By Dana 27.siječnja u jutarnjim satima u Pakracu u ulici Jana Žiške, sedamdesetjednogodišnji Milorad Arsenić, inače abolirani vojnik (četnik) tzv. Vojske RSK bacio je bombu na djelatnike HEP-Operatora distributivnog sustava, koji su mu po nalogu isporučitelja električne energije došli isključiti električnu energiju zbog neplaćanja. Milorad Arsenić je inače 1995. u uniformi vojske RSK zajedno sa suprugom i dvojicom sinova pobjegao u svoju maticu Srbiju i zahvaljujući dobrohotnosti hrvatske države iskoristio aboliciju i 2002. godine se vratio u kuću svoje žene Jovanke u selo Ožegovci. Ovaj pobunjeni Srbin je naglo postao „lojalni“ hrvatski državljanin pa je s državom napravio aranžman da mu se u zamjenu za stan u Zagrebu gdje je kao „ugroženi Srbin“ živio do 1991. god. i na kojem je, dok se nije odmetnuo u „srpske hajduke“, imao stanarsko pravo, obavi obnova kuće u Pakracu koju je branio JNA kašikarom kao „svetu srpsku zemlju“ i teško ranio trojicu HEP-ovih djelatnika, od kojih su dvojica hrvatski branitelji. Jedan od njih je u životnoj opasnosti, a ako preživi zajedno s još jednim ranjenim kolegom ostatak života će vjerojatno proživjeti kao invalidi na teret Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje – odnosno u konačnici svih hrvatskih građana.
Zanimljivo je da osim suhoparne informacije da je jedan građaninbacio bombu na djelatnike HEP-a, uz navođenje samo inicijala istoga, uz izostavljanje cjelovite priče koju građani Pakraca, a osobito branitelji duboko i bolno proživljavaju, nije objavilo niti jedno hrvatsko glasilo. Možda je to stoga da se ne bi našli povrijeđenim krvnikov imenjak i Plenkovićev koalicijski partner Milorad Pupovac? Zato se preko novinske agencije „SRNA“ javio sveprisutni ratni četnički ministar, a prije toga hrvatski sudac, Savo Štrbac kao čelnik banjolučke agencije ironičnog naziva „Veritas“- ( Istina ) i naravno, opravdava ovog hrabrog srbina koji je „imao pravo braniti integritet svog doma“ jer su ga Hrvati više mjeseci uznemiravali, a njegov sin Predrag koji živi u Srbiji mu je potvrdio da je njegov otac Milorad sve račune uredno platio. Zamislite samo kakvog smo mi sudca na teret hrvatskih građana plaćali i još mu i danas isplaćujemo mirovinu za njegov rad dijeljenja svoje srpske pravde do 1991. godine.On ne vidi nikakav problem ni u tome što je ilegalno posjedovao JNA bombu kašikaru jer je, Bože moj, morao imati sredstva za očuvanje svoje „lične bezbednosti“. Štoviše, policija je obavila uviđaj u tri kuće u Pakracu i dva automobila koje ovaj „siromašni“ Srbin koji nije imao novaca niti za platiti struju posjeduje i pronašla još jednu „kašikaru“ M-75 i pušku s 45 komada streljiva. Neka se nađe ako braća s istoka još jednom krenu na osiguranje zapadne granice Virovitica, Karlovac Karlobag.
Je li se mogao izbjeći ovaj scenario s teškim posljedicama po djelatnike HEP-a?
Situacija poput ove danas je moguća samo u najzaostalijim zemljama Europe i svijeta jer su sve pametne i prosperitetne elektrodistributivne firme odavno primijenile sustav daljinskog isključenja, očitanja i kontrole potrošnje električne energije na svim potrošnim mjestima. Napredne elektroprivrede su još prije 25 godina prepoznale razvojne trendove u digitalizaciji mjernih uređaja i mogućnostima koje osiguravaju „smartgrid“ – sustavi pametnih mreža i krenuli su u zamjenu postojećih elektromehaničkih elektrobrojila, elektroničkim s kojim se može daljinski upravljati preko elektromreže putem već tada standardiziranog komunikacijskog mrežnog protokola. Bilo je to vrijeme intenzivne zamjene analognih rješenja digitalnim, a HEP je dijelom zbog snažnih osobnih financijskih interesa odgovornog menadžmenta, a dijelom zbog nekompetencije rukovodstva ove kompanije, kadriranog u opskurnim političkim kabinetima, većinom iz kadrovskog rezervoara inženjera prometa ili sličnih fakulteta s diplomama stečenim – (plaćenim) u poznim četrdesetim i pedesetim godinama, ostao zabetoniran na zadnjem mjestu u Europi.
Ovakva situacija je bila plodno tlo za moderne kolonizatore koji su po već uhodanoj matrici koje godinama provodi SAD koja svoju zastarjelu tehnologiju kad se pojavi nova generacija proizvoda, instaliraju u visokokoruptivnim latinoameričkim državama i tako ih drže u stalnoj ekonomskoj i tehnološkoj zaostalosti. Isti model je primijenila susjedna Slovenija koja je izvezla svoju tvornicu za proizvodnju električnih brojila „Iskra“ i pod nazivom „Iskra emeco“ pokrenula proizvodnju u Zagrebu, a obustavila istu u Kranju i pokrenula proizvodnju vlastitih elektroničkih brojila.Poput Iskre postupio je i renomirani Europski proizvođač „Landis + Gyr“ koji je koristeći državne poticaje za razvoj otoka pokrenuo asembliranje svojih elektromehaničkih brojila u Veloj Luci na otoku Korčuli u okviru firme „EL-RA“. Ipak je jedna hrvatska kompanija pratila svjetske tehnološke trendove i hrabro vlastitim kapitalom pokrenula proizvodnju elektroničkih brojila. Bila je to firma „RIZ“ koja je razvila dosta dobro rješenje koje nije moglo odgovoriti na interese HEP-ove vrhuške koja je čak i na neki način presudila ovoj kompaniji i bacila je u stečaj.
Nažalost da je hrvatska država bila iole ozbiljna država, a osobito ministarstvo gospodarstva, sve bi uradila da se ovo ne dogodi i osigurala prihvatljiv gospodarski ambijent za daljnji razvoj ovog rješenja domaćeg proizvođača i danas bi HEP bio u mogućnosti daljinski isključivati potrošača i ova tragedija se ne bi dogodila, niti bi imali današnju situaciju gdje je glavni dobavljač nove količine brojila vrijednosti preko 200 milijuna kuna, konobar s ogromnim „utjecajem“ u hrvatskoj vlasti svih predznaka. Nažalost, HEP je u zadnjih dvadesetak godina potrošio preko 2 milijarde kuna na električna brojila s pripadajućom infrastrukturom koja će se morati ubrzo baciti u smeće da bi iste zamijenio novi sustav pametne mreže gdje su elektronska brojila jedna od ključnih komponenti.
Anđelko Jeličić
