti firmu i uzme otpremninu zaposli se u drugoj i krene iz početka.
Navikli su nas da kada ministar bude smijenjen dobije svoje mjesto u Saboru.
U prošlom sazivu sjedili su, sada već nepravomoćno osuđeni Sahua i nekoliko smijenjenih ministara u istom klubu i radili u istim odborima.
Opasno je navikavati se na takav odnos vlasti prema građanima sijanje straha djeluje poput droge, Hrvati se nalaze kriminalnoj opijenosti.
U pomanjkanju vanjskih neprijatelja ratuje se starom psećom metodom da se teren zapiša.
Politika je postala najbolje mjesto za ulaganje,kupiš dionice neke firme one padnu na tržištu i izgubio si novac. potplatiš određenog političara dobiješ svoj teritorij gdje operiraš ,svake četiri godine daješ određeni postotak ostvarenog prihoda.
U predizborno vrijeme pljušte obećanja,dijeli se nanovo teritorij.
Umirovljenici su laki plijen,izmoreni siromaštvom premalo cijene svoj glas, prodaju ga za mjesto u biračkom odboru, za besplatan autobus za izlet.
Misle jedan glas simo tamo, no na kraju skupi ih se puno na krivoj strani.
Predstavnici umirovljenika pričaju o mjestima u raznim vijećima koje na kraju pripadnu njima.
Priča se okrene tako da se Vlada amnestira za učinjenu štetu krađama od najsiromašnijeg dijela stanovništva.
Ne dajte se zavarati, autobusi nisu kupljeni ili donirani da bi ih netko iznajmljivao za vlastitu korist, oni su donirani za potrebe građana.
Ako grad ima slobodne autobuse nema nikakvog razloga da ga se ne ponudi umirovljenicima za njihove potrebe.
Dragi umirovljenici počnite se ponašati kao poslodavci a ne kao šegrti i prosjaci.
Priča da ima premalo novaca za mirovine ne stoji, ima previše umirovljenika koji nisu ništa uplatili u mirovinski fond. Te umirovljenike darovala nam je država, prikrpila nam je krvopije na slabašni organizam.
Njima nikada dosta, sada ministar Medved želi zakonski urediti da neki prenose mirovinsku uplatu s koljeno na koljeno nasljeđivanjem.
Ne smijemo se pomiriti s tim da se pored toga što smo mi pokradeni kradu i našoj djeci, ne smijemo dopustiti da oni plaćaju 2030 godine autobus s kojim smo mi išli na izlet u predizborno vrijeme ove godine.
Već imaju dug za žičaru koja ne vozi, nikada ne zaboravite da je besplatna vožnja najskuplja vožnja.
Zbog tih autobusa umirovljenici grada Zagreba,osim socijalne kategorije,nisu dobili zadnjih 10 godina ni božićnice ni uskrsnice, dobili smo malo,
a izgubili puno i još smo osnažili vlastodršce da se obahate i zaduže sljedeće generacije..
Glasajte za onoga tko će vam obećati, da će sve napraviti da će vaša mirovina biti tolika da si možete sami platiti svoja mala sitna zadovoljstva, ako olako prodate svoj glas dobiti će te upravljanje vašom imovinom,
za par cigli prodati će te kuću, vašu lakovjernost platit će vaši unuci.
Zapamtite da se više ne troši ono što se zaradilo, ne može direktor dobiti otpremninu ako je firmu upropastio, gledali smo direktore Uljanika oni su bili u zatvoru, a na račune im je sjela otpremnina , glasovi ovoj vladajućoj garnituri to su omogućili.
Naš put je zacrtan iz svog doma možemo u ” Tihi dom”, tako se obično zovu “Domovi” za starije, iz tog doma u “Vječni” dom i put je gotov, no naša djeca i unuci morat će platiti i dugove koji su ostali kad smo mi bili poslodavci lošim političarima.
Ne budimo sudionici u zločinu nad našom djecom.
Dragica Trumbetaš
Podjeli