By Kao i svake, tako i ove godine, o Vukovaru i Škabrnji uglavnom se, tek pred 18. studenoga, opširnije, govori i piše. Inače, cijele godine o ovom gradu i ovom mjestu koji su prošli pakao tijekom hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata čitamo i slušamo samo ako se dogodila neka nesreća, neko zlo ili politički skandal.
U Škabrnji su pripadnici zločinačke JNA i tenkovima gazili ljude, pljačkali i palili kuće. Nedaleko njihove Osnovne škole nalazi se i masovna grobnica, a u tom mjestu nema kuće u kojoj netko nije stradao 1991….
Ljudi su ogorčeni što još do danas krivci nisu kažnjeni, što im se najčešće sudi, ako im se sudi, u odsustvu.
- I ove godine, na obljetnicu okupacije Škabrnje, doći će ljudi sa svih strana. Svake godine ih je sve više. No, mnogi misle i vjeruju da se Škabrnja branila samo tog 18-tog studenoga 1991. Ne, mi smo se branili puna tri mjeseca! Među onima koji su tada stali u obranu našeg mjesta bili su i pripadnici HOS-a. Veliki obol, odnosno pomoć dobili smo i od generala Norca. Ja sam šest-sedam puta svjedočio na sudu u Haagu, ali bez većeg uspjeha. Ljudi su ovdje ogorčeni na politiku stranke ili bolje rečeno udrugu Milorada Pupovca i na njegove tzv. kulturne centre – rekao nam je uz ostalo Marko Miljanić, ratni zapovjednik obrane Škabrnja.
Međutim, kad onima na i oko vlasti postavimo pitanje: Tko je od zapovjednika bivše zločinačke JNA ikada odgovarao za zločine u Vukovaru i Škabrnji, nema odgovora? Zašto hrvatska vlast nije inzistirala da se, kad je bio živ, ratni zločinac Veljko Kadijević (1925.2014.) izruči Hrvatskoj? Zašto od srpskog i inog agresora nitko još uvijek ne traži ratnu odštetu? (Da su je tražili, valjda bi im nešto i dali!) Zašto se nitko od hrvatske vlasti nije bunio kad je Europska unija dobila Nobelovu nagradu za mir, a pripadnici UNPROFOR-a pomagali su srpskim zločincima 18. studenoga tjerati nevine Hrvate i iz Vukovara? To se može vidjeti na svim tv snimkama i na brojim fotografijama, gdje se još UNPROFOR-ovi vojnici smiju kad Srbi gaze i tjeraju Hrvate u smrt!
Međutim, ponovno moramo podsjetiti da je odmah nakon masakra u Vukovaru, u ondašnjim četničkim novinama koje su nosile naziv “Narodna armija” uz ostalo objavljeno i ovo: “Povodom pobjedonosnog završetka borbenih djelovanja na području Vukovara, savezni sekretar za narodnu obranu general armije Veljko Kadijević sa suradnicima primio je u četvrtak 21. studenoga 1991. (sic!) komandanta Pete vojne oblasti general potpukovnika Životu Panića, komandanta operativne grupe “Sjever” general majora Andriju Biorčevića, komandanta operativne grupe “Jug” Mila Mrkšića i komandanta avijacijske jedinice Prvog vazduhoplovnog korpusa RV i PVO pukovnika Branislava Petrovića i čestitao im na ostvarenoj pobjedi”. Ovom svečanom prijemu, čitamo dalje, sudjelovali su i neke starješine, vojnici i dobrovoljci koji su se posebno istaknuli u teškim borbama na ulicama i katakombama godinama utvrđenog grada Vukovara.(sic!) To su bili major Borivoje Tešić, komandant jurišnog odreda u operativnoj grupi “Jug”, Milenko Lukić, komandant oklopnog bataljona u operativnoj grupi “Sjever”, kapetan prve klase pilot Živica Trifunjagić, komandant teritorijalne obrane Vukovara Miroljub Vujović, pitomac mlađi vodnik Sulejman Lojić i dobrovoljac Krste Olujić iz operativne grupe “Jug”.
Tijekom tog svečanog prijema ratni zločinac Veljko Kadijević odao je priznanje svim sudionicima, kako je rekao, „skoro dvomjesečnog okršaja u kojem su do nogu potučene ustaške formacije i brojni plaćenici“. Također je istaknuo da su „borbeni uspjesi Srba i JNA koje su ispoljili u vukovarskoj operaciji, bili veliki podstrek i nadahnuće svim borcima i starješinama JNA i teritorijalne obrane u borbi protiv povampirenog fašizma i obnavljanja genocida nad srpskim narodom“- naglasio je Kadijević.
Dakle, sve se zna. Međutim, tko je od ovih ratnih zločinaca ikada odgovarao za masakr nad nevinim ljudima u Vukovaru i Škabrnji? Ratni zločinac Ratko Mladić bio je posebno „zadužen“ za Škabrnju. Kad je i gdje zbog zločina koji su se tamo dogodili, pod njegovim zapovjedništvom, odgovarao?
Možete li zamisliti da je netko nakon II. svjetskog rata dozvolio Nijemcima, Japancima ili Talijanima da dolaze u gradove i mjesta i države koje su okupirali i da slave svoje junake, da recimo za poginule bacaju vijenac u neku rijeku, kao – „žale za sve poginule i nestale“?
Ljudi u Vukovaru i Škabrnji nikada nisu čuli ili čitali da su se srpski i ini agresori ispričali, da su zatražili oprost, da su spremni platiti ratnu odštetu…
Stoga, 18. studenoga, ostavimo politiku. Okrenimo se hrvatskim braniteljima i civilima i onima koji se još traže te njihovim obiteljima.
- Prije smo bili sretni kad smo u vrijeme Domovinskog rata našli žive ljude, a sada nam nema veće sreće ako se pronađu posmrtni ostaci nekog od ubijenog Hrvata – kaže nam jedna majka koja još traži supruga i sina.
Inače, Hrvatska još traži oko 1800 nevinih civila i vojnika. Iz 150 masovnih grobnica i brojnih pojedinačnih grobnih mjesta dosad su ekshumirani posmrtni ostatci 4.066 žrtava od kojih je identificirano njih 3.538. U proteklih 8 godina pronađeno je tek pet masovnih i veći broj pojedinačnih grobnica iz kojih su ekshumirani posmrtni ostatci najmanje 192 osobe, a identificirana su 273 tijela.
Škabrnja, baš kao i Vukovar, žive, ali i sa svakodnevnim sjećanjima na strašne zločine, koji se tek tako ne mogu i neće izbrisati.
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91.(UHBDR91.)
