By Dugo nismo čuli i vidjeli hrvatskog generala Mladena Markča. Sad se proširio glas da će na obljetnici Vojno-redarstvena operacije Oluja95., 5. kolovoza 2022., u Kninu on govoriti u ime hrvatskih branitelja. Prije nekoliko godina (2020.) tu je čast dobio njegov kolega, general -Ante Gotovina.
Vjerujemo da se većina slaže da je to jedan od boljih izbora, pa stoga s nestrpljenjem očekujemo taj govor.
A kako će obratiti u ime onih koji su bili prvi kad je trebalo vjerujemo da nas ne će razočarati i da njegov govor ne će biti „mlaka voda“, nešto što će se već drugi dan zaboraviti. Tako prije svega od Markača očekujemo da će nakon odavanja počasti svim sudionicima Oluje i dakako prvom hrvatskom predsjedniku i ratnom ministru, u prvom redu, istaknuti i mnogobrojne probleme s kojima se i dalje svakodnevno susreću najzaslužniji za hrvatsku državu.
To smo tražili i od generala Gotovine, kad se obraćao braniteljima u Kninu, ali on je i tada više govorio u svom stilu- ostavimo prošlost i okrenimo se budućnosti! (Nemoguće).
Od generala Markača želimo prije svega da jasno, glasno i otvoreno ukaže na niz problema onih koji su bili prvi kad je trebalo, a to prije svega znači da spomene hrvatske branitelje koji se i dalje osjećaju marginalizirano, pa čak na neki način i odbačeni od društva, da im se na određeni način vezuju ruke i da ih se prepušta margini života, birtiji i lutanju, umjesto da se njihova žrtva na pravi način iskoristi za hrvatsko društvo. Gotovo svakodnevno smo svjedoci da se hrvatske branitelje i dalje naziva privilegiranim, (za Mesića su bila „privilegija“ i ona tri metka u vrijeme pokopa!), da ih se progoni, ili da nemaju adekvatnu i pravovremenu zdravstvenu skrb. Koliko ih je i zašto dosad učinilo suicid? Naime, nisu se ubili za to što im je dobro, a još manje jer su vidjeli sretnu budućnost. Nu, kako godine idu, na ovom je svijetu sve manje branitelja, a sve više uhljeba, lopova i politikanata, kojima su oni koji su branili i obranili državu zadnja rupa na svirali, koji nastoje da magla i dim prekriju svu njihovu krv, znoj i suze.
Pojedinci nas s državnih fotelja i dalje (svaka čast iznimkama) gledaju bahato, pa čak i neprijateljski, ponašaju se bez srama, iako su prespavali rat i otuđili ono što nisu uspjeli ni četnici.
Vjerujemo, dragi generale, da vi nećete zaboraviti spomenuti i protiv kojih smo se neprijatelja borili, jer se i to također sve češće prešućuje i marginalizira.
Ovo je prigoda da se predstavnicima općina, županija, pa i države ukaže na činjenicu da se hrvatskim braniteljima i članovima njihovih obitelji pomaže, ali da to ni izdaleka nije dovoljno.
Markać slobodno može naglasiti da su i dalje najglasniji oni koji su rat proveli u podrumu ili u prikrajku. Neka ih upita, pa i najviše državne dužnosnike: zašto nisu bili, a mogli su, na prvim crtama obrane?
Evo, još ni danas, nakon toliko godina veličanstvene Oluje, Republika Hrvatska službeno nije proglasila ni jednog branitelja Junakom Domovinskoga rata, a „nemamo“ ni dezertera, ratnih profitera (osim Sanadera), a ni izdajica.
Od onih koji su branili Vukovar samo jedan (i to mrtav!) ima čin generala, a u Škabrnji ni jedan! Zašto?
Mi smo, recite im to, dragi generale, sretna generacija jer smo imali čast stvoriti državu. Međutim, nismo je smjeli tek tako prepustiti „uglednim građanima“, koji su danas i „veliki“ menageri i koji malo kada žele i zaposliti djecu hrvatskih branitelja.
Dosta nam je da se naši problemi koriste u društveno-političke svrhe, dosta nam je moljakanja i stajanja pred vratima onih koji imaju i koji na nas gledaju kao da smo „okupatori“, a ne ljudi koji su za razliku od njih (svaka čast iznimkama) jednom bili spremni i život dati za Domovinu (mnogi su ga i dali!).
Ova obljetnica mora i treba ostaviti traga.
Vaš govor, generale, mora odjeknuti, stići do onih koji su nas dosad malo ili slabo slušali, kojima ništa nisu značili naši krikovi, koji se čitavo vrijeme prave da se naši problemi njih ne tiču.
Nadamo se da ćete se sjetiti kako su i vas proganjali, ali i one koji su vas branili.
Čvrsto vjerujemo također da nećete dopustiti da ljudi nakon završetka ove obljetnice kažu, kao i niz puta do sada – došli, rekli, otišli!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)
