By Televizijski ekrani, ali i neki drugi mediji i portali, ponovno su preplavljeni licima onih čija uloga u najtežim danima obrane Domovine ostavlja golemi znak upitnika. Među njima prednjači Rade Šerbedžija, glumac čiji se intervjui i umjetnički projekti redovito i agresivno promoviraju upravo uoči ključnih državnih obljetnica. Nameće se neizbježno pitanje, kao primjerice ono: čime su takvi pojedinci zaslužili neprekidnu medijsku propagandu i goleme društvene povlastice?
Činjenice su neumoljive. Uoči hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, kada je Hrvatskoj svaka ruka i svaki glas bio presudan, Šerbedžija je odlučio napustiti zemlju. Skrasio se u Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zapadnim destinacijama, promatrajući destrukciju i stradanje s varljive, sigurne udaljenosti. U domovinu se s obitelji vratio tek kada je posao bio gotov, kada je Hrvatska krvlju svojih sinova oslobođena i obranjena.
Međutim, umjesto suočavanja s moralnim sudom javnosti, povratnika je dočekao crveni tepih. Dobio je sve što je poželio: od elitnih nekretnina i zaposlenja za članove obitelji, pa sve do ekskluzivnog prava na korištenje dijela Brijuna za potrebe svog privatnog kazališta Ulyssis. Vrhunac tog apsurda dogodio se dodjelom Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo, najvećeg državnog priznanja u kulturi. Zapitajmo se otvoreno: da je neki američki ili izraelski državljanin pobjegao iz svoje zemlje pred neposrednom ratnom ugrozom, bi li ga po povratku dočekale državne počasti i besplatni otoci? Odgovor je jasan – bio bi trajno obilježen društvenom osudom.
S druge pak strane stoji bolna i prešućena stvarnost. Cijeli niz hrvatskih glumaca, pjevača, pisaca i kulturnih djelatnika ostao je ovdje. Pod sirenama i granatama borili su se na svoj način, podizanjem morala na bojišnicama, humanitarnim radom i izravnim sudjelovanjem u obrani. Među njima je bio i Sven Lasta, paradigmatski primjer umjetnika i dragovoljca kojeg je domaća kulturna elita gotovo potpuno zaboravila.
Tko su zapravo ljudi koji upravljaju našim medijskim prostorom i tko su moćni pokrovitelji koji Šerbedžiji i sličnima osiguravaju status nedodirljivih ikona? To su iste strukture koje ignoriraju povijesnu istinu. Simptomatično je da se ti isti slavljeni umjetnici nikada ne pojavljuju niti smiju pojaviti na braniteljskim manifestacijama, jer znaju da tamo, među ljudima koji su krvarili za ovu zemlju, njihov oportunizam ne prolazi. Vrijeme je da se medijski i državni prioriteti korjenito promjene i da se počast napokon oda onima koji su s Hrvatskom disali i onda kada je bilo najteže.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
