By U javnost je dospjela informacija da predsjednik Uprave HOPS-a Igor Ivanković, zajedno s predlagateljem odluke o otkazu ugovora o radu šestorici inženjera HOPS-a, direktorom Sektora za razvoj, priključenja, izgradnju i upravljanje imovinom Rajkom Uglješom, odustaju od pokrenutog postupka otkaza radnicima, te predlažu blažu disciplinsku mjeru – opomenu pred otkaz.
U dopisima koje su međusobno razmijenili, Ivanković od Uglješe traži da u roku od tri dana odluku o otkazu potkrijepi dodatnim, čvršćim argumentima, a ovaj mu isti dan odgovara da pošto se radi redom o ljudima koji su dosadašnjim radom ipak zadužili HOPS, te uzevši u obzir odvjetničko mišljenje prema kojem je izvjesno da će u slučaju otkaza i sudskog postupka koji bi uslijedio po tužbi oštećenih radnika, HOPS gotovo sigurno izgubiti spor, te u skladu s tim predlaže blažu mjeru – opomenu pred otkaz.
Sam ovakav razvoj događaja dovoljno govori o tome u kolikoj je maloj mjeri u HOPS-u prisutna, ozbiljnost, stručnost i kompetencija, odnosno koliko jednog, drugog i trećeg ne postoji niti na elementarnoj razini.
Prvo, ako se traže dodatni i čvršći argumenti za davanje otkaza radnicima, onda ne postoje niti dovoljno čvrsti argumenti za opomenu pred otkaz, mjeru koja sama po sebi nije nimalo bezazlena. Drugo, ako se radi o radnicima koji su do sada dobro radili i realizirali niz značajnih projekata i time na neki način, zadužili HOPS i ako vrsni pravnici kažu da su odluke o otkazima na klimavim nogama, zašto o svemu tome nije povedeno računa prije pokretanja samog postupka o otkazivanju ugovora o radu?? Može li direktor Uglješa nakon takvog skakanja samom sebi u usta i dalje ostati direktor i što to govori o njegovim sposobnostima da obnaša tu funkciju?
Međutim, čini nam se, da je u pitanju drugi par opanaka. Da podsjetimo, Ugovorom s vanjskim izvođačem tom istom izvođaču dozvoljeno je da, mimo ustaljene prakse u HOPS-u, potpuno samostalno upravlja demontiranom opremom, koja u tom trenutku nije nikakav otpad nego osnovno sredstvo HOPS-a, koje otpadom može postati tek nakon odluke Nadzornog odbora, odnosno njegovim odobrenjem da se osnovno sredstvo poduzeća otpiše i proda na javnoj dražbi kao sekundarna sirovina. Treba naglasiti i to zbog javnosti ponoviti više puta, da se takvi ugovori ne potpisuju dok njihov sadržaj ne prekontroliraju sve relevantne instance HOPS-a, što automatski znači da je puno odgovornih i na puno višim pozicijama u HOPS-u prije ovih šestoro inženjera kojima se prijetilo otkazom, samom činjenicom da su dozvolili da se ugovor s takvim kondicijama složi i potpiše s vanjskim izvođačima. Ukratko, Ugovorom takvog sadržaja dozvoljeno je vanjskim izvođačima da s vrijednom demontiranom opremom – sirovinom, rade slobodno što im god padne na pamet. Zbog toga su ovi mudrijaši iz rukovodstva HOPS-a reterirali – boje se da tjerajući lisicu ne istjeraju vuka, odnosno da se njihove optužbe drugih ne pretvore u goleme protutužbe njih samih!!
Kada govorimo o sadržaju spornih ugovora, zapanjujuće je i žalosno da ljudi na visoko odgovornim i dobro plaćenim mjestima nisu u stanju razlikovati građevinski otpad (razbijene komade betona iz srušenih temelja ili zidova, razbijene keramičke pločice, komade žbuke – ukratko šutu) od opreme koja kao osnovno sredstvo ide u otpis i predstavlja sekundarnu sirovinu određene vrijednosti. Da to znaju onda u ovim ugovorima ne bi spominjali vrste otpada koji prilikom radova rekonstrukcije nije niti nastajao i ne bi pod stavku otpada zajedno trpali i šutu i Al-Če užad koja vrijedi cca milijun eura. Daljnjom analizom Ugovora, izgleda da za odgovorne u HOPS-u ne postoji spoznaja da je šuta bezvrijedna i da se za njeno zbrinjavanje nekome plaća, a da otpisana oprema predstavlja sekundarnu sirovinu za koju se uprihođuju novčana sredstva. U predmetnom ugovoru, apsurdno ali istinito, ispada da su vodiči dalekovoda i ovjesna oprema s metalnim dijelovima u sebi, svrstani pod šutu, te je izvođaču dozvoljeno da to proda i pored toga, temeljem troškovničke stavke (!!) , još i naplati HOPS-u odvoz i zbrinjavanje tog ‘šuta’. Na zdravlje!!
Slijedom navedenog zaključak o sposobnosti, kompetentnosti, ozbiljnosti i kredibilitetu kompletnog rukovodećeg kadra HOPS-a nameće se sam od sebe.
U začetku ove afere i njenog izbijanja u javnost, HOPS je podnio kaznenu prijavu protiv ‘nepoznatog počinitelja’ zbog otuđenja značajnih materijalno-novčanih sredstava. Nakon ovakvog razvoja događaja i razjašnjenja svih detalja potpisanih Ugovora s vanjskim izvođačima, nama se čini da počinitelji nisu nepoznati – na znanje i ravnanje istražnim tijelima.
Anđelko Jeličić
