By U organizaciji dvaju udruga HRM-a, Udruge veterana Hrvatske ratne mornarice, Split, i Udruge dragovoljaca Domovinskog rata HRM-a 1991. Split, u Stonu i Brocama 22. listopada 2022. organizirana je skromna proslava 31. godišnjice dolaska HRM-a na hrvatski jug.
Evo da malo evociramo te prve dane.
Obrambena linija i zadržavanje neprijatelja koji je početkom listopada zauzeo Slano, palio kuće i pljačkao, kako u Stonu tako i u cijelom okupiranom priobalju oko Dubrovnika, zarobio brod „Perast“ i pobio dio posade, počela se razvijati odmah u listopadu 1991. Predstavnik Dubrovnika Maro Ratman došao je početkom listopada 1991. u novoosnovani HRM u Splitu tražiti pomoć u obrani Dubrovnika. Dragovoljci, a zatim i drugi branitelji HRM-a, a kasnije i HV-a zaputili su se na jug, oko Stona braneći cijeli hrvatski jug, kopno i more, a ne samo grad Dubrovnik. Kopno oko Dubrovnika branili su hrabri domoljubni građani Dubrovnika i okolice uz pomoć HOS-a na Srđu, a onda je stigla 4.gardijska brigada, a zatim i Tigrovi. Morski i priobalni dio oko Stona branio je HRM sa prvim postrojbama. Obrambena linija juga sa sjedištem u Stonu, kako na kopnu tako i na moru jačala je i pretvarala se u obrambeni bedem koji je zatim omogućio protuofenzivu sve do oslobođenja i zadnjeg metra hrvatskog juga. Prvi zapovjednik u Stonu bio je Daiđa, ali dolaskom HRM-a uspješan prvi zapovjednik bio je Zoran Šimić, a zatim topnik pok. Ante Bilić.
Ali da se vratimo na one prve dane kada se počela graditi obrana mora na hrvatskom jugu.
Prva, a nakon par dana i druga brojnija grupa HRM-a stigla je u Ston u noći u listopadu 1991. te se ova druga grupa ipak može smatrati kao prvom. Bila je to grupa dragovoljaca skippera HRM-a koji su gumenjacima povezivali Dubrovnik sa ostatkom Hrvatske, ali kojoj je povremeno pomagala još jedna manja grupa skippera HRM-a. Prevozilo se sve, od Slobodne Dalmacije do oružja, klora za vodu i svega potrebnog da Dubrovnik i jug preživi, ali najtužnije je bilo prevoziti ljesove poginulih hrvatskih branitelja. Osnovna plovila tadašnjeg HRM-a u Stonu, odnosno u Brocama bili su mali gumenjaci koji su plovili po najvećem nevremenu. Kako se podsjeća Tihomir Luković zapovjednik grupe skippera: „dešavala se na moru igra mačke i miša pa smo gumenjacima tjerali ratne brodove neprijatelja koji nije znao da u gumenjaku nemamo ništa. Tu je igru pojačala ekipa maljutkaša, zapovjednik Velić, koja je sa Olipe maljutkom pogodila jedan njihov ratni brod koji se polupotopljen jedna izvukao. Zatim je uslijedilo odvlačenje broda „Perast“ ispred nosa neprijatelju u kanalu između Šipana i Slanog. Sve to postupno je demoraliziralo neprijatelja koji je moralno slabio dok je hrvatska obrana jačala.“
U obrani na moru zajednički su djelovali skipperi i diverzanti HRM-a Split kao i Odred naoružanih brodova Dubrovnik, i to na način da je posao na terenu bio podijeljen. Nažalost to se danas prešućuje. Grupa prvih skippera HRM-a koji su ostali djelovati na moru sve do sredine 1992. od kada je nastupio period protuofenzive, održavala je vezu od Broca do Šipanske luke, a mještani su zatim sve prevozili malim traktorima do Suđurđa gdje je teret preuzimao Odred naoružanih brodova Dubrovnik. Organizaciju prijevoza od Šipanske luke do Suđurđa vodio je Rinko Murati. Takva podjela posla između skippera HRM-a i Odreda naoružanih brodova, u organizacijskom smislu, savršeno funkcionirala. Da se ne zaboravi, skippere HRM-a sačinjavali su, osim zapovjednika Lukovića, Ante Ondini, Pero Mihovilović, Frane Cecić Acosta, Tomislav Krnić, Robert Kramarić (svi navedeni na naslovnoj su slici gdje su postavili spomen ploču) i nezaboravni pok. Ivo Barzić, a kasnije se grupi pridružio Miki Jerković. Veliku pomoć, s obje strane, svojim je gliserom pružao Milan Grba. Treba također pohvaliti i splitsku Slobodnu Dalmaciju i njenog vozača koji je gotovo svaki dan donosio novine koje su za Dubrovčane mnogo značile. Teško je opisati koliko su se mještani tih ratnih dana trudili pomoći skipperima HRM-a u Brocama, a zatim i u Prapratnom pa je sve odisalo snažnim domoljubljem. Ovdje se ne smije zaboraviti ni grupa servisera ACYa iz Splita koja je servisirala motore grupe skippera u Brocama, a kasnije u Prapratnu, jer plovilo se pogibeljno uz prisilno nasukavanje pa su se motori kvarili. Odnosno, kada je neprijatelj počeo danonoćno raketirati Broce da bi razbio djelovanje skippera HRM-a prešlo se u Prapratno pa su djelovanja nastavljena sa vanjske strane Pelješca i Elafita. To je posve zbunilo i postupno obeshrabrilo neprijatelje. Ono što je oduševljavalo, za razliku od današnjice, je činjenica da je tada sve uredno funkcioniralo, rekli bi „ko po špagu“. Također treba spomenuti slavnog hajdukovca Šurjaka koji je poslao svoj gliser što je pojačalo na moru moć skippera HRM-a.
Ston se veoma brzo pretvorio u HRM-ovo snažno sjedište obrane hrvatskog juga, te su se organizirale razne grupe branitelja, od skippera, diverzanata, minopolagaća, maljutkaša, izvidnice, topničke grupe i drugih. Osim admirala Letice, zapovjednik HRM-a u Splitu (12. rujna 1991.) bio je Stjepan Bernadić, a kao zapovjednici HRM-a u Stonu istaknuli su se Zoran Šimić i pok. Ante Bilić koji je ustrojio topničku obranu Stona. Sve to stvorilo je uvjete za silovitu protuofenzivu i slamanje neprijatelja na hrvatskom jugu, koju su zajedničkim snagama proveli 4. gardijska brigada, Tigrovi i HRM, u kolovozu 1992. u čemu je ostalo zlatnim slovima zapisano ime generala Bobetka. Ipak, za pobjedu na jugu Hrvatske i protjerivanje neprijatelja krajem 1992. zaslužni su svi, od prve grupe golorukih skippera HRM-a pa na kraju do dobro opremljene hrvatske vojske.
A sad malo o proslavi 31 godišnjice branitelja HRM-a u Stonu i Brocama.
Nakon 31 godina od dolaska nas HRM-ovaca u Ston, svi preživjeli pozvani su na proslavu u Brocama, a kao gosti poznavani su predstavnici 4. gardijske brigade, koji su se odazvali, predstavnici Odreda naoružanih brodova Dubrovnik, gradonačelnici Stona i Mljeta, ali i mještani koji su nesebično pomagali skipperima u Brocama od kojih je sve počelo. Teško je opisati tijek ove proslave koja se pretvorila u snažno emotivno i domoljubno druženje u Brocama i u Kobašu. Proslava 22. 10. 2022. počela je svetom misom u kapelici na Brocama koju je predvodi velečasni Bernardo, a zatim, zahvaljujući Ministarstvu obrane RH i ministru gosp. Banožiću kao i admiralu HRM-a gosp. Rafaneliju, sa broda „Učka“ Šimić je položio vijenac u more kao znak sjećanja i zahvale za sve poginule, nestale i umrla pripadnike HRM-a, ali i druge. Treba spomenuti da među nama više nema naših suboraca, Igora Bušelića, Miodraga Perkušića, Nikše Repanića, Cvjetka Kuštre i Ive Barzića. Vječna im slava i čast! Također smo se sjetili i grupe Argentinaca, jednog Nijemca i našeg branitelja koji su nestali pokušavajući doći do Dubrovnika morskim putem. Vjerojatno su izgubili živote, a sve jer se nisu se obratili HRM-u u Brocama. Osim skippera HRM-a nitko nije mogao živ doći do Dubrovnika.
A sad onaj ljepši dio ove priče o proslavi.
Nakon polaganja vijenca sa „Učke“ uslijedio je skromni ručak u Kobašu kod nezaboravnog Ante Bjelančića, Bijelka koji ne samo da je vlasnik najboljeg nautičkog restorana na Jadranu „Niko“, nego je u prvim danima zajedno sa nama skipperima HRM-a probijao blokadu prema Dubrovniku.
Svojim prisustvom počastio nas je gradonačelnik Stona gosp. Antunica, dok je gradonačelnik Mljeta gosp. Market nazvao da nas pozdravi i istakne da je mentalno sa nama. Oba gradonačelnika znatno su pridonijela proslavi ove 31 godišnjice HRM-a i hvala im obojici.
Eto, prošlo je 31 godina od prvog dolaska skippera HRM-a u Broce, a zatim u Prapratno, a nakon skippera stigli su i svi ostali pa je ovo bila lijepa prilika da se svi zajedno opet vidimo. Puno je godina prošlo pa je neke bilo teško prepoznati. Ipak, iako više nismo mladi, ni toliko snažni, ni žestoki, a ni lijepi, još uvijek u srcu smo ostali hrvatski domoljubi i sve bi opet ponovili kada bi trebalo. Ratni uspjesi su iza nas u slavnoj prošlosti, i neka tamo i ostanu, jer sad treba razvijati Hrvatsku kao državu mira, građansku državu i državu koja svima garantira pravdu, posao od kojeg se može uljuđeno živjeti, a ponajprije državu iz koje nije potrebno iseljavati.
Također, kada gledam ove ljude, moje suborce HRM-a sretan sam, jer svi pošteno rade, ili su u mirovini ili pak imaju svoje poduzetničke tvrtke. Ono što posebno veseli je da su svi ostali pošteni građani Hrvatske te mogu biti uzor i ponos Hrvatske posebno u ovom vremenu snažne korupcije i koristoljublja koje potkopava temelje hrvatske države, a da ne spominjem uhljebe.
Stoga mi branitelji HRM-a jug, tražimo da se u Hrvatskoj hitno riješi problem korupcije, omogući demografska obnova i ustroji država po makro sustavu koji podupire razvoj domaćih poduzetnika, a ne samo stranih.
Borili smo se za budućnost naše djece u našoj Hrvatskoj i imamo pravo tražiti bolju budućnost!
Prof. dr. sc. Tihomir Luković, bivši zapovjednik svih glisera i motornih čamaca koji saobraćaju u vojno-obrambene svrhe pri Zapovjedništvu obrane poluotoka Pelješca.
